Prikaz rezultata str. 1/13
  1. #1

    UDBa - Operation Opera Orientalis (Opera + Labrador)

    Wikipedia

    Operation Opera Orientalis (also known as Operation Opera and Operation Labrador) was a false flag operation carried out during the Yugoslav Wars in 1991 by the Serb-controlled Yugoslav Air Force intelligence service. Operation Opera involved diversions, spreading misinformation, and psychological war, while "Labrador" involved infiltrating agents in Croatia. They were part of an internal conflict between the security services of the Yugoslav People's Army and the Air Force.

    In August 1991, the Jewish cemetery and Jewish community center in Zagreb, Croatia were bombed. The individuals responsible for the bombing were later found to be members of the intelligence service.

    Operation Opera was an attempt to discredit Croatia in the West, and ostensibly to detract from the validity of Croatia's demands for independence. The action was coordinated with a flood of false accusations launched by Serbian media and pro-Serb worldwide lobbies, such as the Belgrade-based Serbian-Jewish Friendship Society, in which independent Croatia was associated with World War II, Nazism and anti-Judaism. During the trial of Slobodan Milošević at the ICTY, former KOS agent Mustafa Čandić testified that KOS agents infiltrated HDZ circles, launched terrorist attacks at Jewish graves in Mirogoj and then fled to Belgrade. According to the testimony, the officer in charge for Operation Labrador was the head of the security department, Slobodan Rakočević, in Zemun, while the operative staff of the second detachment of the counter-intelligence group in Zagreb were Colonel Ivan Sabolović and Major Čedo Knežević. With respect to Operation Opera, Radenko Radojčić was in charge.

    Within several days of the bombing, however, tens of thousands of people, among them government and religious officials, poured into the streets of Zagreb to express their support for the Jewish community. Damages from the bombing were quickly repaired with the help of the Croatian government.


    KOS (Yugoslavia)

    The Counterintelligence Service or KOS (Serbo-Croatian: Kontraobavještajna služba or Kontraobaveštajna služba, Контраобавештајна служба; Slovene: Kontraobveščevalna služba; Macedonian: Контраразузнавачка служба) was the counterintelligence service of the Yugoslav People's Army (JNA) that existed between 1946 and the breakup of Yugoslavia in 1991. In 1992, the Security Administration continued its work in Serbia and Montenegro.

    Activities
    Most information is still scant due to its classification as military secret, but some can be traced in the media, especially during the Milošević tenure and the role played in the break-up of SFRY (e.g. Operation Labrador and Operation Opera orientalis).


    Operacija KOS-a započeta na teritoriju Hrvatske, kasnije proširena na cijelu SFRJ

    Operacija " OPERA " ili grupa " OPERA " je grupa agenata KOS-a, vojnih i civilnih za propagandno - psihološko ratovanje, stavljanjem u opticaj dezinformacija i montiranih video reportaža kroz domaće i svjetske medije.

    Sredinom listopada 1991., komandant RV i PVO, gen. Zdravko Jurjević, oformljuje, na osnovu naredbe SSNO koja omogućava formiranje neke vrste informativnog odjela za potrebe svojih jedinica, Savjet za informativno - propagandnu djelatnost pri Komandi RV i PVO. Te odjele mogu oformiti, prema naredbi samo komandanti armija i rodova. U savjet su ušli:
    • gen. Mirčetić Živan, načelnik štaba RV i PVO, u svojstvu predsjednika Savjeta;
    • gen. Radović Vojislav;
    • puk. Vučinić;
    • puk. Rakočević Slobodan;
    • ppuk. Zihrl Marjan, sekretar Savjeta;
    • Radojčić Radenko, " Ljudevit ";
    • Malobabić Slavko;



    Savjet je na konstitutirajućoj sjednici donio odluku o formiranju operativne grupe, koja će biti neovisna novinska agencija u plasiranju informacija prema medijima, ali provodi odluke Savjeta. Zadatak organiziranja operativne grupe dobio je Radojčić Radenko, a grupa je dobila kodno ime " OPERA ".

    U operativnoj grupi " OPERA " djelovali su:
    • Radenko Radojčić " Ljudevit "
    • Pralica Vlado, informatičar
    • Mladenović Zoran, fotografija
    • Gruić Ljubomir ( kustos muzeja 25. maj )
    • maj. Savić Mladen iz RV-a
    • Milekić Zoran, djelatnik JAT-a, suradnik KOS-a na vezi puk. Radakovića
    • Živadinović Vesna, novinarka RTV Beograd
    • Bakić Tanja, novinarka " Večernjih novosti ", suradnik KOS-a, na vezi puk. Sabolovića
    • Gara Boris, elektroničar
    • Hondžo Adis, kamera - video snimanje
    • Gransio Raduna " Duka ", suradnik KOS-a, na vezi puk. Radakovića, ranije korištena na operativnim poslovima u Grčkoj i Švedskoj, zbog poznavanja 7 jezika
    • Bajrak Slobodan " Boban ", vozač i snimatelj, vlasnik privatne autoprijevozničke tvrtke
    • " Rale ", vozač
    • Platiša Slobodan, uključen naknadno, kontraobavještajna zaštita grupe " OPERA "





    Grupa je imala bazu u Domu JNA, u Zemunu.

    Organizacija posla: praćenje svih novina na medijskom prostoru SFRJ, s posebnim naglaskom na Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju i BiH. Sve informacije su dokumentaristički i informatički unašane u sistem. Praćeni su radio i TV programi u regiji, s posebnim naglaskom na Hrvatsku i BiH, a posebno su praćene radio postaje Split, Osijek i Rijeka.

    Primjenjivane subverzivno - propagandne metode:
    • slanje faksova na lažno pripremljenim memorandumima raznih izmišljenih organizacija
    • pisanje pisama adekvatnog sadržaja u ime određenih organizacija i slanje na određene adrese
    • montaža video zapisa u cilju prikazivanja lažnog stanja sa svrhom obmane stranih novinskih agencija
    • sastavljanje lažnih ili kompromitirajućih tekstova i objava u vodećim medijima u regiji
    • pisanje i plasiranje raznih letaka
    • plasiranje dezinformacija prema potrebama rukovodećih ljudi



    Grupa " OPERA ", između ostalog sastavljala je sva priopćenja za javnost RV i PVO.

    Grupa " OPERA prestaje sa radom 06.03.1992.g., kao rezultat unutarnjeg obračuna u JNA, odnosno postupnim preuzimanjem rukovodećih mjesta od strane oficira ektremno - srpskih uvjerenja, a s najvećim intenzitetom upravo u RV i PVO.


    ZAKLJUČAK

    S operativne razine gledano, grupa " OPERA " demonstrirala je koliko potencijalne štete može napraviti mala grupa operativaca ako ima sredstva i znanje, u informativno - propagandnom djelovanju, u uvjetima ratnog stanja, a u određenim okolnostima. .

    S razine završne učinkovitosti, odnosno rezultata djelovanja same grupe unutar sustava JNA, a protiv druge države ili država, učinak je zanemariv, osim povremenih utjecaja na pažnju medija u Hrvatskoj, koji, željni senzacionalizma, nasjedaju na montirane vijesti plasirane iz " OPERE ", ali niti jedna vijest nije bitno utjecala na razvoj situacije u Hrvatskoj.

    S obzirom na okolnosti izbijanja sukoba, a to su izraženi nacionalni interesi i osjećaji, propagandni rat u kojem se pokušava omalovažavati rukovodstvo takve države, ne ostvaruje očekivani rezultat i stvara još jači osjećaj odbojnosti prema onima koji plasiraju informacije i organizaciji unutar koje djeluju.

    PRILOZI:

    Izjava Radenka Radojčića, dana djelatnicima SZUP-a, 15. ožujka 1994. - detaljan opis djelovanja grupa " Labrador " i " Opera " s osvrtom i na neke druge detalje izvan tih operacija

    Source: DomovinskiRat


    Terorističko - obavještajna grupa, osnovana od strane KOS-a, koja je djelovala na teritoriju Hrvatske

    Operacija " LABRADOR "
    Operacija " PROBOJ "


    Operacija " LABRADOR " ili grupa " LABRADOR ", kako se još naziva, je dobila ime po pasmini Labrador zbog njihovog istančanog njuha za eksplozive. Naime, glavna zadaća grupe ljudi pod zapovjedanjem načelnika organa bezbednosti RV i PVO u Beogradu, pukovnika Slobodana Rakočevića, s glavnim operativcima, odnosno ljudima za održavanje veza u Hrvatskoj, pukovnikom Ivanom Sabolovićem i kapetanom I. klase Čedom Kneževićem bila je terorističkim napadima na ciljana mjesta predstaviti novu hrvatsku vlast pro ustaškom i anti semitskom, a paralelno s tim nadograđivati i učvšćivati već postojeću operativnu mrežu KOS-a među dužnosnicima državne sigurnosti Hrvatske, i visokopozicioniranim dužnosnicima stranke HDZ. Prema planu, izvršena je, među ostalim i detonacija eksploziva, 19.08.1991. na Židovskom groblju u Zagrebu i Židovskoj općini u Zagrebu, što je za osnovni cilj imalo destabilizirati vlast u Zagrebu i prikazati ju " fašističkom i anti semitskom ".

    Grupa je imala operativno sjedište u prostorijama II. detašmana KOG-a1, potčinjenog armijskom KOG-u, RV i PVO 5. vojne oblasti, u Maksimirskoj ulici, kbr. 63 u Zagrebu, današnja zgrada ministarstva Uprave. Glavnu riječ vodi, u Zagrebu, Čedomir Knežević, a ne Mirko Martić, ppuk., načelnik detašmana KOG-a kako se mislilo u ono vrijeme.

    Posredstvom Slavka Malobabića, bivšeg šefa kabineta CK SKH, inače jednog od glavnih ljudi u umrežavanju doušničke i operativne mreže KOS-a unutar hrvatskih političkih i sigurnosnih službi, a koji je od prije u dobrim odnosima sa Čedom Kneževićem, u grupu, dolazi i Radenko Radojčić, u krugovima KOS-a poznat kao agent " Ljudevit ", kasnije jedan od organizatora i voditelja operacije, odnosno grupe " Opera ", koji do tog trena već ima stvorenu arhivu od oko 40.000 dokumenata na mikrofilmovima, a koje je skupio po nalogu Malobabića i Stojčevića, kroz rad u analitičkoj grupi pri stučnim službama CK SKH2 od 1987. do 1989., odnosno do dolaska Ivice Račana na čelno mjesto CK SKH. Osim samih političkih dokumenata tu su dokumenti svih SDS-ova u Hrvatskoj, ali posredstvom Stojčevića i Malobabića i dokumenti vojno obavještajnih i kontraobavještajnih službi SFRJ. Radojčić, nakon odlaska iz službe pri CK registrira poduzeće " Templum " za savjetovanje, koje će kasnije služiti kao paravan samoj operaciji i akcijama. Taj paravan je aktivno korišten sve do bijega većine iz grupe " Labrador " u kolovozu 1991.

    Nakon kongresa CKH u prosincu 1989., Malobabić gubi moć i utjecaj unutar CK i skuplja kompletnu dokumentaciju, pakira ju i šalje u KOG RV i PVO u Zemun. Dobar dio te dokumentacije, zajedno sa 40.000 dokumenata s oznakom državne tajne na mikrofilmovima, bit će osnova za rad grupe " OPERA".

    Radojčić je od 1990., organizirani suradnik OB RV i PVO u Beogradu, tako da je aktivno uključen u obavještajne i druge aktivnosti obavještajnih organa bivše države, odnosno KOS-a. Sredinom rujna 1990., Malobabić poziva Radojčića u prostorije II. detašmana KOG-a, u Zagrebu i tu se Radojčić sreće s dijelom vrha grupe " LABRADOR ". Krajem prosinca 1990., upoznaje u tim istim prostorijama puk. Slobodana Rakočevića i puk. Ćuk Tomislava, načelnika KOG-a u OB3.

    Obuka u rukovanju minsko - eksplozivnim sredstvima, detonatorima i priručnim eksplozivnim napravama redovito je održavana u, za to pripremljenoj prostoriji, zgrade KOG-a u Zemunu, a koju su održavala dva specijalca iz baze u Nišu, pripadnici padobranske jedinice, kap. Avdić i vod. Omerović, inače obojica u OB jedinice u Nišu.

    Da se suradnici grupe " Labrador " ne bi povezali sa službenim KOS-om, nisu bili evidentirani kao suradnici, nego izvršitelji na neslužbenim popisima koji su se čuvali u sjedištu II. detašmana KOG-a u Zagrebu. Svi časnici i ljudi na vezi operativaca, tijekom sredine 1991., u prostorije KOG-a donosili su osobno naoružanje na pohranu, dok se ostatak oružja i opreme koji je korišten u neposrednom izvršavanju akcija čuvao po privatnim stanovima i garažama, posebno eksploziv. Neodređenu količinu eksploziva polovicom 1991., osobno je u Hrvatsku dopremio Rakočević u vrećama.

    Tijekom listopada 1991., hrvatske snage zauzimaju prostorije Komande V. vojne oblasti u Maksimirskoj 63, Zagreb, a samim tim i prostorije II. detašmana KOG-a. U sefu načelnika, ppuk. Martića, pronaći će se skoro cjelokupna dokumentacija o vrlo složenoj operativnoj mreži KOS-a u Hrvatskoj te izvršenim akcijama koje se mogu okarakterizirati kao terorističke.



    Operacija " PROBOJ "

    Operacija " PROBOJ " - operacija u organizaciji KOS-a kojoj je cilj naoružavanje Srba na prostorima RH i BiH. Jedan od glavnih ljudi u operaciji je Čedo Knežević za područje Banovine, Korduna i dijela Like, te bihaćke regije, odakle je, iz kuće pored bihaćkog aerodroma, tzv. " Lovačkoj kući " ili " Vikendici ", vodio sve aktivnosti. Preko organizirane agenturne mreže, a uz posredstvo još jedne grupe KOS-a, velike količine oružja i opreme otpremale su se u istočnu Slavoniju, poglavito prema Arkanovim jednicama.

    U samim tim transferima oružja i opreme, ubirao se ogroman novac preprodajom dijela oružja na crnom tržištu, posebno u istočnoj Slavoniji na područjima pod apsolutnom kontrolom Arkana i njegovih jedinica, popularno zvanom području " Arkansas ".
    U cijelu priču su uključeni i " Beli orlovi ", na čelu kojih je Jović, a ta grupa se pojavljuje na različitim mjestima ovisno o naredbi i sudjeluje u raspodjeli naoružanja Srbima.

    Grupa oficira zadužena za ovu operaciju, provodila je većinu aktivnosti u potpunoj konspirativnosti bez vođenja detaljnih evidencija. Glavnu evidenciju za " Bihaćku skupinu " vodio je Čedo Knežević, koji je redovito podnosio izvjeća na dva mjesta. U UB ( Uprava Bezbednosti - uprava KOS-a ) SSNO, gen. Aci Vasiljeviću i OB ( Organ Bezbednosti - KOS ) RV i PVO Rakočeviću.


    ZAKLJUČAK

    Operacija " LABRADOR "

    S operativne razine gledano, operacija, odnosno grupa " Labrador " je vrlo razvijena i visoko efikasna mreža informatora u najosjetljivijim dijelovima neprijatelja ili opasnog elementa unutar države, u ovom slučaju Hrvatske i njenog političkog, a i sigurnosno - obavještajnog vrha. Procjenjuje se da su agenti KOS-a imali na vezi oko 640 osoba, visokopozicioniranih, znači 640 izuzetno dobrih informatora.

    S razine završne učinkovitosti, odnosno rezultata, jedina stvar koju je KOS saznao je da Hrvatska ima ozbiljne namjere prekida svih pravnih i formalnih veza s federacijom. Kada su to saznali, napravili su kontraefekt, dizanjem tenzija oko tih saznanja, jer im je očito izlazak Hrvatske iz federacije drmao položaje i povlastice koji oni nose, tako da je započeo proces dizanja uzbune kod pripadnika srpskog naroda u Hrvatskoj, a kasnije, preko grupe ljudi okupljene u " Labrador "-u i naoružavanja te savjetovanja Srba kako da blokiraju određena područja ( tu je naročitu ulogu imao SDB Srbije ). Izvođenje nekoliko terorističkih akcija u Zagrebu u cilju kompromitiranja nove hrvatske vlasti imalo je upravo obrnut učinak od očekivanog, tako da se i u tom dijelu pokazalo na kojoj razini funkcionira sama uprava KOS-a. Takve djelatnosti su se mogle uspješno provoditi tijekom perioda nakon II. Svj. rata pa do smrti Josipa Broza Tita, kada je većina naroda u SFRJ slijepo vjerovala u kult ličnosti maršala Tita. KOS, iako je raspolagao dobrim informacijama nikada nije pokušao proniknuti u srž psihologije i volje hrvatskog naroda. Tako da sve što su činili je eksponencijalno bivano okrenuto protiv njih samih.


    Operacija " PROBOJ "

    Ova operacija ide u dva smjera. Jedan je očigledno naoružavanje srpskog življa na teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, što je potpuno suprotno upornim tvrdnjama JNA, barem u tim vremenima. Taj dio je dao dodatni zanos Srbima na ovim prostorima, koji su kroz taj čin, isčitali jasnu i nedvosmislenu podršku JNA u svojim nastojanjima odcjepljenja dijela teritorija Hrvatske, što će se kasnije pokazati kobnom odlukom.

    Drugi smjer je očigledna trgovina oružjem na crnom tržištu od strane organiziranih grupa, poglavito iz redova KOS-a. Radi se isključivo o visoko rangiranim oficirima JNA, zaposlenima na poslovima OB pa čak i UB4 SSNO. Sve to govori opet o stvarnim nakanama pro srpski orjentiranih pojedinaca i grupa unutar JNA, kojima je u biti jedino stalo do bogaćenja pod novonastalim okolnostima.

    1KOG - Kontra-obavještajna grupa: ustrojstveno manja jedinica operativaca unutar KOS-a, raspoređena po mjestima u SFRJ. Unutar sustava razlikujemo detašman kao manju cjelinu koja je direktno odgovorna armijskom KOG-u
    2CK SKH - Centralni komitet saveza komunista Hrvatske: vrhovno tijelo saveza komunista na republičkoj razini
    3OB - Organ bezbednosti: sigurnosna služba unutar JNA, direktno odgovorna UB SSNO-a
    4UB - Uprava bezbednosti : najviše tijelo sigurnosne službe JNA, unutar SSNO-a

    PRILOZI:

    Izjava Radenka Radojčića, dana djelatnicima SZUP-a, 15. ožujka 1994. - detaljan opis djelovanja grupa " Labrador " i " Opera " s osvrtom i na neke druge detalje izvan tih operacija

    Source: DomovinskiRat


    Izjava Radenko Radocic - Dio 1-7

  2. #2

    Anatomy of a Balkan Frame-Up

    Jerusalem Post - Jerusalem
    Author: Batsheva Tsur
    Date: Feb 3, 1993
    Start Page: 07

    Abstract (Document Summary)
    "Opera Orientalis" was the code name given to a much larger operation, part of which involved blowing up Jewish targets to discredit the Croatians, [Igor Primorac] says. Primorac, born to a Croatian father and a Jewish mother - a typical Yugoslavian mixture - grew up in the Serbian and Yugoslav capital Belgrade.

    The officers are charged with conspiracy against the new Serbian government, terrorism against the Jewish targets and the US Consulate where a bomb exploded last year, embezzlement and attempting to destabilize the regime. The two civilians are accused of planting the explosives at the behest of Serbian intelligence.

    The aim of "Opera Orientalis" was to maintain Yugoslavian integrity by preventing the secession of Croatia and Slovenia, the defendants have reportedly claimed in their defense. They were brought to trial, Primorac, says because of an attempt to rid the army of pro-Communist commanders and replace them with Cetniks ( Serbian nationalists).

    Jerusalem Post, Ferbruary 3, 1993
    A Serbian spy campaign allegedly sought to discredit the Croats and bring back memories of their antisemitic past, Batsheva Tsur reports

    ANATOMY OF A BALKAN FRAME-UP
    The two man outside the Jewish community center in downtown Zagreb on August 19, 1991, would hardly have roused suspicion. Their identity cards bore Jewish names: Vinko Alkalaj and Boris Levi. They could also not have looked out of ... visiting the Jewish cemetery at the outskirts of the city.

    Nevertheless, a short while after their alleged visits, two blasts rocked the city causing extensive damage to both sites. Now, the two are on trial, along with several top Yugoslav Army officers ... for trying to destabilize the new Serbian government. It is a case which is extremely complicated, even by Balkan standards.

    The Jewish community center - a short walk from the cityUs main shopping center, the Ilica Boulevard, and from the US Consulate - had to be rebuilt. Today, it stands painted a rosy pink among the old gray buildings on Palmoticeva Street, guarded by young members of the Zagreb Jewish community and sophisticated electronic ...

    But, during the hot days of that month, Serbian forces had managed to set up many encampments in the capital of Croatia. It was only two months after the fighting had begun and Yugoslavia started breaking up, says Hebrew University philosophy lecturer Dr. Igor Primorac.

    "Opera Orientalis" was the code name given to a much larger ... blowing up Jewish targets to discredit the Croatians, Primorac says. Primorac, born to a Croatian father and a Jewish mother - a typical Yugoslavian mixture - grew up in the Serbian and Yugoslav capital Belgrade.

    Hardly an hour after the blasts, the official news agency and other media in Belgrade reported that the atrocities had been perpetrated by Croatian nationalists, "in keeping with their Ustasha past". The antisemitic and nationalistic Ustasha Party ruled the Nazi puppet state of Croatia during World War II.

    The hostilities in the former Yugoslavia are constantly accompanied by a well-oiled publicity war.

    The day after the bombings, thousands of Croats joined their Jewish compatriots in a demonstration of solidarity on the main square of Ilica Boulevard.

    Immediately afterwards, the Croatian government announced it would lend the community $2 million to rebuild the center, according to members of the Zagreb Jewish community. The Croatian authorities accused Serbian terrorists of being behind the attacks and offered a DM 25,000 award for information leading to the arrest of the perpetrators.

    Today Alkalaj - a Serb born in Croatia whose real name is said to be Slovko Malobabic - and Levi - otherwise known as Radenko Radjcic and who is in fact partly Jewish are reportedly facing trial in the espionage case. And they are on trial in the Serbian capital Belgrade.

    The two civilians are the small fish. Sitting with them on the bench are former head of Yugoslav Army intelligence Gen. Aleksandar Vasiljevic, former air force commander Gen. Zvonko Jurjevic, ex-head of air force intelligence Col. Slobodan Rakocevic and a host of other former Yugoslav top brass, according to Dan Baram, who represents Croatian interests in Israel.

    The trial, which began last month, is being held in camera, but facts and rumors have filled the media both in Serbia and Croatia. The Jews in each republic are strongly supporting the versions put out by their governments and clamoring for the support of Israel and world Jewry.

    The officers are charged with conspiracy against the new Serbian government, ... against the Jewish targets and the US Consulate where a bomb exploded last, year, embezzlement and attempting to destabilize the regime. The two civilians are accused of planting the explosives at the behest of Serbian intelligence.

    The aim of "Opera Orientalis" was to maintain Yugoslavian integrity by preventing the secession of Croatia and Slovenia, the defendants have reportedly claimed in their defense. They were brought to trial, Primorac says, because of an attempt to rid the army of pro-Communist commanders and replace them with Cetniks (Serbian nationalists).

    Jewish circles in Zagreb would like to see Israel condemning the Serbs. They recently sent an impassioned letter to Prime Minister Rabin to establish ties in the wake of the revelations at the trial.

    But Israel is taking a wait-and-see attitude. Jerusalem has recognized Croatian independence, but has not established formal ties. With regard to Serbia, there are diplomatic relations but, following UN sanctions, Israel refused to allow the Serbian ambassador to present his credentials.

    "If indeed it is proved that the (accused Serbs) are responsible for the bombings, then we hope they will be duly punished," a senior official said in Jerusalem this week.

    Meanwhile, in what reportedly may be a related incident, a body was found on New Year's Eve in a public park on Mount Avala in Belgrade.

    It was identified as that of the new intelligence head of the Serbian air force, Zivojinovic, who ... found alongside him, indicating a suicide. Visitors to Belgrade say the death has cast an eerie pail over the proceedings.

  3. #3

    Yugoslav Army's Central Intelligence Unit: Clandestine Operations Foment War

    Coalition for International Justice (CIJ)
    www.cij.org

    Clandestine Operations Foment War
    International Criminal Tribunal for Yugoslavia (ICTY)
    Milosevic Trial - The Hague
    Day 119, 11 November 2002

    THE HAGUE - Sorting through Mustafa Candic’s testimony is a little like trying to determine the twists and turns of the spy network in which he was involved. Until quitting in early 1992 after the JNA became increasingly Serbianized, Mr. Candic (a Muslim) was one of four assistant chiefs of KOG, the Yugoslav Army’s central intelligence unit. He gave testimony before the ICTY on two days – separated by a 10 day hiatus due to Milosevic’s exhaustion.

    Mr. Candic was on the inside of a vast military spy network that permeated military, civilian and governmental structures in the SFRY at a time of great uncertainty and flux. As nationalism increased, the federal army attempted to extend its power and preserve the federal republic (and the JNA’s existence), by securing collaborators throughout all sectors of society. At the same time, Milosevic was scheming to extend his power by promoting the disintegration of federal Yugoslavia, though claiming his goal was to preserve it.. Power shifts due to these machinations likely contributed to the confusing nature of Mr. Candic’s testimony, as he related both that the JNA resisted Milosevic’s bid for control and assisted him in it.

    According to Mr. Candic, Milosevic built up the Serbian police and state security service to such an extent that it was a match for the JNA in terms of manpower and equipment. In effect, Milosevic had his own private army. That did not stop him from seeking to control the federal army, however. The witness recalled being present when General Vasiljevic, head of KOG, disclosed that Milosevic wanted JNA generals to sign a loyalty oath to him. “I never saw him [Vasiljevic] more angry. He was beside himself with anger . . . . He told us that Slobodan Milosevic allowed himself the gall to ask the generals of the JNA, Serbs, to sign a loyalty oath to him.” The General also informed him that General Stevanovic, Air Force Commander, had done so. Mr. Candic told the Court, “The Accused had no right to ask the generals or anyone else to sign a loyalty oath.” Milosevic was merely president of the Republic of Serbia at the time, with no authority over the federal army. That fact is Milosevic’s primary defense in the Croatia and Bosnia phase of the case. Candic’s testimony, however, shows his bid for greater power.

    On cross examination, Milosevic demanded of the witness, “Since you’re a professional intelligence officer, could you believe such nonsense that the president of a republic could ask the generals of the Yugoslav Army over which he has no authority to sign an oath of loyalty?” Mr. Candic responded, “I’d known General Vasiljevic for ten years and what he said I accepted without doubt.” When Milosevic pressed him for evidence, he described how General Stevanovic took his commanders and walked out of a meeting when the head of the Air Force refused him permission to bomb targets (including a church) in Eastern Slavonia. The Court expressed its confusion over the example. While it was hardly conclusive of Milosevic’s control of the JNA, it showed dissension within the JNA leadership over the role of the JNA in the Croatian war.

    Yet General Vasiljevic was also involved in covert operations designed to arm local Serbs in Croatia, at least that was what Major Cedo Knezevic, a friend and colleague, told the witness. In addition to KOG, regular military police and Serbian security police were also part of the operation, code named Breakthrough (Proboj). It would be carried out through collaborators and the SDS (Serbian Democratic Party) by distributing weapons Major Knezevic secured from depots of the territorial defense.

    Major Knezevic took the witness to see three such depots which were half empty but nevertheless had enough weapons to arm 20,000 to 30,000 people. Mr. Candic later saw reports of the weapons distribution process that Knezevic typed and addressed to General Vasiljevic and the Security Administration. All those listed as receiving weapons had Serbian surnames.

    At this point in Mr. Candic’s testimony, Prosecutor Geoffrey Nice produced and read part of a letter from Col. Dusan Smiljanic of the Republika Srpska military intelligence to General Mladic, dated October 16, 1994. The letter confirmed that 20,000 weapons had been distributed from “Ustashe” depots as part of Operation Breakthrough under Smiljanic’s leadership in August 1991. When Mr. Nice finished reading, the witness, never having seen the letter before, said he was “speechless” because it tallied 100% with what he’d seen.

    Mr. Candic testified about another attempt to provide two truckloads of weapons to Serbs in Eastern Slavonia, which was thwarted when Colonel Rakocevic, his immediate superior, found out about it. He was angry and declared, “If war is to be waged it will be waged by the Yugoslav Army, not paramilitaries.” Weapons were then obtained from Arkan and the security service, through contacting RSK President Goran Hadzic.

    Another segment of Operation Breakthrough appeared to have more success. Intended to arm the Serbian population in Northeastern Bosnia, a large amount of weapons were driven to Mt. Ozren near Tuzla and stored in abandoned mines. Eventually, these weapons were to be handed over to leaders of the SDS for distribution.

    On cross examination, Milosevic suggested that the weapons were simply distributed according to old friendships. Mr. Candic denied it, stating that, in such case, the operation would not then have had an official name: Operation Breakthrough. Mr. Candic’s testimony shows that the JNA was extensively involved in operations to arm local Serbs in Croatia and Bosnia.

    Mr. Candic disclosed other clandestine operations of the KOG. Operation Opera was the propaganda war. Using advanced technology, KOG operatives wiretapped conversations between HDZ (Crotian Democratic Union) members, then spliced them to make it appear they were telling Croats in Serbia to leave for an ethnically pure Croatia. This conversation was broadcast following a Serb attack on Croatians living in Serbia, forcing them to flee.

    Operation Labrador involved terrorist actions inside Croatia, one of which was the mining of a Jewish cemetery in Zagreb. The purpose was to make the Croats look pro-fascist. After discovery, the collaborators of Operation Labrador were forced to flee to Serbia.

    Another part of the disinformation campaign involved a television broadcast of corpses, described as Serb civilians killed by Croats. The witness believed they were in fact the bodies of Croats killed by Serbs.

    These operations provide a glimpse into the shrouded world of intelligence services. They also show that in the former Yugoslavia, as in many states, information gathering is not the only activity of such services. They also act to misinform, to create a reality that serves the interests of their masters, in this case, a climate of fear that the Ustashe, the Nazi collaborators of WWII, had returned. In this way, KOG, the JNA’s intelligence arm, and possibly Serbian police helped create a war. While General Vasiljevic was in charge of KOG, the witness did not link him, the clandestine operations or arming of Croatian Serbs to Milosevic. It still remains for future witnesses to provide that all-important link. According to the prosecution’s pretrial brief, the next witness, C-036, may just do that. With his testimony looming, Milosevic has taken twice to his bed. Whether there’s any link is for the doctors


    Fecha:2002-11-14
    Fuente:www.cij.org
    Datación:Yugoslavia

  4. #4
    http://www.juliagorin.com/images/nio..._s005_b05.html

    An attempt was made from Belgrade to exploit the association of Croatia with the Ustashe regime of half a century earlier, for example by distributing English and French translations of passages from one of Tudjman's earlier publications on genocide and Jews in the West.[48] For the same reason, members of the Yugoslavian air force intelligence service planted bombs in August 1991 at the Jewish cemetery and the Jewish community centre in Zagreb within the framework of the secret operation 'Opera Orientalis', which had the purpose of opposing the secession of Croatia.[49] In addition to the two agents concerned, the then head of KOS (the JNA's military intelligence and security arm), Aleksandar Vasiljevic, the former air force commanding officer General Zvonko Jurjevic, and the ex-head of the air force intelligence service, Colonel Slobodan Rakocevic, were put on trial for these incidents. As well as the attack in Zagreb, they were accused of plotting against the Serbian government and of fraud. The trial was mainly seen as an attempt by the JNA to rid itself of officers who were still strongly Communist and too weakly Serbian in their thinking. In spite of this stain on his reputation, Vasiljevic managed to make a comeback as an adviser to Geza Farkas, the head of KOS under Milosevic. President Vojislav Kostunica would finally dismiss him as a Milosevic confidant. [50]

    The Serbian smear campaign against Croatia was not without success.[51] Ton Crijnen wrote in Trouw that anti-Semitism, nationalism and Catholicism in Croatia 'had gone hand in hand for centuries'.[52] The London newspaper The Guardian saw in Tudjman's earlier anti-Semitic statements reason to caution against recognition of Croatia.[53] Conversely, the chairman of the Jewish community in Zagreb, Nenad Porges, stated that although there were anti-Semitic feelings under the surface of Croatian society, the official authorities were not guilty of it. He also cautioned against the often heard misconception that Serbs stood up for the Jews in World War II. Serbia, he said, was Judenfrei sooner than Croatia.[54]


    [48] Richard West, 'An Apologist for Hitler', The Guardian, 18/10/91.

    [49] 'Political report in brief. Former head of army intelligence service under investigation', BBC Summary of World Broadcasts, 21/07/92; 'Further reports on election preparations. Trial of ex-chief of military counter-intelligence postponed 'indefinitely'', ibid., 09/12/92; 'Seventy generals reportedly punished after war in Slovenia and Croatia', ibid., 26/01/93; Batsheva Tsur, 'Anatomy of a Balkan frame-up', The Jerusalem Post, 03/02/93; Cohen, War, p. 127.

    [50] Vensa Peric Zimonjic, 'Kostunica purges Yugoslav army of Milosevic loyalists', The Independent, 01/01/01.

    [51] See e.g. Robert D. Kaplan, 'Croatianism; the latest Balkan ugliness; Holocaust denial and revisionism', The New Republic, 25/11/91; Teddy Preuss, 'Goebbels lives - in Zagreb', The Jerusalem Post', 06/12/91.

  5. #5

    ‘Labrador’ operation

    International Criminal Tribunal for Yugoslavia (ICTY), Milosevic Trial
    - The Hague 11/11/2002 - Trial Of Slobodan Milosevic

    C-036 To Testify Tomorrow

    ‘Labrador’ operation

    The Hague - After a ten-day break, the Milosevic trial was continued today by testimony of Mustafa Candic. He said that in 1990 and 1991 JNA organized ‘Labrador’ and ‘Opera’ operations. They consisted of terrorist actions and spreading false information in Croatia. Candic said KOG in Zagreb ‘had a strong network of cooperates in Croatian state security service and among high officials of HDZ’. ‘Within ‘Labrador’ operation, they performed a terrorist action of mine planting of Jewish graves on Zagreb ‘Mirogoj’ cemetery. The goal was to present the then Croatian authorities as pro-fascist and create hostility of Jews towards it’, said Candic. The members of ‘Labrador’ had stocks of weapons and explosive at several locations in Zagreb. The planned attack on Zagreb synagogue was not conducted because the group was discovered and had to flee to Belgrade. Candic precised that KOG operations were directed by colonel Slobodan Rakocevic in Zemun, and by lieutenant-colonel Ivan Sabolovic and major Cedo Knezevic in Zagreb. Radenko Radojicic and Slavko Malobabic were among their accomplices.

    Candic said that a propaganda war department was formed in KOG after ‘Labrador’ was over. Candic mentioned the allegedly tapped conversation of two HDZ officials, who called on Croatian population to come to Croatia from Serbia, as an example of the department’s false information. This conversation was broadcasted in TV Belgrade daily news, with a purpose of spreading the lies about reasons why Croats left Vojvodina. He said that shots of massacred bodies made by KOG officer Ivica Katancic were broadcasted on TV Belgrade as shots of Serbian casualties. Candic repeated claims that some generals signed statements of loyalty to Milosevic, for example general Bozidar Stevanovic, commander of Belgrade Air Force corps.

    Former FRY president Slobodan Milosevic suggested during cross-examination of the prosecution witness Mustafa Candic, that JNA was not engaged in armament of Serbs outside Serbia in early nineties. Candic remained by his statement. Milosevic claimed that some officers armed Serbs ‘on friendly basis’ and on their own, not after orders from JNA. The witness dismissed that, explaining that the operation had a name and participants had to submit reports – those were the proofs that they did it all on somebody’s order. Candic confirmed KOG worked at that time on penetration into all spheres of civil life, police and state security in Croatia and Bosnia, but also in Serbia. The witness said his information was that Serbian leadership worked on disintegration of Yugoslavia. The witness said some statements from SANU memorandum about general danger for Serbs led to general objective of creation of Greater Serbia.

    In the continuance of the trial all sides will discuss Milosevic’s health condition and proposals of the prosecution and amicii curiae about the further procedure. The prosecution presented protected witness C-036, but he did not testify because of minor technical problems. C-036 will start his testimony tomorrow with his image and voice electronically distorted. The judicial council allowed his attorney Peter Michael Muller to be present. The presence of attorney, which is not usual, was allowed because C-036 was a suspect himself. An indictment is expected to be issued against him soon.

    ‘C-036 was protected within witness protection program. Considering that he might be accused himself, he is entitled to have his attorney by him. According to pre-trial note of the prosecution, C-036 should testify about process of formation of Serbian Democratic Party in Kninska Krajina. Next, he should testify about creation of Serbian Autonomous Region (SAO) Krajina and, later, Republic Srpska Krajina in Croatia, from 1990 to early 1992, and Milosevic’s connection with that. The prosecution plans to introduce 75 documents into evidence through his testimony. C-036 is being called an insider who will help to connect political leaders of Croatian Serbs with the accused.

    Milosevic was accused of ‘violent removal of majority of non-Serbian population from about one third of Croatian territory. The territory was planned to become a part of new Serb-dominated country’. The indictment lists participants in that ‘joint criminal act’: Borisav Jovic, Branko Kostic, Veljko Kadijevic, Blagoje Adzic, Milan Babic, Milan Martic, Goran Hadzic, Jovica Stanisic, Franko Simatovic, known as "Frenki", Tomislav Simovic, Vojislav Seselj, Momir Bulatovic, Aleksandar Vasiljevic, Radovan Stojicic "Badza" and Zeljko Raznatovic "Arkan". They are all suspects and under investigation of the Hague Tribunal prosecution, except Stojicic and Raznatovic, who are no longer alive. Martic surrendered himself last spring. He is accused of shelling of Zagreb in spring 1995.

    According to pre-trial note of the prosecution, witness C-036 should confirm that Milosevic ‘directly participated in formation of the Serb local territorial defense in Croatia. C-036 is also among sources that should confirm creation of Serbian police training camps for paramilitaries and volunteers in SAO Krajina and SAO Slavonija, Baranja and Western Srem’. ‘Milan Martic, in cooperation with Simatovic, controlled all armed formations in the field. The territorial defense answered to Martic, not the president of SAO Krajina Mina Babic, said the document of the prosecution.

    C-036 should confirm that Milosevic was in constant contact with highest JNA officers, with the control over army. ‘With the approval of the accused and his associates, radical Serbs refused all negotiations with Croatian government and resorted to violence. Moderate Serbs received treats, they were prosecuted or killed. The accused and Borisav Jovic showed clear inclination towards radical faction of Serbian Democratic Party during sessions in November 1990. They promised them the protection of JNA’, says the pre-trial note from the prosecution, referring to witness C-036. The witness should also speak about the meeting of Milosevic and RSK leaders, Milan Martic and Goran Hadzic in particular. It was then decided that Serbia should finance RSK defense until the end of the year. Prosecutor Geoffrey Nice announced earlier that the testimony of C-036 would take at least three days. The trial will continue tomorrow at 9.30 AM.



    ICTY - Monday, 11 November 2002

    Source: ICTY

    5 Q. Next, Mr. Candic, short accounts by you, please, of two named
    6 operations, one called Labrador and one called Opera. Let's start with
    7 Labrador. Can you give us in literally two, three, four sentences your
    8 account of what Labrador was.
    9 A. Operation Opera or, rather, the operative undertaking called Opera
    10 was the natural continuation of the operation called Labrador. In Zagreb,
    11 what happened was a network was set up for a strong one among the members
    12 of the state security of the state of Croatia and high-ranking officials
    13 within the HDZ party, and it was within this operation Labrador that
    14 several concrete operations were undertaken, terrorist acts in actual
    15 fact, and when the Croatian authorities learnt of an operation of this
    16 kind in Zagreb, they -- the members of Operation Labrador fled to Belgrade
    17 with all the documents.

    18 Upon their arrival in Belgrade, which means in the second half of
    19 August, a department was set up for a propaganda war, propaganda warfare,
    20 and that was named Opera for short, and its headquarters were located in
    21 the aviation centre near the command of the air force and anti-air defence
    22 department.

    23 Q. A couple of points of detail. The first point of detail may or
    24 may not relate to either of these operations. Was there action at the
    25 Jewish graves at a cemetery in Zagreb connected to either of these named

    Page 12735

    1 operations?
    2 A. Your Honours, it is true that within Operation Labrador, or,
    3 rather, when this network of collaborators was active in Zagreb, at the
    4 Mirogoj cemetery in Zagreb, a terrorist attack was launched and Jewish
    5 graves were mined at the Mirogoj cemetery, the object being that the
    6 Croatian authorities should be represented and shown as being pro-fascist
    7 or, rather, to create animosity, that the Jews should have animosity
    8 towards the Croatian authorities in Zagreb.
    9 Another terrorist act was also being planned on the synagogue in
    10 Zagreb. However, that was never carried out because the members of the
    11 Labrador operation had to flee to Belgrade because they were in danger of
    12 being arrested.

    13 Q. Finally on Labrador, who was the officer in charge of Labrador and
    14 what, if any, part of the KOG detachments were involved or was involved?
    15 A. The officer in charge for Operation Labrador was the head of the
    16 security department, Slobodan Rakocevic, in Zemun, while the operative
    17 staff of the second detachment of the counter-intelligence group in
    18 Zagreb, first and foremost Colonel Ivan Sabolovic and Major Cedo Knezevic,
    19 were the people who had links with the collaborators in Zagreb and the
    20 persons in the field in the state security that actually launched these
    21 operations and sent in reports about everything that was happening in
    22 Zagreb and in the top leadership of the Republic of Croatia.

    23 JUDGE KWON: Mr. Nice, is "Labrador" the name of a place or does
    24 it have any special meaning in B/C/S?

    25 MR. NICE: I think it may be the name of a place, but let's see

    Page 12736

    1 from the witness.

    2 Q. Can you help us, Mr. Candic? Does the name "Labrador" relate to a
    3 place? Why was the name chosen for this particular operation?

    4 A. Every undertaking secret code names are ascribed which are then
    5 used in all correspondence and links between the superiors and their
    6 subordinates in the security services. In this case, the operation was
    7 given the secret name of Labrador in -- to associate -- to bring to mind
    8 the breed of dog that is called Labrador because the collaborators in
    9 Zagreb and in the region further afield set up in several locations
    10 explosives, weapons, and everything they needed for performing further
    11 terrorist acts in Zagreb and further afield as well.

    12 Q. Then let's ask the same question in relation to the next
    13 operation, Opera. Was there any particular reason for that word being
    14 used for the second operation?
    15 A. Well, "Opera" is once again short for the department for
    16 propaganda warfare which is a higher level from the Operation Labrador,
    17 being a retriever, and it was to serve for psychological and propaganda
    18 activity throughout the territory of the Republic of Croatia,
    19 Bosnia-Herzegovina, and Serbia as well.

    20 Q. Can you now give us a few particular examples of the Opera
    21 operation in action? First in relation to propaganda, disinformation, and
    22 ethnic unrest, what sort of things were done?
    23 A. Well, when speaking of Opera, let me first say that one of the
    24 main actors in the Opera operation, Radenko Radojcic, informed me that
    25 detailed, specific plans were devised for the area of Bosnia-Herzegovina

    Page 12737

    1 within this Operation Opera, first of all for the Republic of Croatia and
    2 then for Bosnia-Herzegovina. And he was the one who told me - and I was a
    3 witness to this - about several of these actions that were undertaken and
    4 effected within Operation Opera. And let me mention by way of an example
    5 one particular operation which had as its goal to show the Croatian
    6 authorities up as being fascist, because in Serbia and along the borders
    7 with Croatia, there were quite a lot of Croats, Croats living in Serbia,
    8 that is, on the Serbian side of the border, and they were terrorised daily
    9 by the volunteer units belonging to Seselj, Arkan, and the Jovic bothers
    10 from Pasova. So what they did was to throw in bombs into their yards, and
    11 they were intimidated and frightened in that way, and many of them fled
    12 into Croatia. And they would have it appear as if nobody was actually
    13 making them flee.
    14 And in order to prove this point, an operation was undertaken in
    15 the central part of the television news bulletin in Belgrade where a
    16 conversation was televised between two leaders of the HDZ. One leader
    17 represented himself as being from -- an HDZ leader from Zagreb, and the
    18 other man was a leader from Ilok, HDZ leader from Ilok. I saw that news
    19 bulletin on television, and I recognised the voices. I knew that these
    20 two men, these two HDZ prominent officials were Radenko Radojcic on the
    21 one hand and, on the other, Lieutenant Colonel Ivan Sabolovic. I
    22 recognised their voices.
    23 The leader of the HDZ from Zagreb issued an order to the other
    24 man, the man from Ilok, HDZ man from Ilok, to mobilise the entire Croatian
    25 population in Serbia, that is to say along the borders with Croatia, and

    Page 12738

    1 that within the space of two days that they should move towards Zagreb.
    2 The HDZ man from Ilok in that conversation says that that is
    3 impossible, that it will be very difficult to do that --

    4 JUDGE MAY: I'm going to interrupt. It's very difficult to follow
    5 this. Can we summarise it in a few words, please.

    6 MR. NICE: Yes.

    7 Q. Was what was being presented on the television accurate or was it
    8 disinformation?
    9 A. Well, as I've already said, it was disinformation, and the
    10 conversation between these two people was devised in advance. Lieutenant
    11 Colonel Radojcic and the other man, and they wanted to present it as being
    12 reality, portraying these as being the true leaders of the HDZ from
    13 Zagreb.

    14 Q. And the purpose of it was to create what state of mind in the
    15 listeners?
    16 A. Well, the object, the whole object of this was that the viewers
    17 and the people in Serbia, first and foremost, would gain the impression
    18 that the Croatian authorities were fascist and that they wanted to have
    19 ethnically pure areas inhabited only by Croats and areas where the Serbs
    20 would be.

    21 Q. The second category of example of Opera operation may relate to
    22 wire taps. Can you give us one or possibly two examples of that, but
    23 again explain in summary what happened and the purpose of what was done.
    24 A. Opera had a wide range of technical devices for tapping, and
    25 everything was available to them. And they were able to rig

    Page 12739
    1
    2
    3
    4
    5
    6
    7
    8
    9
    10
    11
    12 Blank page inserted to ensure pagination corresponds between the French and
    13 English transcripts.
    14
    15
    16
    17
    18
    19
    20
    21
    22
    23
    24
    25
    Page 12740
    1 conversations, wiretap them in accordance with the plans that were made
    2 for Croatia and for Bosnia-Herzegovina and so on. And this was always
    3 linked to the propaganda that they wanted to disseminate, something that
    4 was read about with something that had taken place in the field within the
    5 frameworks of terrorist action.

    6 Q. Can you give us one example, perhaps, of a rigged wiretap
    7 conversation and tell us what its true purpose was.
    8 A. Well, a concrete specific example was wire taps of conversations,
    9 yes, and there was an example of a conversation between Mile Dedakovic,
    10 known as Jastreb, the defender of Vukovar, and General Anton Tus in
    11 Zagreb. That was one example. On the basis of the wire taps - they
    12 intercepted conversations on several occasions between these two men - a
    13 conversation was compiled using excerpts from all these conversations in
    14 which Mile Dedakovic, Jastreb, asks for his assistance in weaponry, and he
    15 says to him that he mustn't count on any kind of assistance and that he
    16 was left to his own devices, he had to fend for himself and do as best as
    17 he could.

    18 Q. Very well. Finally on Opera, was it the same unit, that is the
    19 unit of the 2nd KOG detachment that was involved, and if so, can you tell
    20 us about an incident on the railroad at Vinkovci?
    21 A. I don't know what actually happened on that railroad at Vinkovci,
    22 but Radenko Radojcic told me, and he was very pleased when he told me
    23 this, that within the frameworks of Operation Opera or Plan Opera, that a
    24 terrorist action was effected along the railway line near Vinkovci, and a
    25 name was used there of the late president of the Croatian republic, Franjo
    Page 12741
    1 Tudjman.
    2 The object of that operation was to show that this had come from
    3 Tudjman's orders and that this was to make Tudjman make official denials
    4 of that. And this is in fact what President Tudjman did on two occasions.
    5 And that is why Radenko Radojcic was so pleased and said that they had
    6 managed to achieve their objective.

    7 Q. And just yes or no: Was it still the 2nd KOG detachment that was
    8 involved in Opera or was it another detachment?
    9 A. Operation Opera was the 2nd Detachment of the counter-intelligence
    10 group from Zagreb with its men, Lieutenant Colonel Ivan Sabolovic, Radenko
    11 Radojcic as a collaborator from the Labrador operation who came to
    12 Belgrade, then there was Slavko Malobabic who was also a collaborator of
    13 the 2nd Detachment. So they were the main actors in Operation Opera.


    (snip)

    Page 12817

    1 but I did have a verbal duel with him on the subject. However, I did not
    2 think it was my job or my duty to report it.

    3 Q. Thank you. When you were talking about Opera and Labrador, you
    4 mentioned wire taps and intercepts. Did this group, including you in that
    5 service, engage primarily in operations that were designed to prevent the
    6 break-up of the JNA?
    7 A. When I was talking about Opera, its main objective was propaganda
    8 operations designed to influence the psychology, the mind-set, beliefs of
    9 people in those places where this information was presented.

    10 Q. Is it true that it was organised that 70 aeroplanes should cross
    11 over to the Croatian side?
    12 A. I don't know.

    13 Q. Is it true that the military prosecutor of the JNA had them all
    14 arrested in 1992 for precisely this?
    15 A. I don't know what happened then. I left the army in 1992. I am
    16 not aware of what you're talking about.

    17 Q. You said yourself that they were all arrested.
    18 A. Who was arrested?

    19 Q. Vasiljevic.
    20 A. I said that Vasiljevic, Rakocevic and the Opera group were
    21 arrested rather than 70 pilots who were preparing to desert with their
    22 aeroplanes to Croatia.

    23 Q. I understood you as saying that this group was arrested, as
    24 suggested by the military prosecutor of the JNA, and brought to justice.
    25 A. There was a trial. I was even a witness. And what I said today,

    Page 12818

    1 including what I said about those two trucks and weapons and the work of
    2 the Opera I said on that occasion in Belgrade as well, and I suppose there
    3 must be transcripts of my testimony there. I didn't know I would end up
    4 here today, telling the same story. I said what I knew as a witness in
    5 Zagreb in the case against Radenko Radojcic.

    6 Q. I would kindly ask you only to answer my questions rather than
    7 give me elaborate explanations. I'm only asking you were they were
    8 arrested or not?
    9 A. I said they were.

    10 Q. I have three subjects to cover, Your Honours, related to this
    11 witness's testimony. First of all, on Day One you spoke about the fact
    12 that the army penetrated civilian structures in 1989, 1990, and 1991.
    13 A. I didn't say the army penetrated them. I said members of
    14 counter-intelligence groups created moles or collaborator positions in
    15 civilian structures in these years.

    16 Q. All right. Was it possible for someone to work for 30 years in
    17 your organisation, named KOG, without knowing that it was called "KOG"
    18 rather than "KOS"?
    19 A. No one ever in the structure where I worked used the term "KOS."
    20 They always said "KOG."

    21 Q. Could anyone have been a mole or an informer for KOG without
    22 knowing it was called KOG?
    23 A. If somebody is a collaborator, he is run by one operative officer.

  6. #6

    Dugačka ruka srpske propagande

    Source: Website - Andrija Hebrang

    Propaganda 1:Terorizam-KOS minirao židovske objekte

    Da je tzv. ustašoidnost Hrvata bila jedna od temeljnih srpskih strategija i u pripremi međunarodne javnosti za napad na Hrvatsku, posvjedočeno je i za suđenja Miloševiću u Haagu.

    Eksplozije što su 19. kolovoza 1991. odjeknule u Židovskoj općini u Zagrebu i židovskom groblju na zagrebačkome Mirogoju podmetnula je Kontraobavještajna služba JNA (KOS), otkrio je nekadašnji operativac KOS-a na suđenju u Haagu 11. studenoga 2002.:

    - Kontraobavještajna služba JNA u okviru operacija "Labrador" i "Opera" početkom 90-ih godina pokušala je destabilizirati hrvatsku vlast i stvoriti animozitet prema Hrvatskoj intenzivnom propagandom i terorističkim akcijama, posvjedočio je u ponedjeljak u Haagu bivši operativac KOS-a Mustafa Čandić.
    U okviru "Labradora" preko kontraobavještajne suradničke mreže u Zagrebu izvršena je teroristička akcija miniranja židovskih grobova na Mirogoju, kazao je Čandić na suđenju bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću.

    U kolovozu 1991. na Mirogoju je minirana zajednička židovska grobnica. "Cilj je bio da se hrvatska vlast predstavi kao profašistička i da se stvori animozitet Židova", kazao je Čandić, inače 12. svjedok optužbe u hrvatskom dijelu suđenja Miloševiću.

    Planirana je i teroristička akcija protiv židovske općine u Zagrebu, ali su glavni akteri otkriveni pa su morali pobjeći u Beograd, kazao je svjedok.
    On je posvjedočio da je kontraobavještajnom operacijom "Labrador" iz Zemuna upravljao pukovnik Slobodan Rakočević, a u Zagrebu su operaciju vodili potpukovnik Ivan Sabolović i major Čedo Knežević.

    Čandić je radio u zemunskoj centrali Kontraoperativne grupe (KOG) ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, a JNA je napustio u veljači 1992 godine.
    On je kazao kako je kontraobavještajna služba imala jaku doušničku mrežu u SDB-u Hrvatske, kao i u redovima dužnosnika HDZ-a.

    Svjedok je opisao kako je, u okviru antihrvatske propagande, televizija iskorištena u okviru operacije "Opera" da bi se snimke stradalih Hrvata s područja Slavonije plasirale kao srpske žrtve hrvatskih zločina. "Opera" je označavala Odjeljenje za propagandni rat.

    Opisao je i kako je u cilju poticanja animoziteta prema Hrvatskoj na beogradskoj televiziji puštena i 'snimka' razgovora čelnika HDZ-a Zagreba i Iloka u kojem se iz Zagreba nalaže mobilizacija hrvatskog stanovništva s područja Vojvodine.

    "Akteri su u stvari bili Radenko Radojčić i Ivan Sabolović... Prepoznao sam njihove glasove", kazao je svjedok imenujući dvojicu pripadnika KOS-a koji su odglumili razgovor. Cilj te akcije bio je da se stvori lažno objašnjenje za odlazak Hrvata koji su tada bili izlagani napadima paravojnih snaga poput Arkanovaca ili Šešeljevaca, objasnio je.

    Svjedok je opisao i kako se manipuliralo snimanim razgovorima navodeći primjer montaže razgovora generala Antuna Tusa i Mile Dedakovića Jastreba.
    "Od isječaka je napravljen razgovor", kazao je svjedok, opisavši da je montažom stvoren dojam da je zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković tražio od generala Tusa pomoć u naoružanju, a da mu je Tus odgovorio da se snađe kako zna i da ne računa na pomoć.

    On je opisao kako je početkom 90-ih KOS organizirao sabotažu na pruzi kod Vinkovaca kako bi ju pripisao nalogu tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana a zbog uspjeha akcije, kazao je Čandić, vojni obavještajac Radenko Radojčić nije skrivao zadovoljstvo.

    Svjedok je kazao kako je sadašnjeg vojnog savjetnika hrvatskog predsjednika Imru Agotića smijenio s dužnosti u KOG-u pukovnik Rakočević, tada načelnik odjela sigurnosti ratnog zrakoplovstva, jer nije želio vrbovati suradnike u vrhu vlasti u Zagrebu. (Prema: Čandić: KOS po hrvatskoj minirao grobove, montirao snimke. (Hina, 11. studenoga 2002.)

    Simptomatično je da su neki hrvatski mediji, ponavljajući se, analizirali «terorističke akcije nacionalista u Zagrebu», ali da nisu objavili niti jedan komentar nakon otkrivanja počinitelja terorističkih akcija uperenih protiv Židova!
    Dresirani mentalni kod lako je bilo potaknuti na korištenje srpske medijske matrice o ustašoidnosti Hrvata, građene za komunizma i institucionalno prenošene na mlađe naraštaje putem odgojno-obrazovnog sustava. Duboki su korijeni toga društvenoga sindroma.

    Propaganda 2:Tuđman predsjednik nove NDH

    U slovenskom »Velikom svjetskom biografskom leksikonu« (Mladinska knjiga, Ljubljana, 2002.) navedeno je da je od 1992. godine Tuđman »bio predsjednik nove NDH. Do 1995. vodio je rat protiv srbijanskih i jugoslavenskih snaga koje su okupirale dio Hrvatske.
    S vremenom je uveo autokratski predsjednički režim koji je, osim ostaloga, omogućio korupciju i nepotizam, te jako oslabio gospodarski i međunarodni položaj Hrvatske«.

    Preimenovanje Republike Hrvatske u NDH navelo je Vladu Zagorca, dopisnika Večernjeg lista, da autora »Velikoga svjetskoga biografskog leksikona« Igora Antiča upita kako se moglo za dr. Franju Tuđmana navesti da je bio »predsjednik nove NDH«. Antič je to pripisao tehničkoj pogrešci, tvrdeći da je u članku umjesto NDH trebalo stajati HDZ.

    Takvo objašnjenje nije prihvatljivo. Za leksikon, od koga se očekuje ozbiljnost i pouzdanost podataka, uz rad lektora, korektora i recenzenata, takva »tehnička pogreška« nije dopustiva.
    Uostalom, nije istina da je umjesto NDH trebalo ispravno stajati HDZ kako se brani Antič. Navod da je Tuđman »od 1992. godine bio predsjednik novog HDZ-a« ne bi odgovarao činjeničnom stanju. Predsjednik Tuđman je 1989. godine postao predsjednikom HDZ-a, a godine 1992. izabran je za predsjednika Republike Hrvatske.
    Dakle, namjerno je Republika Hrvatska prekrštena u NDH što je klevetanje Hrvatske, kao i povreda osnovnoga leksikografskog načela koje nalaže strogo poštivanje činjenica. (Željko Sabol, Vjesnik, 4. prosinca 2002./12)

    Može se pretpostaviti da to nije slučajno objavljeno, grješkom kako tvrdi autor leksikona, već kao plod propagandno-komunikacijskih manipulacija protiv susjeda. Pošteni bi nakladnik, da se radi o zbiljskoj grješci, povukao cijelo izdanje iz distribucije jer mu je poznato da se pomoću leksikona uče generacije, da informacije iz njega ulaze u razne baze podataka, od diplomacije do sveučilišta, da će leksikon ostati spremljen za sljedeće generacije koje će te laži uzimati kao informaciju koju će pretvarati u znanje. Istina nikada nije toliko jaka i prodorna da može potisnuti laž posađenu u sivoj masi primatelja informacija. Veliki je to doprinos održavanju i podržavanju mita o ustašoidnosti Hrvata, koji nije završio službenim protestom Republike Hrvatske i minimalnim zahtjevom da se u mogućem idućem izdanju laž ispravi.

    Propaganda 3: «U» bauk još traje

    «Svi ključevi službenih automobila Županije osječko-baranjske već su niz godina urešeni praktičnim privjescima… Feralova istraga da sazna kada su točno naručeni privjesci sa slovom «U» (slovo «Ž», kao županija, vjerojatno iz tehničkih razloga, zbog kvačice, nije prikladno za privjesak, pa je logično da se onda upotrijebi U, drugo slovo u riječi županija), nije urodila plodom. Jedino što se uspjelo saznati je da su U-privjesci stari pet-šest godina, dakle da potječu iz vremena kad su na čelu Županije bili HDZ-ovi župani…» (Feral Tribune, 22. veljače 2003., D. Hedl)

    Privjesak u kojemu je Feralov propagator prepoznao «U» oblikovano je poput stezaljki kakve se koriste u građevinarstvu za sastavljanje cjevastih konstrukcija, s obujmnicom u obliku strašnoga U, odnosno obloga A kada se okrene naopako. Slučaj je još ozbiljniji ako se zna da će se inkriminirani privjesak s vremenom zamijeniti s nekim poželjnijim oblikom, ali grb nalik zloglasnom «U», što se koči na vratima službenoga vozila, svakako nema tako svjetlu budućnost.

    Vjerodostojnost: Može li se u u ovome «istraživanju» prepoznati dugačka ruka srpske propagande. Vražje «U» zapelo je za oko dežurnome propagandisti Dragi Hedlu, bivšem osječkom partijskom ideologu, partijskom sekretaru, pa društveno-političkom radniku, uredniku u osječkom «Glasu Slavonije» i danas tzv. demokratskome novinaru. Uz partijsku naobrazbu, poslije 1990. stekao je i specijalizaciju u Londonu, organiziranu u okrilju tzv. nevladine organizacije, s područja specijalnoga javnoga komuniciranja.

    Propaganda 4: Skrivani dokumenti

    Dugačka ruka srpske propagande trajno provodi stigmatizaciju Hrvata, jednostrano usmjeravajući tako pozornost primatelja informacija samo na tamnu stranu hrvatske «desne» povijesti, skrivajući svjetlu stranu «lijeve» povijesti.

    «U poratnoj Jugoslaviji bili su skrivani mnogi dokumenti koji otkrivaju povijesne događaje, dok su istodobno tumačenja povijesti krojena tako da bi se udovoljilo suvremenim ideologijama. Tako je širok antifašistički pokret pripisan Srbiji, dok je istovremeno negirana srpska kolaboracija s nacistima. Naglašavana je nacistička kolaboracija u ostalim dijelovima Jugoslavije (posebno u Hrvatskoj), dok je pokret otpora obezvrijeđen. Takav revidiran srpski pogled na rat širen je po svijetu kroz mrežu jugoslavenskih veleposlanstava, konzulata, kroz poslovne i razne profesionalne forume. Tako su oblikovani i zapadni pogledi na jugoslavensku povijest.

    U želji da utječe na zapadne političare i umiri međunarodni bijes, srpska informacijska kampanja devedesetih godina promiče svoje ratne napore kao opravdane. Bit je srpske propagande prikazivanje srpskih neprijatelja, posebice muslimana i Hrvata, kao opasnosti za Srbiju i za cijelu europsku civilizaciju. Tako Beograd govori o «islamskoj prijetnji» u Bosni i Hercegovini gdje vjerskog fundamentalizma nikad nije bilo, i optužuje Hrvatsku za fašizam, iako je pokret otpora u Drugom svjetskom ratu bio najsnažniji baš u Hrvatskoj» (Cohen,P.J.: Tajni rat Srbije:Propaganda i manipuliranje prošlošću, Zagreb, 1997./196)

    Propaganda 5: Nedopuštena srpska propaganda

    «Vlada Franje Tuđmana često je uspoređivana s vladom NDH i prikazivana kao nastavak fašističke vlade iz II. svjetskog rata… Stigmatizacija hrvatskog naroda bila je u području nedopuštene propagande».

    (Iz vještačenja Renaulda de la Brossa, francuskoga stručnjaka za propagandu, o dugogodišnjoj propagandi na prostoru bivše SFRJ i poslije, pred Haaškim sudom za suđenja bivšem jugoslavenskome predsjedniku Slobodanu Miloševiću, 19.svibnja.2003., Hina)

    Propaganda 6: Sjećanja jednoga oznaša

    Kosturi koji su prošlog tjedna otkriveni u masovnoj grobnici kod Ptuja pripadaju Hrvatima koji su uspjeli pobjeći iz kolona "Križnog puta" ali su kasnije uhvaćeni i predani 3. armiji jugoslavenske vojske, izjavio je za mariborski list "Večer" od utorka Zdenko Zavadlav, nekadašnji pripadnik OZNA-e.

    "U dvorcu Borl bilo je zapovjedništvo 3. armije jugoslavenske vojske koja je tamo došla nakon oslobođenja. Sastavljena je bila uglavnom od kninskih i dalmatinskih Srba, a u rovovima oko dvorca ubijali su hrvatske domobrane, ustaše i civile", kaže Zavadlav. "Kod Borla su ubijani oni koji su se probijali prema austrijskoj granici, a nisu bili uključeni u križni put. Slovenska OZNA i KNOJ ubijali su slovenske domobrane, a kad bi uhvatili Hrvate, predavali smo ih 3. armiji", sjeća se Zavadlav, u ono vrijeme zamjenik načelnika OZNE za mariborsko područje.(Hina, 20. svibnja 2003.)

    Gospodin Zavadlav u razgovoru za «Jutarnji list» 25. svibnja 2003. na pitanje tko je naredio ubojstva zarobljenika nije nikoga imenovao već je rekao da je naredba došla s vrha. O zločinima pobjednika nakon Drugoga rata Zavadlav je svjedočio u Sloveniji početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, a i objavio je knjigu Sjećanja jednoga oznaša.

    Zašto je naredba o pokolju zarobljenika došla s vrha (na kojemu je svakako bio Josip Broz a možda i neki drugi …) i zašto je informacija o tome skrivana pola stoljeća a još i danas nije ta istina prihvaćena niti u nas povijesno valorizirana. Evo jednoga od objašnjenja te teške šutnje:

    Nakon rata Britanci su nasilno izručili desetke tisuća «Jugoslavena» iz Bleiburga u Austriji. To je dovelo do pokolja mnogih izručenih Hrvata, muslimana i Slovenaca pa čak i stanovitog broja četnika; pokolje su izvršili komunisti. «Bleiburški» masakri iz svibnja i lipnja 1945. godine imali su manje veze s kažnjavanjem suradnika okupatora (većina su žrtava bili nevini seljaci), a više sa zavođenjem državnog terora kako bi se komunistima osigurao poratni monopol na vlast. Masakri su poslužili i drugom cilju Titove Komunističke partije: srpskim četnicima, koji su se uzdigli u partizanskim redovima pred sam kraj rata, pokolji – prvenstveno srpski nagon za puštanjem krvi – pomogli su učvrstiti privrženost Srbije komunističkom pokretu kojemu se Srbija uglavnom bila suprotstavljala. Bez srpske privrženosti partiji ne bi bilo moguće uspostaviti jugoslavensku federaciju pod komunističkim okriljem. Tito je učinio i daljnji ustupak Srbiji proglašavajući ponovno Beograd administrativnim središtem komunističke Jugoslavije. ( Cohen, P.J.: Tajni rata Srbije: Propaganda i manipuliranje prošlošću, Zagreb 1997./25)

  7. #7

    KOS je imao svoje ljude u vrhu hrvatskih državnih institucija te u samom vrhu HDZ-a

    Source: Necenzurirano

    Kako su se odvijale akcije ‘Labrador’ i ‘Opera’?


    KOS je imao svoje ljude u vrhu hrvatskih drzavnih institucija te u samom vrhu HDZ-a

    Jugoslovenski KOS je imao svoje ljude u vrhu hrvatskog obavestajnog sistema, u vrhu HDZ-a i na visokim pozicijama u hrvatskoj vojsci

    U svedocenju pred Haskim sudom, tokom sudjenja Slobodanu Milosevicu, dana 11.11.2002., bivsi oficir KOS-a Mustafa Candic detaljno je govorio o aktivnostima i delovanju Kontraobavestajne sluzbe (KOS-a) JNA u Republici Hrvatskoj, početkom rata, odnosno pocetkom procesa drzavnog osamostaljivanja Hrvatske od bivse SFRJ. Candicevo svedocenje govori u prilog tvrdnjama da je KOS imao svoje ljude u samom vrhu hrvatske vojne konraobavestajne sluzbe SIS, a dokumenti i dogadjaji ukazuju da je jedan od KOS-ovih dousnika u MORH-u bio licno Josip Perkovic, bivsi sef UDB-e za Hrvatsku i ratni sef SIS-a i pomocnik ministra odbrane RH.


    Candic o KOS-ovim operacijama u Hrvatskoj - Labrador

    Tokom haskog svedocenja u procesu protiv Milosevica, Candic je otkrio brojne detalje vezane uz delovanje KOS-a JNA u Hrvatskoj.

    "U Zagrebu smo uspostavili jaku mrezu saradnika. Posebno jaka mreza saradnika bila je medju pripadnicima drzavne sigurnosti Republike Hrvatske, i visokopozicioniranim pripadnicima stranke HDZ. Bilo je to u sklopu operacije "Labrador", kada smo preduzimali nekoliko akcija, tacnije teroristickih akcija, a kada su hrvatske vlasti otkrile ove akcije, clanovi grupe "Labrador" pobegli su u Beograd sa svim dokumentima. Nakon njihova dolaska u Begrad uspostavljen je odsek za propagandno ratovanje, taj je odsek kratko nazvan "Opera", te je njihovo sediste bilo smesteno u vazduhoplovnom sedistu pokraj komande vazduhoplovnih snaga i protivvazdusne odbrane".


    Opisujuci konkretne aktivnosti grupe "Labrador" i njihovih saradnika u Hrvatskoj, Candic je otkrio kako je KOS-ova grupa operativaca u Hrvatskoj razvila siroku mrezu saradnika koji su sudelovali u KOS-ovim akcijama protiv osamostaljivanja Hrvatske.


    "Dok je mreza saradnika grupe ‘Labrador’ u Zagrebu bila aktivna, obavili su teroristicki napad na groblju Mirogoj, te je minirano zidovsko groblje na Mirogoju, te se tako pokusalo prikazati hrvatske vlasti kao profasisticke i stvoriti sukob izmedj zidovske zajednice i vlasti u Zagrebu ... Oficir zaduzen za operaciju ‘Labrador’ bio je sef organa bezbednosti Slobodan Rakocevic, u Zemunu, dok je operativno grupi bio nadredjen pukovnik Ivan Sabolovic i major Cedo Knezevic, oni su odrzavali vezu sa suradnicima u Zagrebu i sa osobama koje su suradjivale sa KOS-om u sluzbama drzavne sigurnosti koje su koordinirale ove aktivnosti i o svemu slale izvjesca kao i informacije o tomu sto se dogadja u samom vodstvu Hrvatske."


    KOS-ova akcija "Opera"

    Candic je govorio i o planiranom nastavku KOS-ove akcije "Labrador" – akciji "Opera".

    „Pa kad je rec o ‘Operi’, ja moram prvo da kazem da sam od jednog od kljucnih aktera ‘Opere’, Radenka Radojcica, saznao da su izradjeni detaljni i konkretni planovi ‘Opere’ za prostor Republike Bosne i Hercegovine odnosno, prvo Republike Hrvatske, pa onda Bosne i Hercegovine, a on mi je konkretno ispricao i bio svedok toga za nekoliko izvedenih tih operativnih akcija u okviru ‘Opere’. Kao prvu ja cu pomenuti jednu akciju koja je imala za cilj da se hrvatska vlast prikaze fasistickom, jer se na prostoru Srbije uz granicu sa Republikom Hrvatskom nalazilo dosta hrvatskog zivlja, znaci u Srbiji, koje je svakodnevno terorisalo od strane dobrovoljackih jedinica Seselja, Arkana, i brace Jovic iz Pazove. Znaci bacane su im bombe kasikare u dvorista, u kuce i bili su zastrasivani. Mnogi od njih su bezali u Hrvatsku i da bi to ispalo da niko njih ne tera. Izvedena je akcija gde je u Dnevniku Televizije Beograd, u centralnom delu Dnevnika, pustena informacija, odnosno razgovor izmedju dva celnika HDZ. Jedan celnik HDZ predstavljao se kao celnik HDZ iz Zagreba, a drugi celnik HDZ bio je celnik HDZ iz Iloka. Gledao sam taj Dnevnik, po glasovima poznao da su akteri ta dvojica celnika HDZ bili u stvari s jedne strane Radenko Radojcic, a s druge strane potpukovnik Ivan ... poznao sam njihove glasove. Celnik HDZ iz Zagreba je dao naredbu celniku HDZ iz Iloka da mobilise kompletno hrvatsko stanovnistvo u Srbiji, znaci uz granicu sa Republikom Hrvatskom i da u roku od dva dana da se upute prema Zagrebu. Celnik HDZ iz Iloka u tom razgovoru kaze da je to nemoguce, da ce to biti tesko … To je bila dezinformacija, sastavljen znaci unapred razgovor dvojice ljudi aktera ‘Opere’ Ivana ... i Radenka Radojcica, i razgovor je bio te dvojice ljudi da bi se isceniralo kao stvarnost da su to pravi akteri HDZ iz Zagreb i Iloka."


    Nadalje, Candic opisuje nacin rada grupe "Opera" u smislu sirenja dezinformacija i posebnih akcija propagandnog rata i sirenja panike medju Hrvatima.

    "’Opera’ je imala sirok asortiman tehnickih sredstava za montazu znaci, sve im je bilo dostupno od informacija do tehnike. Tako da su mogli da montiraju razgovore odnosno snimke kako to njima ide u prilog odnosno, shodno planu kako je bio napravljen kako sam rekao za Hrvatsku i BiH. I uvek je bilo to skopcano taj deo propagandnog delovanja odnosno sto se cuje, odnosno procita sa necim sto se izvede na terenu sto je u domenu teroristicke akcije ... Evo navescu primer razgovora izmedju Mileta Dedakovica ‘Jastreba’, branitelja Vukovara i generala Antona Tusa u Zagrebu. Na osnovu prisluskivanih razgovora u vise navrata izmedju ove dvojice napravljen je jedan razgovor znaci, sa iseccima u kome Mile Dedakovic od Tusa trazi pomoc u naoruzanju, a ovaj mu kaze da ne racuna ni na kakvu pomoc i da je prepusten sam sebi da se bori kako zna i ume. U operaciji ‘Opera’ bio je delom angazovan i drugi detasman kontraobavestajne grupe iz Zagreba pre svega sa svojim ljudstvom. Potpukovnik Ivan, Radenko kao saradnik iz grupacije ‘Labrador’ koji je dosao u Beograd, zatim Slavko Malobabic koji je takodje bio saradnik drugog ... Znaci, oni su bili akteri ‘Opere’. Da tacno je da sam govorio o operativnoj akciji ‘Proboj 2’, na cijem celu je bio major Karan Ljuban, sa ekipom u kojoj je bio. Uvek je na teren u istocnu Slavoniju isao i Katancic Ivica iz tehnickog tog dela centralne kontraobavestajne grupe i ... svaki put nosio kameru i naravno automatsku pusku posto se tamo i borio. U nekoliko navrata Katancic Ivica je snimljene materijale sa masakriranim telima donosio u centralnu kontraobavestajnu grupu i da bi nam pokazao sta Hrvati rade Srbima u tom delu Istocne Slavonije. To su stvarno bili jezivi snimci. Neke od tih video kaseta sam ja video na Televiziji Beograd, ovaj, i prepoznao da se radi o snimcima koje je Katancic Ivica snimio na prostorima Slavonije. Kada je rec o samom izjasnjavanju Katancic Ivice, i Karana Ljubana da se radi o zrtvama Srbima, meni kao oficiru je nelogicno da Hrvati urade masakr i pokolj na jednom prostoru i da taj teren koji su osvojili da napuste da bi dosao jedan Katancic Ivica da to snimi, i da donese u Beograd. Mislim da se radi suprotno, da su to bile zrtve Hrvati, a u stvari prikazivano kao da su zrtve Srbi."


    Siroka mreza KOS-ovih spijuna

    Prema Candicevim recima, KOS je uspostavu mreze saradnika u Hrvatskoj zapoceo jos 1989. godine, a nastavio tokom cele 1990. i 1991. godine. Mreza je kasnijim delovanjem KOS-a prosirena na sva podrucja civilnog drustva. Glavni ciljevi angazovanja saradnika KOS-a i stvaranja saradnicke mreze bili su: tela vlasti, policije, mediji, skole, vojska i ostale insitucije, kao sto je to i osobno svedocio ovaj bivsi oficir KOS-a u procesu protiv Milosevica pred Haskim sudom.

    Najsira mreza saradnika KOS-a uspostavljena je u hrvatskim obavestajnim sluzbama, policiji i vojsci, te sa najvisim drzavnim funkcionerima, kao sto to tvrdi Candic. On, medjutim, u ovom svedocenju ne navodi imena. Ona ostaju skrivena do danas. Medjutim, potpuno je izvesno da je KOS imao svoje spijune tih godina u svim hrvatskim institucijama. Mozemo samo pretpostaviti da su neki od njih i danas zivi, te moguce obavljaju i dalje visoke drzavne i vojne duznosti ili uzivaju povlascene drzavne mirovine.

    Broj tada nadredjenih oficira KOS-a u mrezi zaduzenoj za Hrvatsku brojao je oko tri stotine i pedeset visokih oficira KOS-a.

    Prema nekim informacijama ukupna mreza njihovih saradnika kretala se oko 670 KOS-ovih dousnika u hrvatskim redovima. Dokumentacija akcije "Janjicar" koju je pokrenuo Josip Perkovic (sa ciljem prikrivanja KOS-ova delovanja u Hrvatskoj i vrlo verojatno kao sastavni deo sirih KOS-ovih operacija) u hrvatskim redovima, svakako ukazuje na tacnost ovih informacija koje je u Hagu svedoceci izrekao bivsi KOS-ovac Mustafa Candic.

    Domagoj Margetić


    Tko su bili suradnici Kontraobavještajne službe JNA u Hrvatskoj početkom 1990.-ih?

    Source - Necenzurirano - Jan 26, 2008

    Detaljan iskaz, kojega je u ožujku i travnju 1994. godine, operativcima Službe za zaštitu ustavnog poretka MUP-a Republike Hrvatske dao bivši djelatni agent KOS-a JNA Radenko Radojčić, razotkriva imena pripadnika „hrvatske“ političke, ekonomske i društvene elite, koji su u vrijeme stvaranja samostalne i neovisne Hrvatske sudjelovali kao suradnici komunističkih tajnih služba u agresiji i ratu protiv Republike Hrvatske. Ljudi koje je u svojem iskazu imenovao Radenko Radojčić danas su pripadnici političke, društvene i ekonomske elite u zemlji protiv koje su radili kao suradnici KOS-a JNA. Neki od imenovanih u međuvremenu su stekli milijunsko bogatsvo. Njihova suradnja sa KOS-om JNA možda otkriva i prljavi, kriminalni trag njihova kapitala, stečenog od jugoslavenskog, beogradskog obavještajno – kriminalnog podzemlja, a reinvestiranog u Hrvatsku, kako bi danas mogli zauzimati pozicije ekonomske moći u državi.

    Tko je Stjepan Tuđman – suradnik centra SDS Sisak?
    U svojem iskazu pred operativcima SZUP-a MUP-a RH, Radenko radojčić, između ostalih, imenovao je izvjesnog Stjepana Tuđmana, kao suradnika centra Službe državne sigurnosti RSUP-a u Sisku.
    „Tuđman Stjepan – pseudonim „J-...“, operativac centra SDS Sisak. U zabilješkama koje su analizirale pad grupe „Labrador“ spominjao se Tuđman Stjepan, kao suradnik Juran Miroslava. Tu su još napominjana i druga imena, a ovo sam zapamtio“, izjavio je hrvatskim obavještajcima 1994. godine Radojčić. U njegovu iskazu nije detaljnije objašnjeno o kojoj se osobi radi, kada je riječ o Stjepanu Tuđmanu. Ili su, možda, te detalje istražitelji SZUP-a jednostavno izbrisali iz transkripta Radojčićeva iskaza.

    Mesićev prijatelj i „ugledni odvjetnik“ suradnik KOS-a
    Kao jednog od glavnih suradnika jugoslavenskih tajnih služba Radenko Radojčić prokazao je zagrebačkog odvjetnika, osobnog prijatelja predsjednika Republike Stjepana Mesića, Silvija Degena. Ono što je još zanimljivije, Radojčić je u svojem iskazu otkrio kako je Silvije Degen kao odvjetnik tijekom suđenja Andriji Artukoviću u Zagrebu, podatke kojima je kao branitelj u tom slučaju raspolagao dostavljao komunističkim obavještajnim službama. Ovakvi Degenovi postupci, dakako, imaju ozbiljne posljedice, jer ukazuju na Degenovo ponašanje kao odvjetnika potpuno suprotno pravilima i etici odvjetničke struke. Ovakvim postupcima, kojev opisuje u svojem iskazu Radojčić, Silvije Degen prekršio je načelo povjerljivosti između klijenta i odvjetnika, kao i načelo profesionalne odvjetničke tajne. U bilo kojoj demokratskoj zemlji na svijetu, nakon ovakvog djelovanja i postupanja odvjetnika, bila bi mu oduzeta dozvola za rad, odvjetnička licenca, a odgovarao bi i po odredbama kaznenog zakonodavstva. Silvije Degen, međutim, u Hrvatskoj i danas uživa zaštitu najviših političkih institucija.

    „Degen Slivije – odvjetnik iz Zagreba. Ja se sjećam, da se u vezi s Degenom pričalo, da je u vrijeme suđenja Artukoviću u Zagrebu, Degen nosio podatke SDS-u i službi vojne sigurnosti“, tvrdi u svojem iskazu SZUP-u Radenko Radojčić.

    Kum Vanja Špiljak
    Da su pozicije utjecaja doušnika, suradnika i agenata KOS-a JNA sezale i u najmoćnije poslovne i političke institucije u Hrvatskoj, dokazuje i slučaj Vanje Špiljka. Njega kao ključnog čovjeka u nacionalnoj naftnoj industriji INI, te oficira KOS-a JNA u svojem iskazu prokazuje Radenko Radojčić, opisujući kumsku vezu oficira KOS-a Malobabića sa obitelji Špiljak, a time i sa Vanjom Špiljkom.

    „Vanja Špiljak – djelatnik INE iz Zagreba. Ja sam osobno, također posredstvom Slavka Malobabića upoznao Vanju Špiljka, kada je Špiljak bio na visokom položaju u INI. Vanja i Malobabić su vrlo bliski i dugogodišnji prijatelji. Čak je otac Vanje Špiljka, Mika Špiljak, bio kum na vjenčanju Slavka Malobabića. Otud vrlo otvoreno i dugogodišnje prijateljstvo. U nekoliko navrata, tijekom mog rada s Malobabićem, o Vanji Špiljaku, Malobabić je iznosio, da je u vezi s vojnim službama sigurnosti, obavještajnom upravom JNA, s naznakom da je to uobičajeno, čak da Vanja ima visoki čin pričuvnog oficira vojne obavještajne službe. Malobabić je u tim kazivanjima ukazivao i na vezu Vanje sa odelenjem bezbednosti V. armijske oblasti konkretno s puk Budimirom Divljakovićem.

    Sjećam se, da je Slavko Malobabić, Vanji Špiljku predlagao, da u Baniju i Liku dovede šeika Jemanija, radi investiranja u turizam, a u sklopu Malobabićevog projekta „Ample“ ... Pretpostavljam da je do takvog aranžmana tj. boravka Jemanija došlo, a sve u funkciji jačanja Malobabićevog ugleda na tom prostoru“, tvrdio je djelatnicima SZUP-a Radojčić.

    Novac komunističkih tajnih služba opran i reinvestiran preko Bemexa?
    Radenko Radojčić u svojem svjedočenju razotkriva niz vrlo važnih detalja o djelovanju i financijskom poslovanju i organizacijskoj shemi jugoslavenskih tajnih služba. Naime, iz Radojčićevog iskaza saznajemo i za poduzeće Bemex u Luganu, kojim je u ime i za račun tajnih služba SFRJ upravljao zagrebački „poslovni čovjek“, u stvari djelatnik KOS-a JNA, Vojislav (Vojko) Santrić. Preko Bemexa novac se izvlačio iz Jugoslavije, te na off shore račune u trećim zemljama, nakon čega se kroz protok određenog broja godina, taj isti opljačkani novac, preko suradnika KOS-a (kao što je Goran Štrok) vraća u Hrvatsku. Takvim, prljavim kapitalom jugoslavenskih tajnih služba jedan veliki dio hrvatske ekonomske elite stekao je svoje pozicije financijske moći u „demokratskoj“ Hrvatskoj. Drugim riječima, poslovno – financijskim operacijama KOS-a preko poduzeća kakvo je Bemex, osiguran je kapital povjerenicima komunističkih obavještajnih služba, koji su nakon raspada Jugoslavije investirajući takav kapital u novonastalim državama, stekli pozicije financijske moći i političkog utjecaja.

    „Vojislav Santrić – biznismen iz Zagreba. O njemu znam, najviše po Malobabićevom kazivanju, i to u jednom duljem vremenskom razdoblju. Iz tog pričanja znadem, da Santrić u Luganu posjeduje firmu Bemex. U nekoliko navrata Malobabić je iznio, da je Santrić Vojislav, suradnik vojne obavještajne službe, te da im je u toj suradnji vrlo bitan, i da održava kontake sa visokim oficirima te službe“, navodi Radojčić opisujući Santrićevu ulogu.

    Goran Štrok i Mišo Broz radili za KOS JNA
    Prema iskazu Radenka Radojčića za KOS- JNA su radili i danas „ugledni poduzetnik“, i vlasnik nekoliko hotela na hrvatskoj obali, koje je kupio iz nepoznatih financijskih izvora (možda baš istih izvora iz kojih je novac pristizao u Bemex) Goran Štrok i djelatnik Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske i sin komunističkog diktatora Josipa Broza Mišo Broz. Štrok je, prema kazivanju Radojčića, projektom novina „Zapad“ sudjelovao u specijalnim obavještajnim operacijama, za koje je direktive i upute (možda i novac) dobio upravo iz KOS-a JNA.

    „Goran Štrok i Mišo Broz – u kontekstu kazivanja Malobabića o svom prijateljstvu sa Vanjom Špiljakom i oslanjanosti Špiljka na vojnu obavještajnu službu JNA, Malobabić je znao tu imenovati i Štroka i Mišu Broza. O Goranu Štroku u Beogradu, poveo se razgovor između mene i puk. Gligorevića iz Uprave bezbednosti SSNO-a, koji je također kazao, da je Štrok suradnik obavještajne službe JNA, i to u dugogodišnjoj vezi. Međutim, u tom razgovoru, Gligorević je iznio, da se nakon demokratskih izbora 1990.g. Štrok pere pred novim vlastima, na jedan vrlo pametan način. Oformio je, prema kazivanju puk. Gligorevića, a u dogovoru sa HDZ-om, nezavisne novine oko kojih su se sakupili novinari opozicijske provenijencije prema novim vlastima, prekinuvši radni odnos u svojim redakcijama. Prema tvrdnji Gligorevića, te novine će se ukinuti, novinari ostati bez posla, i na taj način novinske redakcije će se, na tih način, očistiti od opozicionara“, izjavio je Radojčić djelatnicima SZUP-a 1994. godine.
    Komunistička kontraobavještajna mreža danas moćnija nego ikad

    Već prema do sada objavljenim imenima pripadnika komunističke, jugoslavenske kontraobavještajne mreže u Republici Hrvatskoj, razvidno je da pripadnici te mreže danas zauzimaju značajnije društvene, političke i pozicije financijske, ekonomske moći nego li su zauzimali prije osamnaest godina. Ta činjenica, svakako, ukazuje na to da se radi o mreži koja je i dalje djelatna, zadržala je pozicije moći, raspolaže većim kapitalom nego ranije, ima utjecaj na najviše političke centre moći u zemlji, te upravlja „hrvatskim“ medijima. Ta mreža KOS-a JNA danas je snažnija i moćnija no ikad. I premrežena sa međunarodnim financijskim partnerima i suradnicima. Oni danas predstavljaju u Hrvatskoj nedodirljivu vladajuću oligarhiju, koja upravlja političkim, društvenim i ekonomskim procesima u državi. Svjedočenje Radenka Radojčića o tim procesima i djelovanju pripadnika te mreže, nedvojbeno dokazuje kako se promjenama od 1990. godine do danas u Hrvatskoj, nije uspjelo skinuti s pozicija moći nekadašnju komunističku elitu. Njezini su pripadnici ostali na pozicijama moći i danas drže Hrvatsku u šaci. To je stvarna formula tranzicije u Hrvatskoj. demokratskih promjena nije bilo.

    Domagoj Margetić


    Što je istina?

    Source: Demokratski Centar

    Prošlo je više dosta vremena otkada je na HTV-u emitiran prilog novinara Hrvoja Zovka o tome kako je Franjo Tuđman odbio 1991. apele zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića Jastreba da omogući evakuaciju civilnih stanovnika, uključujući i veliki broj djece, a bura u javnosti i na Prisavlju izazvana prilogom se ne stišava.

    Za jedne je objavljeni prilog "tendenciozan, zlonamjeran i montiran negdje drugdje", za druge je prilika da se "da se napokon iznese dugo skrivana istina o ratu u Vukovaru te zaprlja lik i djelo Franje Tuđmana".

    Kao osoba koja je veliki dio svog života provela radeći s Predsjednikom Republike Franjom Tuđmanom i koja ima neposrednih spoznaja o njegovom načinu djelovanja i razmišljanja iz tog vremena želim Vam ukazati na slijedeće:

    Naravno da slika o Vukovaru i danima opsade nije crno - bijela jer već onda je bilo onih koji su tu sliku namjerno zaprljali ili pokušavali zaprljati. Stoga se treba zapitati tko su ti koji su pokušali –a pokušavaju i danas - promijeniti istinu o događajima. Poznato mi je da HTV ima kojekakvih snimki razgovora koji su već bili objavljivani ali nikada na ovakav način. Nemam ništa protiv da se i takve snimke objavljuju ali one onda od strane novinara moraju biti profesionalno obrađene, a posebno snimke iz HTV arhive koje nemaju autora i čiji se izvor ne zna, a što je slučaj i s ovim, nedavno objavljenim snimkama razgovora.

    Kao i svim drugim poznavateljima tadašnjih prilika nameće mi se ovo pitanje: jesu li urednik i novinar HTV-a bili upoznati s djelovanjem KOS-a na području RH za vrijeme Domovinskog rata? S obzirom da se radi o profesionalcima, pretpostavka je da jesu pa tim više začuđuje da za prikazane sporne snimke bezrezervno tvrde da su „skrivena istina“. Napokon, zbog čega je kod objavljenih priloga tekst „sjeckan“ i „premontiran“ na način da se mijenja originalan smisao? Razumije se da, zbog kratkoće vremena, nije moguće emitirati integralne transkripte, no, tih nekoliko rečenica je onda trebalo navesti redom kako idu u transkriptu i čitave, a ne ih rezati.

    Dalje, zbog čega su izostavljena pojašnjenja tamo gdje je to bilo potrebno, konkretno kod emitiranja Optužnice S. Glavaševića? Profesionalni novinari na, primjerice, jednom BBC-ju ili TF1 teško da bi propustili gledatelje upozoriti na kontroverze oko nastanka tog dokumenta a koju, osim nekih neposrednih sudionika onog vremena, kao npr. dr. Vesne Bosanac, potvrđuju i navodi iz Izjave Radenka Radojčića na informativnom razgovoru s djelatnicima SZUP-a MUP-a RH od 15. ožujka 1994. Dio iz iskaza vezanog uz kreiranje Optužnice, str. 84.:

    Iz listopada 1991. kao jedan od specifičnih letaka, ja se sjećam letka pod naslovom „Jastrebova optužnica“. Ovo bih detaljizirao. Naime, puk. Iz Obavještajnog odelenja RV i PVO, mislim da se zove Stamenković, donio je pukovniku Rakočeviću prijepis teksta kontrole telefonskog komuniciranja Mile Dedakovića „Jastreba“ iz Vukovara. Da li je to bio telefonski razgovor ili razgovor uhvaćen radio vezom, ili drugačije, ne znam, ali u svakom slučaju, riječ je o integralnom razgovoru Dedakovića s nekim iz Zagreba.

    U tom razgovoru Dedaković je tražio pomoć za Vukovar iz Zagreba, optuživši kompletno hrvatsko vrhovništvo da je prodalo Vukovar. Ja nisam čitao taj razgovor u cjelini. Meni je Rakočević iz tog razgovora napravio jedan izvadak, u kojem su osnovne misli bile, da Vukovar krvari, pijemo vodu iz radijatora i sl. a vi ste u raskoši. Iz ovakvog izvatka sačinili smo tekst, pod naslovom „Jastrebova optužnica“, u kojem smo u potpunosti citirali Dedakovićeve riječi sa, naravno, dodatkom i potrebnom optužujućom konotacijom. U potpisu smo stavili „Odbor za zaštitu Jastreba“. Takav tekst prošao je proceduru odobravanja, štampan je u letak i bacan iz aviona, ne znam na koja područja. Ovakav tekst, skoro integralni, s letka, plasiran je u Međunarodni press centar, odakle je replasiran uz prijevode, na engleski, njemački i francuski jezik, u svijet.

    Također, valja primijetiti neke činjenice vezane za objavljeni razgovor Tuđman-Dedaković u dijelu gdje se spominje evakuacija civila i 2000 djece:

    a) izvor ovog dijela audiozapisa je nepoznat, novinar Hrvoje Zovko nije otkrio izvor (a na što, prema zakonu, ima pravo) a niti je iz priloga jasno kada se točno vodio navodni telefonski razgovor;

    b) iz Hrvatskog državnog arhiva potvrđeno nam je kako ne postoji transkript ovog razgovora, dakle, nije moguće provjeriti njegovu autentičnost odnosno utvrditi je li i on ili nije iz radionice KOS-a i da li je možda ta „vrpca“ i kupljena „na terenu“; naime, iz Izjave Radenka Radojčića razvidno je da je praksa prodaje/kupovine različitih snimaka (kazeta) s ratišta u bivšoj Jugoslaviji bila općeraširena pojava:

    Dio iskaza vezanog uz prodaju/kupovinu različitih snimaka, str. 66.

    „Na takvo razmišljanje iniciralo me i to, kada sam vidio kazete sa snimljenim materijalima iz raznih dijelova bivše Jugoslavije, a posebno sa ratišta u Hrvatskoj. Također, radi nepostojanja sistema, tu su bili prisutni i elementi privatizacije takvih materijala od pojedinaca, gdje su pojedinci iskakali s informacijama, saznanjima i dokumentima prema novinarima, TV kućama, a čak su ih i prodavali. Uočio sam da pojedinci radi takvih privatizacija, neke od materijala, filmskih zapisa, prodaju stranim TV postajama. Npr. Katančić Ivica iz KOG-a, prodao je neke snimke talijanskoj televiziji, , zatim Mladen Savić, prodao je snimke ARD-u i TV Beograd. Savić je čak imao dogovor o trampljenju sa TV Beogradom. „

    I u svjedočenju Mustafe Čandića, bivšeg oficira KOS-a na sudu u Hagu, 11. studenog, 2002. u predmetu protiv Slobodana Miloševića, spominju se neki od načina djelovanja, planova, ciljeva i akcija koje je KOS poduzimao s ciljem destabiliziranja. Međutim, novinari nisu HTV-a nisu uopće smatrali potrebnim informirati gledatelje, makar u bitnome, o postojanju operacije „Opera“.

    Izvadak sa suđenja:

    Tužitelj: Dajte nam jedan primjer. Kako su se prisluškivali razgovori?
    Svjedok Čandić: Evo, navest ću primjer razgovora između M. Dedakovića Jastreba i generala Antona Tusa u Zagrebu. Na osnovi u više navrata prisluškivanih razgovora između ove dvojice, napravljen je jedan razgovor, znači s isječcima, u kojem Dedaković od Tusa traži pomoć u naoružanju, a ovaj mu kaže da ne računa ni na kakvu pomoć i da je prepušten sam sebi, da se bori kako zna i umije".

    Tužilac Nice – Pitanje: U redu. I na kraju, još u vezi s ‘’Operom’’. Da li je ista jedinica, odnosno isti detašman KOG*a bio u to uključen i, ako je isti detašman, možete li nam reći nešto o incidentu koji se dogo*dio na željezničkoj pruzi kod Vinkovaca?

    Svjedok Čandić – odgovor: Ja ne znam točno šta se desilo na toj želje*zničkoj pruzi kod Vinkovaca, ali je meni Radenko Radojčić pričao, sav odu*ševljen, da je u sklopu djelovanja ‘’Opere’’, odnosno plana ‘’Opere’’, izvedena neka teroristička akcija na željezničkoj pruzi blizu Vinkovaca i da je upotrebljeno ime pokojnog predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđ*mana. Cilj je bio da se prikaže da je to urađeno po Tuđmanovom diktatu i da se Tuđmana natjera da to javno demantira što je on i učinio u dva navrata i tako je postignut cilj koji su zamislili akteri ‘’Opere’’. Zato je Radojko Radojčić bio toliko oduševljen i pričao o tome.

    Zbog namjernog ili nenamjernog izostavljanja nekih od gore navedenih informacija, kontroverzan prilog HTV-a teško da može biti ogledni primjerak "istine" niti primjer na kojem se mogu vježbati "sloboda medija", "prešućena istina" i sl.

    Umjesto rasprava o tome treba li pojedinim novinarima zabraniti djelovanje držim da je potrebno, bez ideoloških obojenosti, otvoriti raspravu o tome jesu li u ovom slučaju novinari postupili profesionalno ili ne. Apsolutno se slažem da ne smije biti tabu tema ali isto tako sve sporne stvari treba profesionalno rasvijetliti sa svih strana.

  8. #8

    Jugoslavensko obavještajno podzemlje u „hrvatskom“ novinarstvu

    Source: Necenzurirano

    Jan 23, 2008 at 05:43 PM
    Iako su se posljednjih par godina u javnosti, točnije u nekim medijima, pojavili različiti, neprovjereni i očito krivotvoreni (autori takvih popisa bili su i sami visoki djelatnici bivših komunističkih tajnih služba, poput Josipa Perkovića) popisi novinara koji su navodno bili suradnici jugoslavenskih tajnih služba, do danas nisu objavljeni detalji iskaza bivšeg agenta KOS-a Radenka Radojčića, kojega je dao u ožujku i travnju 1994. godine Službi za zaštitu ustavnog poretka MUP-a Hrvatske, u kojem detaljno opisuje ulogu nekih „hrvatskih novinara“ u kontraobavještajnim operacijama KOS-a JNA „Labrador“ i „Opera“.

    Operacija „Opera“
    U svojem višednevnom, u tajnosti davanom iskazu pred djelatnicima Službe za zaštitu ustavnog poretka Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (SZUP MUP-a RH) u ožujku i travnju 1994. godine, o kontraobavještajnim operacijama KOS-a JNA protiv Republike Hrvatske, visoko pozicionirani agent KOS-a JNA razotkrio je najvažnija imena novinara u Hrvatskoj, koji su prema njegovim tvrdnjama sudjelovali u „Operaciji Opera“.

    Ti su novinari, bili zaduženi za širenje dezinformacija, i sudjelovanje u specijalnim oblicima ratovanja, koji su projektirani u Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu (SSNO) u Beogradu, a upute za djelovanje novinari su primali preko obavještajnih djelatnika koji su bili zaduženi za kontakte s njima i prenošenje poruka i naredba.

    O tomu govori i sam Radenko Radojčić u svojem iskazu djelatnicima SZUP-a 1994. godine.

    „... Znatno sigurnosno – interesantnija je funkcija i namjena „OPERE“ u smislu plasiranja dezinformacija i drugih, za ukupni armijski vrh, stavova u medijski prostor, u bivšoj Jugoslaviji, a napose stranim predstavnicima mas medija“, opisuje Radenko Radojčić ulogu novinara – suradnika KOS-a JNA u „Operaciji Opera“.

    „Mehanizam plasiranja dezinformacije ili nekog stava, išao je sljedećim postupkom. Na primjer. Rakočević bi odlučio da nam dade poneki zanimljivi podatak prikupljen agenturnom mrežom. Na osnovu takvog podatka, uz kompiliranje sličnih saznanja iz drugih izvora, sačinjen je pretežito intrigantan tekst, koji je verificirao ponovno Rakočević. Takav tekst npr. Tanja Bakić, kao autor je potpisala, objavila ga u „Međunarodnim novostima“. Na taj način plasiran tekst zaintrigira najčešće nekog od stranih dopisnika, koji nasrće, traživši dodatne podatke, na tako konstruiranu temu“, opisuje Radojčić način na koji su servirali gotove tekstove novinarima koji su ih potom po zadatku objavljivali. Na isti takav način funkcionirali su i novinari u Hrvatskoj koji bi po zadatku potpisivali tekstove koje su dobivali iz centra KOS-a za provedbu „Operacije Opera“.

    „Drugi metod uvjetno smo nazvali „pita govnara“, a sastojao se u kompiliranju dijela točnih, sa masom netočnih podataka, da bi se kompromitirao neki pojedinac, ili tijelo, odnosno događaj“, tvrdi Radojčić.

    „Operacija Opera“ provođena je u Hrvatskoj intenzivno tijekom 1991. godine, stoga je sasvim izvjesno da su novinari koji su bili suradnici KOS-a i sudjelovali u ovoj kontraobavještajnoj operaciji KOS-a JNA, znali da sudjeluju u aktivnostima protiv Republike Hrvatske.

    Novinari su tako postali kontraobavještajci neprijateljske, agresorske vojske, u čije ime i za čiji račun su vodili obavještajni, informacijski, specijalni rat protiv Hrvatske. Tko su, „hrvatski“ novinari, suradnici KOS-a JNA u agresiji na Republiku Hrvatsku?

    Čija je imena Službi za zaštitu ustavnog poretka MUP-a RH razotkrio agent KOS-a Radenko Radojčić?

    U svojem iskazu Službi za zaštitu ustavnog poretka MUP-a RH, Radenko Radojčić je kao suradnike KOS-a JNA u ratu protiv Republike Hrvatske i planiranju neprijateljskih aktivnosti protiv Republike Hrvatske imenovao neka od „najuglednijih“ imena hrvatskoga novinarstva danas i višestruko nagrađivane novinare „Hrvatskog novinarskog društva“ (HND-a). Logičnim se postavlja pitanje za što su imenovani suradnici KOS-a bili nagrađeni u tzv. „HND-u“? Jer prema tvrdnjama mnogih svjedoka, vrh tzv. „HND-a“ tijekom proteklih četrnaest godina znao je za kontraobavještajne aktivnosti svojih članova.

    Radenko Radojčić u ožujku i travnju 1994. godine imenovao je kao suradnike KOS-a JNA: Peru Zlatara, Borisa Delića, Dubravka Pajalića, Gorana Radmana, Gorana Babića, Antu Panjkotu, Zvonka Zmazeka, Željka Malnara, Mladena Plešea, Marijana Grakalića, Silvija Tomaševića, Inoslava Beškera, Damira Strugara i Jasnu Babić.
    O suradnji imenovanih novinara sa KOS-om JNA u kontraobavještajnim ratnim aktivnostima protiv Republike Hrvatske, Radenko Radojčić je 1994. godine svjedočio pred djelatnicima tadašnjeg SZUP-a MUP-a RH.

    Pero Zlatar
    „Pero Zlatar – meni je pukovnik Rakočević 1993. g., kad je Pero Zlatar posredstvom novinara iz Beograda, tražio intervju samnom, o Zlataru ispričao sljedeće: Zlatar je završio ŠRO RV-a, i to prije 1959. godine. Prvim pozivanjem u rezervu, vrbovan je za suradnju po službi sigurnosti RV i PVO. Kasnije ga je na vezu preuzeo puk. Rakočević i držao ga na vezi u vrijeme službovanja u Zagrebu. Predao ga je na vezu svom nasljedniku, kazavši ime tog oficira, no, ja sam zaboravio. Također, Rakočević je iznio detalj, da je Zlatar podnio vrlo kvalitetan izvještaj, kad se vratio iz Albanije, dok je putovanje u Albaniju, bilo rijetkost. Ovakav razgovor, sa ovim detaljima, meni je Rakočević iznosio, jer smo zajedno procjenjivali, da li da prihvatim intervju sa Zlatarom, bojeći se da ga kao suradnika, na intervju samnom, ne šalje netko iz Uprave bezbednosti SSNO-a. Ovakvu sumnju, potkrijepila je još više činjenica, da je Pero Zlatar dolazio i boravio u Beogradu, bez ikakvih posljedica“.
    Godine 1998. Pero Zlatar dobitnik je „HND-ove“ nagrade za životno djelo „Otokar Keršovani“.

    Boris Delić
    „Delić Boris- bivši novinar „Vjesnika“ i „Danasa“. Njega poznajem osobno iz Zagreba, od 1986. godine, a koliko sam kasnije čuo, on je 1991. godine ... pobjegao iz Zagreba ... Boris mi je iznio da je po odlasku iz Zagreba, jedno vrijeme bio u Kninu. Vratio se u Beograd prilično razočaran. U vrijeme boravka u Kninu, to mi je dao direktno do znanja, a još i u vrijeme boravka u Zagrebu, kada je radio kao novinar „Vjesnika“, bio je na vezi SDB MUP-a Srbije ...“

    Dubravko Pajalić
    „Dubravko Pajalić – novinar i kvalitetan djelatnik. Ja ga osobno poznajem iz Zagreba. U kontaktima, i samnom, znao je naprosto potencirati svoju vezu sa službama sigurnosti JNA, ali bez konkretizacije svojih obveza, ili za koju od službi je vezan“.

    Goran Radman
    „Goran Radman – bivši generalni direktor RTV Zagreb, bio je izvršni sekretar CK SKH. Isto tako, kada je došao na funkciju u CK SKH, bile su prisutne vrlo utemeljene konstatacije, da je suradnik vojne službe sigurnosti. Ovo utoliko više, što mu je i otac oficir JNA. Pritisak u kadrovskoj kombinaciji, da pređe za generalnog direktora RTV, vršio je direktor odašiljačnih veza RTV-a, ne mogu se sjetiti imena, koji je isto tako bio suradnik vojne službe sigurnosti. Tako je Radman postao generalni direktor RTV Zagreb“.

    Goran Babić
    „Goran Babić – književnik iz Zagreba. Ja osobno poznajem Gorana Babića, ali poznanstvo je površno. Negdje oko 1986. g., u polemici oko hrvatskog nacionalizma, odnosno, aktera hrvatskog nacionalizma iz 1971. g., Babiću se htjelo imputirati, da je i on bio učesnik tzv. „Masovnog pokreta“. Kao argument trebala je poslužiti Babićeva pjesma „Gori li Hrvatska“. Međutim, meni je Malobabić Slavko u vezi s tim, dao sljedeće objašnjenje: U tzv. Masovni pokret 1971. g., Goran Babić uključio se po zadatku vojne službe sigurnosti. Nije imenovao koje. Da bi bio prihvaćen i plasiran, napisao je tu pjesmu, koju je objavio „Hrvatski tjednik“. Stoga mi je zabranio da se ta pjesma koristi kao argument protiv Gorana Babića, jer bi Babić, branivši se, mogao pokrenuti i druga pitanja, te tako iskompromitirati svoj zadatak. U Beogradu, 1991.g., ujesen, za Babića pitao me general Aleksandar Vasiljević, a potom i pukovnik Rakočević“.

    Ante Panjkota
    „Ante Panjkota – bio komentator na RTV Zagreb. Meni je p.puk. Ivan Mavrlja decidirano 1989. g. rekao, da je Panjkota suradnika vojne službe Odelenja bezbednosti V armijske oblasti, da je završio obavještajni kurs u Pančevu, i da je rezervni oficir službe sigurnosti JNA“.

    Zvonko Zmazek
    „Zvonko Zmazek – komentator RTV-a Zagreb. Radovan Samardžić u Beogradu, iznio mi je, da je Zmazek na vezi obavještajne službe bivše JNA i to kao osoba koja pored izvještaja, što ih podnosi službi, procjenjuje i novinare, koji se upućuju za dopisnike, ili druge poslove u inozemstvu. Također, još u Zagrebu, Malobabić je u više navrata, o Zmazeku govorio, da je na vezi vojnoj službi, i da je to siguran i pouzdan kadar u kontekstu opće jugoslavenske opcije“.

    Željko Malnar

    „Željko Malnar – novinar, otac mu je vojno lice. Tijekom 1991. g., u Beogradu, za Malnara me pitao puk. Gligorević iz Uprave bezbednosti SSNO-a, a Ugleša Gvozden u nekoliko navrata nedvojbeno ukazao, da su s Malnarom u kontaktu“.

    Danas je Željko Malnar redovni kolumnist tjednika „Globus“, autor i urednik kontroverzne televizijske emisije „Noćna mora“ na jednoj lokalnoj televiziji. U svakom slučaju dobro plaćeni i zaštićeni pripadnik medijske oligarhije i elite u Hrvatskoj. Na plaći je u Europapress holdingu.

    Godine 2001., tzv. „HND“ dodijelio je Željku Malnaru „Nagradu Marija Jurić-Zagorka za reportažu za 2001. godinu“, sa sljedećim obrazloženjem dodjele novinarske nagrade:

    „U istoj mjeri u kojoj je Željko Malnar jedinstvena pojava u hrvatskome novinarstvu, jedinstvene su i njegove reportaže u Globusu. Po čemu? Stilu i onome o čemu govore. Britkim, duhovitim i ciničnim reportažama Željko Malnar efektno razotkriva mane društva, te otkriva zaboravljene vrijednosti, od ljudskih do onih koje te iste deprimirane ljude mogu oplemeniti“.

    Mladen Pleše
    „Pleše Mladen – novinar „Vjesnika“. Još u Zagrebu, čuo sam govorenja, da je u vezi s SDS RH, Centar Zagreb. Međutim, tijekom 1989.g., u našu tzv. analitičku grupu pri Kabinetu predsjednika CK SKH, posredstvom da li Stanka Stojčevića ili Slavka Malobabića, došao je materijal SDB-a SSUP-a. Ovo je bio radni materijal, vaninstitucionalno dobiven. Provjerom nekih činjenica iz materijala, što sam učinio posredstvom nekih novinara, utvrdio sam, da je autor tog teksta Mladen Pleše. Isto tako, tijekom 1989.g., na isti način, također kao radni materijal iz SDB SSUP-a, k nama u CK došao je tekst o Nadiri Vlasi, supruzi Azema Vlasija, podaci o njenom kretanju. Ističem, Azem Vlasi, već je bio u zatvoru, u Prištini. I ovaj materijal, pretpostavljam, sačinio je Pleše. Na osnovu ovakvih materijala, zaključujem da je Mladen Pleše bio na vezi nekome iz SDB SSUP-a“.
    Danas je Mladen Pleše glavni urednik „Slobodne Dalmacije“ i djelatnik Europapress holdinga.

    Marijan Grakalić
    „Marijan Grakalić – novinar „Poleta i drugih redakcija. Ja znam, da je Grakalić bio suradnik centra SDS Zagreb, da ga je na vezi držao operativac Mirko Semijalac. Negdje oko 1986.g., Grakalić je bio autor serije članaka o „Bijeloj knjizi“, kojima se apostrofiraju nosioci antisocijalističkih tendencija u novinarstvu, književnosti i kulturi. Paralelno u to vrijeme kao suradnik nedisciplinirano se ponašao, te je bio pozvan, službenim pozivom na inf. razgovor, po op. djelatniku. Pozivanje službenim pozivom u policiju, iskoristio je za tvrdnju da ga progoni Služba zbog napisa u „Bijeloj knjizi“, odnosno napada na S. Šuvara.

    S time je došao k meni, ja sam ga spojio s Malobabićem, koji je tražio, da to Grakalić napiše u vidu bilješke, koju je zabilješku predao Stanku Stojčeviću.

    U Beogradu 1991. g., meni je Gvozden Ugleša dao jedan tekst naglasivši, da je to analiza vojne službe, o djelatnosti malih vjerskih zajednica u Hrvatskoj. Vidjevši tekst, vidio sam da je autor Marijan Grakalić ...“

    Danas je Marijan Grakalić publicist.

    Silvije Tomašević
    „Silvije Tomašević – bio dopisnik „Vjesnika“ iz Rima. Puk. Vilić mi je u Beogradu ispričao, da je Tomaševiću isticalo vrijeme dopisništva iz Rima, te ga je trebao zamijeniti Inoslav Bešker. Međutim, radi potrebe ob. službe JNA, a uz pomoć CK SKH intervenirano je, da Tomašević ostane i dalje u Rimu. Ovakvo kadrovsko rješenje, potvrdio mi je i Slavko Malobabić, s detaljem, da su posredstvom vojne službe pokušali osigurati u Rimu i zaposlenje, u medicinskoj struci, za Tomaševićevu suprugu“.

    Silvije Tomašević danas je dopisnik Nove TV iz Rima, povremeni kolumnist i komentator u tiskanim (Večernji list) i elektronskim medijima u Hrvatskoj.

    Inoslav Bešker
    „Inoslav Bešker – dopisnik „Vjesnika“ u Rimu. Već sam kazao da je Ante Barišić držao na vezi Inoslava Beškera. U Beogradu, u razgovoru s Rakočevićem, a mislim da je bio prisutan i Vilić, spomenut je Bešker, na što je Rakočević rekao, da je to „Oliver“ (pseudonim suradnika). Ovu naznaku Rakočevića shvatio sam kao povezivanje s nekim podacima, koje je od „Olivera“, već prije dobivala služba RV i PVO“.
    Godine 2002. Bešker je dobio „HND-ovu“ nagradu „Novinar godine“.

    Inoslav Bešker je, iako nema nikakve veze s uređivanjem ili objavljivanjem u internet medijima, 2006. godine nagrađen od tzv. „HND-a“ „Nagradom Marija Jurić Zagorka za internet za 2006. godinu“.
    Obrazloženje tzv. „HND-a“, za dodjelu novinarske nagrade suradniku KOS-a JNA, glasilo je:

    „S takvim se obrazloženjem predlagača redakcije Jutarnjeg lista jednoglasno suglasio i žiri procjenjujući kako Inoslav Bešker, vrhunski novinarski majstor provjeren u mnogim vrstama, kao riba u vodi i na radost svojih čitatelja različitih naraštaja, zanimanja i afiniteta te medija maestralno pliva i u različitim medijima“.

    Vrhunski kontraobavještajni majstor „Oliver“ tako je dodatno nagrađen za svoj doprinos struci.

    Inoslav Bešker danas je sveučilišni profesor na studiju novinarstva u Zagrebu, na Fakultetu političkih znanosti, i kolumnist Jutarnjeg lista (u vlasništvu Europapress holdinga), te povremeni izvjestitelj i komentator Hrvatske radiotelevizije.

    Damir Strugar
    „Strugar Damir – novinar „Poleta“ i drugih redakcija. Negdje oko 1987.g., Malobabić je od mene zatražio da mu dam kroki tekst, vezan uz Šuvarove veze u arhivskim institucijama u Hrvatskoj. Ja sam mu takav tekst dao. Malobabić je takav tekst sa svojim nadopunama, koje su bile netočne, dao jednom oficiru sigurnosti, koji drži Strugara na vezi. Ovaj je takav tekst dao Strugaru, da bi Strugar došao kod mene provjeriti neke detalje. Ukazao sam mu na niz netočnosti u njegovim pitanjima. No, on je, unatoč toga, napisao sadržaj pun netočnosti i tendencioznosti, koji je digao, u to vrijeme dosta prašine. U dijelu, napose arhivista, svi su prepoznali mene kao autora, što mi je pričinjavalo niz neugodnosti. Zatražio sam objašnjenje od Malobabića, koji mi je iznio, ovo kolanje sadržaja, decidirano kazavši, da je on to dao oficiru sigurnosti, koji je to plasirao Strugaru“.

    Danas Damir Strugar piše za Regional Express.
    Vesna Škare Ožbolt imala popis novinara – suradnika KOS-a

    Novinar Mario Profaca, prepričao mi je, svojevremeno, njegov razgovor s bivšom savjetnicom predsjednika Tuđmana, Vesnom Škare Ožbolt o slučaju iskaza Radenka Radojčića o „Operaciji Labrador“:
    „Devedesetih godina, u vrijeme kad sam kreirao i održavao web Ureda Predsjednika Repulike Hrvatske dr Franje Tuđmana ja sam o tome razgovarao sa Vesnom Škare Ožbolt, tajnicom u Uredu Predsjednika Republike i ona mi je rekla da sa sudjenje Radojku Radojčiću koje je bilo proglašeno tajnim ima spisak tih novinara kojisu surađivali sa Labradorom KOS-a. Na to sam kazao da vjerujem da ta imena neće biti objavljena. Ona me pitala otkud mi takav zaključak, a ja sam kazao da - koliko se ja razumijem u tu medicinu - tako će biti zato jer sada im, po prirodi stvari, netko drugi piše i daje tekstove koje oni objavljuju pod svojim imenom, kao što su nekad radili za potrebe KOS-a“, ispričao mi je Mario Profaca.
    „Znao sam da se snimaju svi razgovori u svom prostorijama Ureda predsjednika, ali nije mi bilo briga za to“. - kaže Mario Profaca – „Ali vjerujem da time, najblaže rečeno, nisam stekao prijatelje u takozvanoj hrvatskoj obavještajnoj zajednici...“

    Špijunska mreža
    Kao što je razvidno iz svjedočenja agenta KOS-a Radenka Radojčića, današnji „stupovi novinarstva“ u Hrvatskoj, od kojih se neki poput Pere Zlatara vole samoproglašavati „doajenima hrvatskog novinarstva“, zapravo su suradnici komunističkih obavještajnih služba, plaćeni agenti provokatori, dezinformatori i „špijuni“ bivših komunističkih tajnih milicija. Danas neki od njih, poput Plešea, Beškera i Jasne Babić sebi daju, dodatno, i ulogu dežurnih moralnih i etičkih vertikala novinarske struke, pa u tom svom samouvjeravanju kako su novinari a ne agenti provokatori, uzimaju sebi za pravo određivati tko smije, a tko ne smije u Hrvatskoj biti novinar. Svo troje potonjih, javno su podržali haaške optužnice protiv hrvatskih novinara prije par godina, zatvaranje optuženih novinara u Haagu, a Bešker i Babićka otvoreno su istupili svojim stajalištem kako optuženi novinari i nisu novinari.

    S druge strane, u izopačenoj hrvatskoj novinarskoj stvarnosti, agenti kumunističkij tajnih milicija danas predstavljaju vodeće autoritete novinarske struke i višestruko nagrađivane novinare od strane tzv. „strukovnog udruženja“, „Hrvatskog novinarskog društva“. Ništa čudno, jer i tzv. „HND“ je sudjelovao u komunističkim progonima i osudama novinara, te u određivanju političke (ne)podobnosti pojedinih novinara.

    Hrvatsko novinarstvo, tako, danas u velikoj većini predstavlja jedinu organiziranu, preostalu, mrežu suradnika i djelatnika komunističkih tajnih služba. „Dosje Labrador“ i „Operacija Opera“ dokazuju u cijelosti takvu tvrdnju.
    Nastavlja se ...
    Domagoj Margetić

  9. #9

    1789 agenata KOS-a u RH (Croatian)

    Source: Nacional


    U dokumentu SIS-a s oznakom državne tajne nabrojeno je gotovo dvije tisuće osoba za koje su hrvatski obavještajci vjerovali da su suradnici KOS-a

    Josip Perković operativno je vodio prikupljanje informacija o kosovcima

    Potkraj prošlog tjedna Nacional je dobio kopiju dokumenta klasificiranog kao državna tajna, pod naslovom Operativna akcija “Janjičar”. Riječ je o dokumentu Uprave Sigurnosno-informativne službe (SIS), koji sadržava popis više od dvije tisuće osoba koje je ta služba tada smatrala suradnicima KOS-a. Nacional je iz vojnih krugova doznao da je spomenuta evidencija nastala kao rezultat trogodišnjeg rada agenata SIS-a, ali i ostalih hrvatskih sigurnosnih službi, ponajviše SZUP-a. Djelatnici hrvatskih sigurnosnih službi te su ljude evidentirali na temelju informacija prikupljenih na terenu i dokumenata KOS-a koji su pali u ruke HV-a tijekom rata. Evidenciju su agenti hrvatskih službi stvarali između 1991. i 1995., do početka “Oluje”.

    Nacional je iz dobro upućenih vojnih krugova doznao da je ta akcija neformalno počela odmah pošto je 1990. vlast u Hrvatskoj preuzeo HDZ. Također tvrde da je tadašnja UDBA koja je djelovala na području Hrvatske gotovo potpuno prešla na stranu nove vlasti i nastavila raditi kao Služba državne sigurnosti (SDS) MUP-a Hrvatske. Ubrzo se sukobila s agenturom KOS-a na području obavještajnog djelovanja. Već se tijekom 1990. dogodio prvi obračun između transformirane hrvatske UDBE i KOS-a te rezultirao evidentiranjem i nadzorom većeg broja KOS-ovih agenata koji su djelovali u Hrvatskoj. Potom su se ujesen 1991. dogodila i prva uhićenja u sklopu akcije “Labrador”.

    Rekonstrukcija i evidentiranje KOS-ove agenturne mreže u Hrvatskoj formalizirani su potkraj 1991. u operativnu akciju “Janjičar”. Prema tvrdnjama upućenih vojnih izvora, odobrili su je Ivan Vekić i Gojko Šušak, tadašnji ministri unutarnjih poslova i obrane. Operativno su je isprva vodili Josip Perković, tadašnji podsekretar MUP-a za SDS, i Jerko Vukas, njegov nasljednik na toj funkciji. Poslije je ta funkcija preimenovana u “pomoćnik ministra za SZUP”, a nakon smjene vlasti 2000. u “ravnatelj POA-e”.

    Operativna akcija “Janjičar” otad je zapravo bila jedinstvena akcija svih sigurnosnih službi Hrvatske. Prema podacima koji su im bili dostupni, tadašnja 5. vojna oblast JNA, koja je obuhvaćala područje Slovenije, dijela BiH te Hrvatske bez vojno-pomorske oblasti, imala je u tom trenutku oko 800 agenata KOS-a. Od toga je bilo 300 civila u raznim strukturama političkog i drugog javnog života Hrvatske, uključujući i agenture koje su poslije otkrivene u hrvatskom MUP-u. Ostalih 500-tinjak agenata bile su vojne osobe ili civili zaposleni u JNA. Oni su svojim radom bili usmjereni prema vojnim osobama, ali i civilima.

    Dokument SIS-a u posjedu Nacionala sadržava nekoliko rubrika. Svaka osoba za koju su službe utvrdile da surađuje s KOS-om evidentirana je imenom, prezimenom i pseudonimom, ako se njime koristila. Uz to su i vrlo kratke bilješke, koje pokazuju da ta evidencija uključuje i operativne agente, ali i njihove suradničke veze.
    Popis počinje s nekoliko osoba čiji identitet nije posve otkriven. Primjerice, prva je na popisu osoba za koju su agenti SIS-a napisali da se koristi pseudonimom Maja. Uz nju je napisana kratka bilješka: “Suradnik KOS-a iz Vinkovaca, dojavljuje planove ZNG službi bezbjednosti JA, sada živi u Splitu??.”

    Struktura dokumenta u posjedu Nacionala ne otkriva na temelju čega su agenti hrvatskih sigurnosnih službi doista zaključili da su osobe na tom popisu suradnici KOS-a. Iako dobro upućeni vojni izvori tvrde da je riječ o vrlo kvalitetnom dokumentu, teško je neovisno procijeniti koliko je taj dokument točan, a u kojoj je mjeri možda poslužio za zastrašivanje, manipulacije ili ucjenjivanje nekih osoba s popisa, koje s KOS-om nisu imale nikakve veze. Na popisu su uglavnom hrvatskoj javnosti malo poznate osobe, ali i neki poznati časnici Hrvatske vojske, poput Imre Agotića, Rahima Ademija ili, pak, Branka Borkovića, koji je tijekom obrane Vukovara dobio ratno ime Mladi Jastreb i jedan je od rijetkih preživjelih heroja Domovinskog rata.
    Hrvatske sigurnosne službe u više su navrata radile evidencije osoba za koje su vjerovale da surađuju sa sigurnosnim službama stranih zemalja. Te su evidencije često selektivne, a teško je procijeniti jesu li ljudi koji se u njima spominju doista suradnici sigurnosnih službi drugih zemalja, ili su evidentirani samo zato što su postali sumnjivi domaćim agentima, zbog nekih okolnosti iz njihovih života. Zato je možda i dobro što su te evidencije klasificirane kao državna tajna.
    Međutim, s tim se evidencijama tijekom prošlog desetljeća često manipuliralo iz političkih razloga. Popisi navodnih suradnika tajnih službi bivše Jugoslavije ponovno su u Hrvatskoj dobili velik medijski prostor početkom veljače. Uvod u prema nekima dobro organizira je učinio Tomislav Marčinko, bivši šef Informativnog programa Hrvatske televizije. On je prijetnjom da će objaviti popis na kojem je 10-ak novinara HTV-a koji su do 1990. surađivali s jugoslavenskim tajnim službama uglavnom izazvao osude i zgražanje. Marčinkov istup poduprli su neki rigidni marginalni desničari, poput Ivića Pašalića. On i njemu slični politički marginalci u borbi za medijsku promociju vlastitih stajališta pozivali su na lustraciju svih navodnih suradnika jugoslavenskih tajnih službi. Potom je prije nekoliko dana Hrvatski list objavio evidenciju gotovo 200 suradnika UDBE, uglavnom osoba iz javnog života.

    Naknadno se pokazalo kako je ta evidencija selektivna, da postoji više njezinih verzija, da se njome više puta manipuliralo te da, prema svemu sudeći, nije točna. Među ostalima, tom evidencijom manipulirali su i novinari Hrvatskog lista, jer su izostavili neke osobe s kojima su privatno bliski.
    Potkraj prošlog tjedna počelo se javno govoriti i da postoji više drugih, mnogo opsežnijih popisa suradnika jugoslavenskih tajnih službi. Nacional je istodobno dobio evidenciju proizišlu nakon operativne akcije “Janjičar” i odlučio je objaviti u cijelosti kako bi potaknuo javnu raspravu o takvim dokumentima, njihovoj autentičnosti i kvaliteti. Objavom tog popisa Nacional ujedno želi da se ta tema demistificira i pokuša svesti u realne okvire kako bi se sigurnosne službe mogle kvalitetnije usredotočiti na neke doista aktivne suradnike stranih špijunskih službi, poput onih koji su Hrvatsku tijekom bijega Ante Gotovine umalo dugoročno izbacili iz pristupnih pregovora s EU-om.

    POVIJEST KONTRAOBAVJEŠTAJNE SLUŽBE

    KOS: Titova omiljena služba

    Do početka 90-ih u bivšoj Jugoslaviji vrlo se malo znalo o radu i metodama djelovanja Kontraobavještajne službe JNA (KOS-a). Zbog tajnosti rada svih tajnih službi, uloga i važnost KOS-a prilično su se mistificirali, ali je nepobitna činjenica da je KOS 80-ih i tijekom Domovinskog rata pokušao sve da spasi Jugoslaviju. Pokazalo se to na primjerima njegovih tajnih operacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Afera "Janša", snimanje ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca, potom akcija prisluškivanja i tajnog snimanja generala Martina Špegelja o naoružavanju hrvatskih postrojbi, sudjelovanje tima "Opera" iz sastava KOS-a Ratnog zrakoplovstva JNA u psihološko-propagandnoj aktivnosti protiv Hrvatske - samo su dio poznatih operacija KOS-a početkom 90-ih godina. KOS je nastao iz Odjeljenja za zaštitu naroda (OZNA-e), utemeljenog još 1944. odlukom Josipa Broza Tita. Prethodnica KOS-a bio je 3. Odsjek OZNA-e, koji je radio na zaštiti oružanih snaga nove Jugoslavije i bavio se protuobavještajnim poslovima za potrebe JNA. KOS je službeno utemeljen 13. ožujka 1946., nakon donošenja Ustava FNRJ i ukidanja 3. Odsjeka OZNA-e. Prvi šef te službe bio je pukovnik Jeftimije Šašić, zamjenik načelnika OZNA-e Aleksandra Rankovića i šef OZNA-ina 3. Odsjeka. Od svog nastanka pa do raspada Jugoslavije KOS je imao zadatak štititi JNA od obavještajnih, psihološko-propagandnih i terorističkih aktivnosti vanjskog i unutarnjeg neprijatelja. KOS je zapravo bio politička policija unutar JNA, jer mu je temeljna politička uloga bila jedinstvo i očuvanje partijskih ciljeva u svim vojnim strukturama te otkrivanje svih onih u JNA koji su odstupali od takvih ciljeva.

    U prvim godinama svog djelovanja sudjelovao je u otkrivanju, hvatanju i egzekucijama zaostalih četničkih i ustaških skupina nakon Drugog svjetskog rata, a najcjenjeniji uspjesi službe u to vrijeme bili su uhićenje četničkog vođe Draže Mihailovića, Keserovića i ostalih četničkih zapovjednika te razbijanje ustaških skupina Ljube Miloša, Kavrana i Vrbana. KOS se obračunavao sa svima onima koji su prihvaćali Rezoluciju Informbiroa, s dezerterima koji su izbjegavali služenje vojne obveze, i pomno prikupljao informacije za dosjee svih vojnih osoba, časnika i dočasnika, kao i građana koji su na bilo koji način kontaktirali sa strancima. Prema Titovoj zapovijedi od 13. ožujka 1946., KOS je u svom sastavu imao odjeljenja, s načelnikom, pomoćnicima i referentima, za Ratnu mornaricu, Ratno zrakoplovstvo i Korpus narodne obrane. Dvije godine poslije osnovana su odjeljenja za vojnu industriju i brodogradnju te za vojno građevinarstvo. Poslove sigurnosti početkom 50-ih preuzeli su Aleksandar Ranković, tadašnji potpredsjednik vlade i ministar policije, Ivan Gošnjak kao ministar obrane i Antun Vratuša iz Ministarstva vanjskih poslova. Posljedica takve tihe decentralizacije bila je i sve slabija suradnja između službi sigurnosti. KOS je centraliziran u jednu vojnu službu sigurnosti po uzoru na sovjetski KGB, a UDBA se pokušavala decentralizirati s federalne na republičke razine. Bez obzira na to što je KOS 50-ih godina počeo stvarati svoje prve škole za obuku u Kaštelama pokraj Splita, služba sigurnosti u JNA i dalje je bila u suštini ideološka i birokratska institucija sovjetskog tipa.

    Najveći problem bili su upravo kadrovi unutar KOS-a. Više od 70 posto zaposlenih imali su nedovoljnu stručnu vojnu spremu za takve poslove. Najviše znanje bilo im je ratno iskustvo, pa su u JNA održavani ubrzani kontraobavještajni i obavještajni tečajevi, a dio kadrova preuziman je od strane UDBA-e. KOS je početkom 50-ih imao približno pet tisuća kontraobavještajaca. Najbrojniji su bili srpski kadrovi, oko 50 posto, petinu su činili Hrvati, a desetinu Slovenci. Od utemeljenja KOS-a njime je izravno rukovodio pomoćnik ministra obrane, koji je istodobno bio i član CK KPJ, odnosno čelni čovjek Komunističke partije u oružanim snagama. Čelnici KOS-a hijerarhijski su bili izravno podređeni ministrima obrane. Do 1953. to je bio Josip Broz Tito, a potom do 1967. general Ivan Gošnjak. Generali Ivan Gošnjak, Jeftimije Šašić i Milan Žeželj trideset godina bili su najvjerniji Titovi vojnici i za to su mu vrijeme spasili život dvadeset i tri puta. Poslije dvadesetak godina vođenja KOS-a, na mjesto generala Šašića 1963. došao je general Ivan Mišković zvani Brk, čiji je zamjenik bio pukovnik Stjepan Domankušić. Obojica su bili Slavonci i vodili su KOS sljedećih desetak godina do 1971. Tako je u KOS-u stvoren slavonski sindrom. Ivan Mišković rođen je u Puli 1920., ali je studirao pravo u Zagrebu i dizao ustanak u Slavonskom Brodu. U tom gradu rođen je treći načelnik KOS-a, Miškovićev nasljednik i njegov dugogodišnji zamjenik Stjepan Domankušić, koji je prije Drugog svjetskog rata studirao matematiku. Uzme li se u obzir da je i prvi načelnik KOS-a general Šašić iz Novske, onda je razumljivo da su srpski kadrovi unutar JNA smatrali KOS slavonskom utvrdom iza koje je stajao Titov visokopozicionirani suradnik Ivan Stevo Krajačić. Godinu dana trajao je mandat četvrtog načelnika KOS-a Branislava Joksovića, a peti šef bio je zagrebački kadar general Dane Ćuić, potom Šibenčanin general Jere Grubešić, koji je 12 godina proveo u Upravi sigurnosti JNA, penjući se hijerarhijski do vrha. Bio je toliko utjecajan da je njegov nasljednik general Ilija Ćeranić držao njegovu sliku na radnom stolu.

    Ćeranić je bio Srbin, rođen u Han Pijesku, koji je vojnu karijeru gradio u Hrvatskoj. General Marko Negovanović došao je na čelo KOS-a sredinom osamdesetih, uoči raspada Jugoslavije i ratnih sukoba čelno mjesto prvog kontraobavještajca preuzima general Aleksandar Vasiljević, a potom u devedesetima dolaze Nedeljko Bošković i Aleksandar Dimitrijević. Često se može čuti da je KOS bio i ostao samo sigurnosni servis JNA i države. Međutim, njegov utjecaj bio je mnogo veći. KOS je, naime, svoj ugled i moć posebno izgradio zahvaljujući bliskošću s Titom. Bilo je poznato da je Tito najviše povjerenja imao u JNA pa je tako i zapovjedio da se o njegovoj sigurnosti i zaštiti najvećih državnih tajni brine vojska. KOS je pod vodstvom generala Šašića kopao tajne tunele od Belog Dvora do Dunava, i to u vrijeme najvećih pritisaka iz Moskve. Njima bi, kako je bilo planirano, u slučaju ulaska Rusa u Beograd Tito mogao pobjeći do rijeke, a zatim brodicom do Bosne i Hercegovine. Novi Titov stožer KOS je gradio u tajnom skrovištu sarajevskog predgrađa Ilidže. Poslije su KOS-ovci podignuli Titu tajna skloništa i zapovjedništva u Kočevskom Rogu, Kuparima i na Kopaoniku.

    Ni jedan radnik, čak ni vojno lice, nije mogao prići Titu bez odobrenja KOS-a. Sredinom 50-ih izbile su masovne studentske demonstracije zbog povećanja cijena smještaja i hrane u domovima. Studenti su krenuli prema središtu Beograda pa je Gardijska jedinica KOS-a, koju je vodio pukovnik Anđelko Valter, morala spriječiti njihov proboj. Kako je u to vrijeme bilo sve više seljačkih štrajkova i demonstracija koje su ugrožavale sigurnost vojnih objekata, pokazalo se da vojska nema oružane formacije za očuvanje vlastitog, kao ni javnog reda i mira. Novi neprijatelji JNA bili su razni vjernici, povratnici iz inozemstva, dezerteri i strani špijuni. KOS je za pet godina otkrio 170 stranih agenata, među kojima je bilo i 30-ak povratnika iz inozemstva. U takvim okolnostima vojni i i državni vrh odlučili su proširiti djelovanje KOS-a. Titovom odlukom od 23. ožujka 1955. KOS JNA preimenovan je i reorganiziran u Upravu sigurnosti Saveznog sekretarijata za narodnu obranu. Iste godine formirana je i Vojna policija u sklopu iste Uprave. Prema odluci iz 1955., precizirana je nova KOS-ova ovlast: "kontraobavještajna zaštita komandi i jedinica, ustanova JNA i namjenske proizvodnje za oružane snage; otkrivanje djelatnosti unutrašnjeg neprijatelja u strukturama Armije; borba protiv težih slučajeva pokušaja razbijanja moralno-političkog jedinstva u JNA; zaštita tajnosti u komandama i ustanovama kroz raspodjelu obveza i zadataka s organima vojnog i političkog rukovođenja".

    To je značilo daljnje jačanje KOS-a, ali i širenje njegovih ovlasti i suradnje s MUP-om. Bilo je to vrijeme bliskih odnosa između ministra obrane generala Ivana Gošnjaka i potpredsjednika vlade i šefa policije Aleksandra Rankovića, koje se smatralo najpovjerljivijim Titovim suradnicima. Početkom 60-ih dolazi do sukoba između Rankovića s jedne, te Edvarda Kardelja i Vladimira Bakarića s druge strane. Ranković je htio da na čelu službi budu izrazito projugoslavenski i prosrpski kadrovi, dok su Kardelj i Bakarić zahtijevali ravnopravnost u kadroviranju u ključnim ministarstvima obrane i policije. Stoga je za šefa UDBA-e prošao Edo Brajnik, koji je smijenio Ćeću Stefanovića, a Šašićev zamjenik načelnika KOS-a postao je pukovnik Ivan Mišković-Brk. Sukob je kulminirao Brijunskim plenumom, na kojem je Ranković politički umro jer je prisluškivao Tita. Upravo je Ivan Mišković bio na čelu Tehničke komisije KOS-a koja je trebala utvrditi je li prisluškivanja uistinu bilo, a nekako u isto vrijeme njegov brat Milan Mišković postao je ministar policije umjesto Rankovića. KOS je 1966. ušao u fazu smanjenja broja zaposlenika, što je trajalo do 1970., kada su tu službu napustila 264 časnika, na raspolaganje je stavljen 51, a umirovljena su 184 časnika. Prema ocjenama samog Tita i CK KPJ, tvrdilo se da je Jugoslavija beskonfliktno društvo i da u njemu treba prigušiti djelovanje tajnih službi, pa i KOS-a. Tada je došlo do deprofesionalizacije KOS-a, velik dio kosovaca napustio je službu.

    Bez obzira na smjernice, u to vrijeme KOS je s oko dvije tisuće stalno zaposlenih postao izrazito ofenzivna služba uključena u slamanje hrvatskog proljeća, osobito na području Siska. Približno 77 posto njegova sastava činila je operativa, a samo 23 posto administrativni aparat i čelništvo. Polovica zaposlenih bili su školovani i stručni časnici. Kadrovi su bili iskusni, ali i prestari, jer je čak njih 38 posto bilo spremno za umirovljenje. Za KOS su 70-ih godina glavni neprijatelji bili liberali, anarholiberali, ultraljevičari, pripadnici studentskih pokreta, crkvenjaci, intelektualci i strani špijuni. Osamdesetih godina dogodile su se ozbiljne promjene odlaskom Tita s političke scene i početkom sukoba na Kosovu. Kosovski nemiri stavili su KOS pred jedan drugi problem, a to je uporaba sile prema vlastitom stanovništvu.

    Tada je na čelu KOS-a bio Jere Grubešić. Samo u godinu dana broj zabilježenih ispada i napada na JNA uvećan je pet puta. Od 1981.-'85., kada je na čelu Uprave sigurnosti bio general Jere Grubešić, u JNA je pokrenuto 305 postupaka protiv djelatnih vojnih osoba albanske nacionalnosti. Bili su to uglavnom vojnici. Istodobno, na optuženičkoj klupi našlo se 49 vojnika hrvatske, 38 srpske, 9 slovenske i 8 bošnjačke nacionalnosti. General-potpukovnik Jere Grubešić bio je pripadnik stare garde. Rođen je 1924. kod Šibenika, sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu od 1942. Bio je komesar čete, a zatim časnik za sigurnost, zamjenik načelnika i konačno načelnik KOS-a. Umirovljen je 1986. Jedna od najvećih tragedija u vojarnama JNA dogodila se 1987., kada je u paraćinskoj vojarni Aziz Keljmendi ubio četvoricu, a ranio šestoricu vojnika. KOS nikad nije preuzeo odgovornost za tragediju, premda su neki dužnosnici izjavljivali da se tragedija dogodila jer nije na vrijeme uspostavljena nikakva povjerljiva veza s vojnicima albanske nacionalnosti. Na poljuljano sigurnosno stanje u JNA utjecale su sve češće krađe oružja i opreme, dezerterstva, odbijanje služenja vojnog roka iz vjerskih razloga, kao i odavanje tajni. Uoči ratnih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije KOS se prvi našao na udaru slovenskih i hrvatskih medija. U Hrvatskoj je objavljen popis suradnika KOS-a s područja Siska, a u Sloveniji je nešto prije krenula velika afera "Janša". Ministar obrane Branko Mamula doznao je od Staneta Dolanca 1988. da u ljubljanskom vojnom zapovjedništvu navodno postoji špijun i da o tome sve zna SDB Slovenije. Mamula je poslao u Ljubljanu pukovnika KOS-a Aleksandra Vasiljevića, gdje mu je Ivan Eržen, šef SDB-a, rekao da referent općenarodne obrane Janez Janša u svom stolu poduzeća "Mikorad" drži strogo povjerljive dokumente koje namjerava predati stranim obavještajnim službama. Janša je bio uhićen na poslu, oficiri KOS-a istrgnuli su mu telefonsku slušalicu iz ruku kako ne bi mogao nazvati odvjetnika. Prije Janšina uhićenja u Sloveniji se slučajno ili ne pojavilo mnogo negativnih tekstova i reportaža o JNA. Tako je objavljeno da su vojnici gradili vilu admirala Mamule u Opatiji. Pisalo se o radu KOS-a i jugoslavenskoj zaradi na prodaji oružja. U Ljubljani je pukovnik Vasiljević odmah zapovjedio otvaranje istrage koju je vodio pukovnik Živko Mazić i koji je u ožujku 1988. ustvrdio da je Janez Janša doista imao fotokopiju zapovjedi zapovjednika 9. Armije, strogo. pov. br.5044-3-8.1.88, o organizaciji i borbenoj gotovosti JNA. Kako su u pribavljanju i objavljivanju tog dokumenta sudjelovali još i zastavnik Ivan Boštner, novinar David Tasić i urednik Franci Zavrl, Vojni sud ih je optužio za odavanje vojne tajne. Janša je dobio godinu i šest mjeseci zatvora. Slovenci su bili ogorčeni na presudu i uslijedili su zahtjevi za odlaskom JNA iz Slovenije. Neki visoki dužnosnici KOS-a poslije su tvrdili kako je još jedna ekipa KOS-a iste godine utvrdila da je zapravo afera podmetnuta vojnom vrhu kako bi se pogoršalo raspoloženje Slovenaca prema JNA, ali je bilo kasno da se bilo što popravi. Postrojbe JNA napustile su Sloveniju godinu dana nakon suđenja Janezu Janši, 7. listopada 1991. Aleksandru Vasiljeviću nije uspjelo da spriječi nezavisnost Slovenije i Hrvatske, naoružavanje njihovih policijskih i vojnih postrojbi. Vasiljević je bio sklon da neuspjeh KOS-a pravda neodlučnošću vojnog i državnog vrha.

    Kad je riječ o Hrvatskoj, Vasiljević je uz pomoć suradnika uspio napraviti snimku sastanka na kojem je Josip Boljkovac s osobama iz Hrvatske razrađivao taktiku djelovanja prema JNA. Taj je stenogram objavljen samo u Večernjim novostima. Nadalje, KOS je u operaciji "Štit" otkrio da se naoružavaju hrvatske postrojbe. Operaciju je izravno vodio Vasiljević, a glavni suradnik mu je bio kapetan JNA Vladimir Jagar, susjed hrvatskoga generala Martina Špegelja, koji je uspio kamerom montiranom u vrata ormara 19. siječnja 1991. snimiti video i audio zapis sastanka Špegelja s Boljkovcem, Đurom Dečakom i Antunom Habijancem. Sredinom siječnja Vasiljević je u dogovoru s članom predsjedništva SFRJ Borisavom Jovićem i generalom Veljkom Kadijevićem bio spreman na uhićenje svih na snimci. Umjesto uhićenja, Kadijević je pozvao Vasiljevića natrag u Beograd, gdje su članovi kolektivnog predsjedništva doznali za tajno naoružavanje. U vezi s operacijom "Štit" u saveznom ministarstvu obrane i u Predsjedništvu SFRJ donesena je odluka da se "paravojne formacije HDZ-a rasformiraju, a oružje preda JNA", što se nije dogodilo, pa je očajni KOS javnosti 25. siječnja 1991. prikazao film o Martinu Špegelju, a list Narodna armija objavio je cjelokupni dosje o naoružavanju Hrvatske. Špegelj je na godinu dana zbog svega privremeno napustio Hrvatsku, KOS ga nije uspio uhititi. Dragiša Jovanović i Boško Mihajlović, inače operativci KOS-a u Hrvatskoj, kompromitirani su i hrvatska policija ih je uhitila, a Vladimir Jagar i Aleksandar Vasiljević su umirovljeni. Nekako paralelno s raspadom KOS-ovih operacija u Hrvatskoj, pod vodstvom Aleksandra Vasiljevića u listopadu 1991. u Zemun su došla dvojica radnika Službe državne bezbednosti Radenko Radojčić i Slavko Malobabić, i stavili se izravno pod zapovijedanje pukovnika KOS-a Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane Slobodana Rakočevića. Prema nalogu generala Veljka Kadijevića i Zvonka Jurjevića, tadašnjeg zapovjednika RZ i PZO JNA, oko spomenute dvojice SDB-ovaca ustrojena je ekipa za psihološko-propagandni rat protiv svih neprijatelja JNA, a ekipa je nazvana "Opera". Na njezinu čelu nalazio se Savjet za propagandnu djelatnost, a sve je operativno vodio Slobodan Rakočević, načelnik Uprave za sigurnost RZ i PZO JNA, odnosno šef KOS-a. Njihov prvi zadatak bio je proizvodnja propagandnog materijala koji je trebalo ubaciti na teritorij republika bivše SFRJ koje vode rat s JNA kako bi izazvali sumnjičenje, paniku i nepovjerenje stanovništva prema njihovu političkom vodstvu. Druga zadaća "Opere" bila je preuzimanje informativne djelatnosti u RZ i PZO, što je pretpostavljalo dovođenje određenog broja novinara amatera. Uz blokadu informativnog prostora u RZ i PZO, "Opera" se bavila i podmetanjem dezinformacija, kao i montiranjem i friziranjem informacija namijenjenih javnosti. Vrlo profesionalno odradila je prilog o razmjeni generala Milana Aksentijevića za kanadskog Hrvata Branka Kikaša u Sarajevu, i sve to pokušala prodati TV Beogradu za 10 tisuća DEM-a.

    Međutim, ista ekipa ništa nije objavljivala o dezertiranju pilota i časnika i RZ i PZO, kao i ubojstvima pilota po Zemunu. Radenko Radojčić bio je ključna osoba KOS-a u ekipi "Opere" za Hrvatsku. Kao tajni agent Ljudevit sudjelovao je u planu dizanja u zrak zagrebačkog Arhiva MUP-a, zajedno sa skupinom "Labrador", zatim u pokušaju hvatanja Martina Špegelja. Radojčić je uhićen potkraj 1993. u Zagrebu, u stanci između dvaju sudskih procesa u Beogradu koji su se vodili protiv njega i drugih članova "Opere" na inicijativu novog zapovjednika RZ i PZO generala Božidara Stevanovića. Na suđenju je potvrđeno da su članovi Radojčićeve skupine, među ostalim, bili odgovorni i za miniranje židovskog groblja u Zagrebu.

    VOJNO-BEZBEDNOSNA AGENCIJA

    Današnji KOS štiti Mladića

    Nekadašnja Kontraobavještajna služba (KOS) jugoslavenske vojske vrlo je aktivna i danas, što govore najnovije spekulacije o mogućem hvatanju haaškog optuženika, bivšeg zapovjednika Vojske Republike Srpske Ratka Mladića. Posljednjih dana iz Beograda stižu vrlo kontradiktorne informacije o tome kako neposredno predstoji uhićenje Ratka Mladića, koji je - kako tvrdi beogradski tisak - lociran i opkoljen, pa je sada upitno samo hoće li se sam predati, hoće li počiniti samoubojstvo ili će ga na kraju pripadnici beogradskih službi sigurnosti uhititi zajedno s jatacima koji su ga skrivali. Neki listovi tvrde da je to pitanje dana i da je stvar u završnoj fazi, no ima onih koji su prema tim tvrdnjama vrlo skeptični pa upozoravaju da stvar nije tako jednostavna i bezazlena te da je cijela ta zbrka oko Mladića dio jednog mnogo šireg i važnijeg obračuna, za koji srpska i svjetska javnost samo površno znaju. Na to upozorava i jedan od najboljih poznavatelja vojske u srpskim medijima, bivši visoki časnik jugoslavenske vojske, a sada komentator beogradske Politike Ljubodrag Stojadinović, koji je svoja stajališta iznio u dvama televizijskim intervjuima - jednom na beogradskoj televiziji B92, drugom u emisiji Radio Televizije Republike Srpske.

    On upozorava da u cijeloj toj priči ključnu ulogu ima Vojno-bezbednosna agencija, kako se danas naziva nekadašnji KOS, koja je promijenila ime, ali ne i način svojeg operiranja i organizacije, što potječe još iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata. Stojadinović za tu službu sasvim određeno kaže da je njezina struktura staljinistička te da ona ne odgovara nikome osim samoj sebi. Nad njom ne postoji nikakva civilna ali ni vojna kontrola, a šefove biraju iz vlastitih redova. Ministar obrane ima samo nominalnu ali ne i stvarnu kontrolu nad njom, jer dobija samo informacije koje mu ona želi dati. Riječ je o vrlo učinkovitoj službi, koja djeluje sasvim sama. Njezina moć pokazala se tijekom raspada Jugoslavije, od druge polovine osamdesetih godina, kada je samostalno operirala na prostorima ondašnjih jugoslavenskih republika koje su se željele odvojiti, a i poslije kada je izbio rat, pa je sudjelovala i u organiziranju srpskih paravojnih postrojbi. Devedesetih godina uvelike je djelovala na liniji politike srpskog vođe Slobodana Miloševića, jer je dijelila njegovu politiku. No kada je Milošević svrgnut, ponovno je počela djelovati samostalno jer novi predsjednik Vojislav Koštunica nije imao mehanizam kojim bi je mogao kontrolirati.

    U tim godinama nakon pada Miloševića, kada su se sukobili predsjednik Vojislav Koštunica i premijer Zoran Đinđić, KOS je diskretno stao na stranu Koštunice te mu je u nekim spornim situacijama pomagao, na primjer, kada je Koštunica optužio Đinđića da ga prisluškuje te u špijunskoj aferi kojom je diskreditiran važan član Đinđićeve koalicije bivši general Momčilo Perišić. Nakon Đinđićeva ubojstva, njegovi nasljednici optužili su tu službu da je bila dio šire zavjere iza atentata, pa je u sklopu operacije "Sablja" u zatvor čak strpan i bivši šef KOS-a general Aca Tomić, koji je poslije pušten, no vlada DOS-a tu vojnu strukturu nije uspjela razbiti. Upravo je ta struktura cijelo vrijeme štitila Mladića. Njega nisu čuvali neki pojedinci, neki njegovi osobni zaštitari iz doba dok je zapovijedao Vojskom Republike Srpske, kako se to prikazuje u tisku, nego ga je čuvao KOS, današnja VBA. On je odsjedao po vojnom objektima, vozio se vojnim vozilima, tri puta se liječio pod lažnim imenima u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, sve do 2002. bio je u aktivnom sastavu jugoslavenske vojske, a tada ga je - tvrdi se - osobno umirovio predsjednik Koštunica. Do 2000. sigurno je normalno živio u stanu u Beogradu, vjerojatno i dulje, a sve do ove posljednje gužve redovito je primao mirovinu.

    Mladića je čuvala vojno-sigurnosna struktura, koja je tako odlučila i to činila samostalno, i to ne samo iz solidarnosti prema njemu. Razlog takve odluke ima mnogo dublje političke korijene, vezane i uz prošlost, ali i budućnost Srbije. Mladić se štiti jer se tako štiti i ona politika čiji je on bio najistaknutiji eksponent, ali u čijem provođenju je sudjelovao i KOS. Odlazak Mladića u Haag mogao bi biti samo prvi korak u širem demontiranju cijele strukture ratne Srbije, pa tako i KOS-a. Skrivanje Mladića tako je samo prva brana u skrivanju svega onoga za što je ta politika bila kriva. Uz to, skrivanje Mladića ima i golem utjecaj na sadašnji položaj Srbije. Europska unija jasno je zaprijetila da će prekinuti pregovore o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom, čime će biti zaustavljen proces približavanja Europi, što znači da će Srbija ostati izolirana. A samo u takvoj Srbiji struktura kao što je KOS može opstati i imati tako velik utjecaj, pa je toj službi u interesu da Mladić ne bude isporučen, da pregovori propadnu i da po mogućnosti sve to stvori takvu političku klimu u kojoj će na vlast doći tzv. patriotske snage, koje Srbiju ne žele demokratizirati.

    Koliko je KOS i danas moćan- samo pod drugim imenom - vidi se po mnogim stvarima, ali je simptomatična situacija do koje je došlo na nedavnoj sjednici Vrhovnog savjeta obrane, tijela koje čine predsjednik Zajednice Srbije i Crne Gore Vojislav Koštunica, predsjednik Srbije Boris Tadić, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, ministar obrane Zoran Stanković i šef glavnog stožera Vojske Srbije i Crne Gore, tijela koje tobože zapovijeda vojskom i kontrolira njezino djelovanje. Načelnik Vojno-bezbednosne agencije general Svetko Kovač na toj je sjednici podnio izvještaj o potrazi za Mladićem, ali je iznio samo neke podatke od prije nekoliko godina, spomenuo neke ljude koji su tobože pomagali Mladiću i neke stare podatke o tome gdje se on kretao, i to je bilo sve. Je li on rekao sve što je znao, nitko ne može provjeriti, jesu li podaci koje je iznio točni, nitko ne zna jer nema načina da se to provjeri. Na tom sastanku dogodila se jedna bizarna stvar koja najrječitije govori o odnosu te službe prema onima koji upravljaju Zajednicom Srbije i Crne Gore. Šef KOS-a Kovač svoj je izvještaj podnio usmeno te ga je odbio predati prisutnima u pismenom obliku, pravdajući se opasnošću da bi to moglo doći u javnost. Drugim riječima, šef Vojno-bezbednosne agencije nema povjerenja u predsjednike Koštunicu, Tadića i Vujanovića, pa im ne da svoj izvještaj u pismenom obliku, a oni, pak, prihvaćaju tu ponižavajuću situaciju. Zar je moguće zamisliti da šef CIA-e odbije dati svoj pismeni izvještaj predsjedniku Georgeu W. Bushu ili šef FSB-a Vladimiru Putinu?

    1. MAJA • [ SURADNIK KOS-A IZ VINKOVACA, DOJAVLJUJE PLANOVE ZNG SLUŽBI BEZBJEDNOSTI JA, , SADA U SPLITU?? ]
    2. R-l • [ AGENT LOCIRAN U RAFINERIJI SISAK, ]
    3. R-2 • [ AGENT S PODRUČJA PETRINJE, POLAZNIK VIŠE ŠKOLE UNUTARNJIH POSLOVA, ]
    4. R-4 • [ AGENT S PODRUČJA PETRINJE, ]
    5. SLOBODAN • [ BIO ŠEF PROTOKOLA U VLADI RH, ]
    6. TOMICA • [ IZ OKOLICE SISKA, MREŽA KOS-a U VPO-SPLIT, ]
    7. DRAVA • [ RODOM IZ VIROVITICE, ANGAŽIRAN U SRBIJI ZA VRIJEME ODSLUŽENJA VOJNOG ROKA 60 - GODINA, DJELOVAO U NJEMAČKOJ ]
    8. BOSANKA • [ RODOM IZ BOSANSKE KOSTAJNICE, UDATA ZA NJEMCA, ŽIVI U MINHENU I STUTGARTU. ]
    9. MIŠO • [ SURADNIK SDS BIH, RODOM IZ TREBINJA, ŽIVI U ČIKAGU USMJEREN JE PREMA ČETNIČKOJ EMIGRACIJI, SMATRAN POUZDANIM SURADNIKOM, VEZA S ČEDOM MILIĆEM I SLOBOM CARIĆEM, OPERATIVCIMA SDS-A BIH ]
    10. ALIJA EDO • [ VRBOVAN ZA VRIJEME IZDRŽAVANJA KAZNE NA GOLOM OTOKU,ANGAŽIRAN PREMA GRUPI IB-OVACA U MOSTARU KOJOJ JE I SAM RANIJE PRIPADAO, NA VEZI GA DRŽAO OPERATIVAC NAZIF TURKOVIĆ, DAVAOIZVJEŠĆA O MISI FILJAKU I NEDI BOROZANU ]
    11. JERKO • [ SURADNIK, VEZA VUKOJEVIĆR., PROFESOR, KASNIJE DIREKTOR PUČKE ŠKOLE U LJUBUŠKOM - KLOBUK ]
    12. IVAN • [ SURADNIK VUKOJEVIĆR., IMA GOSTIONICU U ŠIROKOM BRIJEGU ]
    13. IVICA • [ ]
    14. KRSTO • [ VRLO JAK SURADNIK SDS-A (VUKOJEVIĆRADOSLAV), NA VEZI GADRŽAO MIRO ŠIMIĆ, POKRIVAO PODRUČJE AUSTRIJE ILI FRANCUSKE ]
    15. BORAC • [ ]
    16. PAVO • [ SURADNIK SDB-MOSTAR.BORAVI U SYDNEVU, AUSTRALIJA. ANGAŽIRAN OD A. REBCA, ]
    17. KRIŽAN • [ SURADNIK SDB-MOSTAR, BORAVI U NJEMAČKOJ, ANGAŽIRAO GA IVAN LASIĆ, ]
    18. ŽELJKO • [ BORAVI U ŠVEDSKOJ, USMJEREN NA fra. LASIĆA I VINKA KOŽULA, ]
    19. ŠAŠA • [ BORAVI U ŠVICARSKOJ, OPERATIVNA VEZA IZ ZURICHA, MUSLIMAN RODOM IZ KONJICA, ]
    20. ZORAN ZORAN • [ BORAVI U AUSTRALIJI, SURADNIK IZ SYDNEVA, NA VEZI GA DRŽI M. KURIBAK, ]
    21. KVARNER • [ ]
    22. OZRENMORE • [ ]
    23. SIMO • [ ]
    24. TOMICA • [ MOŽDA U PULI ]
    25. VISITO • [ ]
    26. ŽELJANA • [ ]
    27. ŠABAN • [ OFICIR JA( PRETPOSTAVKA HRVAT ) NA VEZI GA DRŽI OB MAJOR GLEDIĆ VUKAŠIN, , ]
    28. RAMA • [ USMJEREN PREMA MAJEŠKI ZLATKU, , ]
    29. ŽELJKO KOTUR • [ BIVŠI KOS, TO RH, ]
    30. AĆIMOVIĆ VLADIMIR • [ ]
    31. ADAMOVIĆ MILIVOJ • [ ŽIVIO U HANOVERU, NA VEZI GA DRŽAO V. RUNJE, SURADNIK SID-A ]
    32. ADEMI RAHIM • [ brigadir, borbe kod Šibenika, Gospić, ]
    33. ADROVIĆ SABRO • [ ]
    34. AGOTIĆ BOŽO • [ ROĐEN 1930, BRAT IMRE AGOTIĆ, PRIPADNIK IZVIĐAČKE ORGANIZACIJE VOS-A JNA ]
    35. AGOTIĆ IMRE IMRA • [ bio pukovnikOB JNA 5. VO Zagreb, legalna suradnja sa BiH udruženjima, zapovjednik HRZ i PZO u HV, OA ]
    36. AHEL SILVANO IBRO • [ prijedlog za operativnog djelatnika SIS-a, OA ]
    37. AJAMOVSKI TAKI X-84 • [ SURADNJA S KOG VPO U OpO «LIDO» PREMA OS GRČKE.OPERATIVAC ILI SURADNIK SDB MAKEDONIJE. ]
    38. AJANOVIĆ HAMZA ili HAMZO • [ ]
    39. AJDINOVIĆ PERO • [ MAJOR JA, KOG RIJEKA, REALIZATOR POBUNE SRBA U RH, OA ]
    40. AJDUKOVIĆ MIRKO VISOČICA • [ ROĐEN 1948., SURADNIK KOS-A OD 1977, NA VEZI GA DRŽAO KNEŽEVIĆMIHAJLO, NAPUSTIO RH ]
    41. AKAČINARI NIKOLA • [ ]
    42. ALABER NIKOLA • [ VIDI SPISK DJELATNIH VOJNIH OSOBA( ČASNICI I DOČASNICI) U POSTROJBI ZRAKOPLOVNE BAZE PULA( OAJANJICAR) ]
    43. ALAJICA BOŠKO • [ SURADNIK KOS-A ]
    44. ALEBIĆ LUKA • [ ]
    45. ALEKSIĆ BRATIMIR • [ ]
    46. ALEKSIĆ ALEKSANDAR • [ ZASTAVNIK 1. kl, KOS, ]
    47. ALEKSIĆ • [ KAPETAN PRVE KLASE, ORGAN BEZBEDNOSTI U BATALJONU VP U KNINU. ]
    48. ALEKSIĆ STOJAN • [ MAJOR, NAČELNIK OB U KNINU, ZAMJENIO TOLIMIRA, ]
    49. ALEKSIĆ MILADIN • [ ]
    50. ALEKSOVSKI ACO • [ OFICIR SLUŽBE BEZBEDNOSTI, POHAĐAO ŠKOLU BEZBEDNOSTI U PANČEVU. OA ]
    51. ALILOVIĆ ANTE • [ USMJEREN PREMA POJEDINIM SVEĆENICIMA U HUMCU, OPĆINA LJUBUŠKI, NAVODNO JAKO NEPOUZDAN I KORIŠTEN SAMO ZA ODREĐENE PROVJERE ]
    52. ALIŠAN ALIMEDIN LAGUNA • [ SURADNIK KOS-A, OBAVLJEN INFORMATIVNI RAZGOVOR ]
    53. AMBROŠ VIKTOR • [ bivši djelatnik UDBE iz Orahovice, ]
    54. AMIDŽIĆ ANTE SEGA • [ STARIJI VODNIK JNA, HRVAT, KOMANDA VPO SPLIT, U JEDINICI SPECIJALNE NAMJENE, DEMOBILIZIRAN, ]
    55. ANAKIJEV TODOR • [ ]
    56. ANČIĆ JOZO • [ SVEĆENIK RKC U ČELJEVU, KORIŠTEN PREMA HRVATSKIM NACIONALISTIMA ]
    57. ANDELIĆ VLADO • [ ROĐEN 1937., PRIPADNIK IZVIĐAČKE ORGANIZACIJE VOS-A NA TERITORIJU ĐAKOVA ]
    58. ANDIĆ SINIŠA • [ KOG ]
    59. ANDRIĆ JOVIŠA • [ ]
    60. ANDRIĆ DRAGUTIN • [ ]
    61. ANDRIJAŠEVIĆ VEDRAN • [ KOG-VPO, ZASTAVNIK, OTIŠAO ZA BOKU, ]
    62. ANDROČEC VLADIMIR DRAVA • [ ROĐEN 1946, SURADNIK KOS-A, ANGAŽIRAN 1975. ILI 76. , 1976. NOVČANO NAGRAĐEN ]
    63. ANĐELKOVIĆ MOMIR • [ ]
    64. ANIČIĆ • [ ]
    65. ARAČIĆ FILIP • [ načelnik stožera 109. brigade Osijek, suradnik KOS-a, ]
    66. ARBUTINA PERO SIDRO • [ SURADNIK 114. OBAVJEŠTAJNOG CENTRA VOS-a JNA ,OSIJEK ]
    67. ARBUTINA STEVA STEVO • [ OFICIR SLUŽBE BEZBEDNOSTI, POHAĐAO ŠKOLU BEZBEDNOSTI U PANČEVU. OA ]
    68. ARLOVIĆ MARKO • [ ]
    69. ARLOVIĆ MATO VRBIK • [ ZASTUPNIK U SABORU RH, SURADNIK KOS-A ]
    70. ATANASOVSKI JORDAN • [ Bivše AVL JNA ,Načelnik SIS Bjelovar, u HV surađuje sa i zapošljava Srbe. ]
    71. ATELJ ZORAN • [ PORUČ. BOJNOG BRODA, ZAMJENIK NAČELNIKA OB KVPO, NAPUSTIOSLUŽBU, A NAKON PREKOMANDE U PULU I JA, SADA UKRCAN NA BRODOVIMA TRGOVAČKE MORNARICE- STRANCU, ]
    72. AVDIĆ BAJRO MOLUNT • [ Na vezi SDB Trebinje, vozač Artukovića u NDH, «ključni svjedok» u njegovom suđenju .Usmjeren prema muslimanskim nacionalistima,ubijen od Šešeljevih četnika.OA ]
    73. AVDIĆ R-Z • [ SURADNIK JURANA MIROSLAVA ]
    74. BABIĆ RADE • [ PRIPADNIK JA, UMIROVLJEN, PULA, , OPERATIVNI DJELATNIK OB JNA ]
    75. BABIĆ ANKICA • [ DJELATNICA PU KARLOVAC, SURADNICA, NA VEZI BRANKU GAJIĆU ]
    76. BABIĆ GRUJO • [ ]
    77. BABIĆ MILE • [ ]
    78. BABIĆ FILIP • [ ]
    79. BABIĆ NENAD JADRIJA KAPRIJE • [ SURADNIK KOS-A, NA VEZI OPERATIVCU KOS-A IZ ŠIBENIKA, (MOGUĆE JE DA POSTOJE DVA ČOVJEKA S ISTIM IMENOM I PREZIMENOM) ]
    80. BACANI VLADIMIR • [ ]
    81. BAČUJKOV STEVICA BRKO • [ SURADNIK, U SLUŽBI JA, , JRM CRNA GORA ]
    82. BAČUJKOV BRANKA • [ SUPRUGA SURADNIKA OB JA, ]
    83. BADAROŠ ĐERĐ • [ , SURADNIK 114. OBAVJEŠTAJNOG CENTRA VOS-a JNA,OSIJEK ]
    84. BAGARIĆ IVICA • [ VIDI SPISAK DJELATNIH VOJNIH OSOBA( ČASNICI I DOČASNICI) U POSTROJBI ZRAKOPLOVNE BAZE PULA( OA) ]
    85. BAJIĆ MILE • [ UMIROVLJENI PUKOVNIK KOS-a, SK-POKRET ZA JUGOSLAVIJU, ]
    86. BAJIĆ BRANIMIR • [ PUKOVNIK JA, 9. KORPUS KNIN, POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA ZA LOGISTIKU, , EKSTREM, ]
    87. BAJIĆ ĐURO • [ ZASTAVNIK JA, SURADNIK SLUŽBE BEZBJEDNOSTI, PREDLOŽENO UHIĆENJE, , ]
    88. BAKIJA DRAGAN • [ ]
    89. BAKO STJEPAN • [ VIDI SPISAK DJELATNIH VOJNIH OSOBA( ČASNICI i DOČASNICI) U POSTROJBI ZRAKOPLOVNE BAZE PULA( OA) ]
    90. BALIĆ MEHMED • [ SIN MUHAMEDA, PRIPADNIK LEGIJE STRANACA U HV , NAVODNO SLUŽBENI PREVODITELJ HV S UN , SURADNJA S MARC FRENCH IZ VELIKE BRITANIJE, KOJI SNIMA NAŠE VOJNE OBJEKTE, ]
    91. BALIN NADA MARICA • [ MEDICINSKA SESTRA U ŠIBENIKU, SURADNICA KOS-A, BRISANA IZ EVIDENCIJE SURADNIKA KOS-A, SESTRA OPERATIVCA SZUP-A MARTINA VELDIĆA ]
    92. BALTIĆ RANKO • [ SURADNIK KOS-A, NE VEZI OPERATIVCIMA MIRKU MARTIĆU I ČEDI KNEŽEVIĆU, PRIPADNIK JEDINICE ZA POSEBNE NAMJENE MUP-A, ANGAŽIRAN NA VOJNOJ AKADEMIJI ]
    93. BALUNOVIĆ STANISLAV • [ ]
    94. BANDALO IVAN VID • [ STARIJI VODNIK JA, HRVAT, DJELATNIK SLUŽBE BEZBJEDNOSTI KOMANDE VPO SPLIT, DEMOBILIZIRAN, ]
    95. BANDIĆ VINKO SEDI • [ SURADNIK 114.OBAVJEŠTAJNOG CENTRA VOS-a JNA,OSIJEK ]
    96. BANDIĆ BRANKO • [ SURADNIK KOS-A, NA VEZI OPERATIVCU LONČAREVIĆ MIŠI, SADA SE NALAZI NA PODRUČJU GRUDA ]
    97. BANDŽA NIKOLA • [ KOS ]
    98. BANJEGLAV TIHOMIR • [ OB-VPO- SPLIT, PORUČNIK, OPERATER, OTIŠAO SA VOJSKOM U BOKU, , ]
    99. BANOVIĆ ROMANO • [ VIDI SPISAK DJELATNIH GRAĐANSKIH OSOBA U POSTROJBAMA ZB PULA( OA) ]
    100. BANOVIĆ BOŽIDAR • [ ]
    101. BANOŽA NIKOLA • [ SURADNIK SID-a, U NJEMAČKOJ, VEZA V. RUNJE, ,ŽIVIO U FRANKFURTU ]
    102. BARAC ZDRAVKO • [OPERATIVAC KOG VPO PO LINIJI HRVATSKE EMIGRACIJE,ŽIVI NA VISU. ]
    103. BARAŠIN MILAN • [ KOS ]
    104. BARBARIĆ MILE • [ POREZNIK IZ KLOBUKA, SURADNIK VUKOJEVIĆR. ]
    105. BARBIR ANTE • [ KOS ]
    106. BARBIR BRANIMIR • [ OPERATIVAC SDS ZADAR, ]
    107. BARČOT • [ RECEPCIONAR HOTELA EXCELSIOR DUBROVNIK, NA VEZI KOG-a DUBROVNIK, ]
    108. BARIĆ RODOLJUBLIUBO • [ BRIGADIR HV , AROGANTAN, NASILAN, ]
    109. BARIČEVIĆ LUKA • [ VIDI SPISAK DJELATNIH GRAĐANSKIH OSOBA U POSTROJBAMA ZB PULA( OA) ]
    110. BARIŠIĆ ZLATKO • [ BIO PORUČNIK BOJNOG BRODA JA,OPERATIVAC KONTRAOBAVJEŠTAJNE GRUPE VPO SPLIT. PREŠAO U ZNG. SIS HV 4. GBR SPLIT, NAČELNIK SIS CENTRA SPLIT, SK-PJ,OA ]
    111. BARTULOVIĆ ŽARKO • [ BIVŠI OFICIR BEZBJEDNOSTI CENTRA VISOKIH VOJNIH ŠKOLA SPLIT. NAPUSTIO JA I PREŠAO U ZNG. JA MU PRIJETI. NAČELNIK SIS 4. BRIGADE HV.DJELATNIK SIS CST., ]
    112. BARTULOVIĆ NEDELJKO NEDJELJKO • [ BIVŠI RADNIK SDS CENTAR SPLIT U 2. ODJELU, RADIO PREMA HRVATSKOJ EMIGRACIJI ]
    113. BARTULOVIĆ VJEKOSLAV BOZA • [ KOS ]
    114. BASARA BORA • [ ŽENSKO, IZVJESTITELJ NEPRIJATELJSKE STRANE, ŠPIJUN, ]
    115. BAŠIĆ TOMISLAV • [ PRIPADNIK JA U SPLITU, , ROĐEN 1943., CARINIK NA GRANIČNOM PRELAZU GORIČAN, UTVRĐENI SURADNIK ]
    116. BAŠIĆ RASIM • [ STARIJI VODNIK JA, SLUŽBA BEZBJEDNOSTI, VOJNI POLIGON SLUNJ, ISPITUJE ZAROBLJENIKE, RADI NA POSLOVIMA SIGURNOSTI 5. KORPUSA ABIH, ]
    117. BAŠIĆ HIVZIJA • [ .BORAVI U BIH, NA VEZI GA DRŽI S. ŠARENICA (SDB-TREBINJE) ]
    118. BATAJLO ZDRAVKO ALHOS • [ KOS ]
    119. BATARILO STJEPAN • [ PRIPADNIK IZVIĐAČKE ORGANIZACIJE VOS-A NA PODRUČJU ĐAKOVA, ROĐEN 1930. ]
    120. BATIĆ ŽELJKO • [ DOKTOR U DUBROVNIKU, GINEKOLOG, DOBRE VEZE S VOJNIM VRHOM , KONTAKTIRA S KOG DUBROVNIK (BEČIĆ), ]
    121. BATINIĆ ZDRAVKO • [ DIPL. ING. BRODOGRADNJE, ZAPOSLEN U BRODARSKOM INSTITUTU, KORIŠTEN KAO IZVOR PODATAKA ]
    122. BATORI PERO • [ ROĐEN 1931., PRIPADNIK IZVIĐAČKE ORGANIZACIJE VOS-A NA PODRUČJU ĐAKOVA ]
    123. BAUCAL PETAR ĐETIC • [ ]
    124. BAUFRAJD JOSIP • [ SURADNIK, NA VEZI GA DRŽAO ŠIKARANJA BRANKO, ]
    125. BAUFRAJT JOSIP • [ SURADNIK KOS-a ]
    126. BAUS JADRANKA LJILJANA • [ KOS ]
    127. BAZINA NEVEN • [ BIO ZNG, SADA SKLADIŠTAR U CZ SPLIT, SUMNJA SE DA JE UKLJUČEN U TRANSAKCIJE ORUŽJEM I DEVIZAMA, ]
    128. BEARA LJUBIŠA • [ KAPETAN BOJNOG BRODA JRM, NAČELNIK VOJNE BEZBJEDNOSTI KOMANDE VPO SPLIT. TREBAO NAORUŽATI UMIROVLJENIKE JA U SPLITU (AKCIJA MARJAN). SADA NAČELNIK VOJNE BEZBJEDNOSTI VPO BOKA. POMOĆNIK MLADICA ZA PITANJA BEZBJEDNOSTI, OA , NAKON POKRETANJA KPNAVODNO IZVRŠIO SAMOUBOJSTVO, ]
    129. BEARA LJUBIŠA • [ KAPETAN BOJNOG BRODA JRM, NAČELNIK VOJNE BEZBJEDNOSTI KOMANDE V PO SPLIT. TREBAO NAORUŽATI UMIROVLJENIKE JA U SPLITU (AKCIJA MARJAN). SADA NAČELNIK VOJNE BEZBJEDNOSTI VPO BOKA. POMOĆNIK MLADIĆA ZA PITANJA BEZBJEDNOSTI, OA , NAKON POKRETANJA KPNAVODNO IZVRŠIO SAMOUBOJSTVO, ]
    130. BEBEK FRANJO • [ SURADNIK LOKALNOG ZNAČENJA, VEZA VUKOJEVIĆR. , IZ VELJAKA PO ZANIMANJU BRIJAČ ]
    131. BEBIĆ VJEKOSLAV • [ PLOČE, VLASNIK PRIVATNOG PODUZEĆA BKC, SURAĐUJE S MUSLIMANSKIM OBAVJEŠTAJNIM CENTROM MOSTAR, ]
    132. BECIĆ PAVLE • [ OPERATIVNI DJELATNIK U 114. OBAVJEŠTAJNOM CENTRU OSIJEK ]
    133. BEČIĆ SIMO • [ POTPUKOVNIK JA U MIROVINI, BIVŠI NAČELNIK KOG DUBROVNIK, DAJE INFORMACIJE HV, ]
    134. BEĆIROVIĆ AGAN • [ ]
    135. BEDE ĐURO • [ SURADNIK 114. OBAVJEŠTAJNOG CENTRA OSIJEK ]
    136. BEDŽULA DRAGUTIN • [ ]
    137. BEGOVIĆ HAZIM • [ PUKOVNIK JA, OFICIR BEZBJEDNOSTI KOG SPLIT. DRŽAO NA VEZI SURADNIKE FLAMINGO, NOVINAR, BRKO. Nač. ORG-MOB. POSLOVA 9. KORPUSA KNIN. ZAMJENIK REPUBLIČKOG MIN. ZA NO BIH. PRIP. KORPUSA ZENICA. DRŽI GA NA VEZI LJUBIŠA BEARA. SURADNIK KOS-A.NAPUSTIO STAN U SPLITU. VRAĆA SE U SPLIT-TRAŽI STAN, OA ]
    138. BEKIĆ DUŠAN • [ , ČITLUK, POZNAVAO VEĆI BROJ EMIGRANATA S PODRUČJA ČITLUKA, KORIŠTEN VIŠE PUTA OD STRANE SDS-A ]
    139. BENČIĆ ANTUN • [ DOKTOR, SURADNIK SLUŽBE BEZBEDNOSTI, POMOĆNIK MINISTRA RH, ]
    140. BENCUN MATE • [ ]
    141. BENETA IVAN • [ PUKOVNIK, ZAPOVJEDNIK 116. BRIGADE METKOVIĆ, NEZADOVOLJSTVO MEDU PRIPADNICIMA BRIGADE, NAČELNIK ZAPOVJEDNIŠTVA OPERATIVNE SKUPINE NEUM, 5. BRIGADA HV OSIJEK, ZAPOVJEDIO UKIDANJE PUNKTA VP HV U SELU TIŠANJSKA DUBRAVA.ŠIBENIK, ]
    142. BENJAK IVAN • [ ]
    143. BERBEROVIĆ IBRAHIM • [ ZASTAVNIK JA, BORBENO DJELOVAO S MORA PO PLOČAMA, , SURADNIK, JRM CRNA GORA ]
    144. BESEDIĆ ŽELJKO 101 • [ RADI U SABORU, NA VEZI PUKOVNIKU KOS-A DIVLJAKOVIĆ BUDI, ODLAZIO NA KONTAKTE U BEOGRAD ]
    145. BEŠIREVIĆ MENSUR BRUNO • [ KOS ]
    146. BEZAK BRUNO ANTE • [ SPLIT, RADIO ZA KOS JA U VRIJEME ODSLUŽENJA VOJNOG ROKA , NA VEZI GADRŽAO SMILJANIĆ ILIJA (ILI SMILJANOVIĆ), ]
    147. BEZMAREVIĆ NEDJELJKO • [ ]
    148. BIBIĆ BREZA • [ KOS ]
    149. BIČANIĆ ANKICA • [ ]
    150. BIJEDIĆ EMIR • [ AGENT SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI, NA VEZI DRŽAO EMIGRANTE, ]
    151. BIJELIĆ BORO • [ ]
    152. BIJELICA RADE • [ ]
    153. BIKI ĐURO DARKO • [ SURADNIK 114. OBAVJEŠTAJNOG CENTRA OSIJEK ]
    154. BIKIĆ IVAN • [ KONTAKTIRA SA SDS U SPLITU, U NJEMAČKOJ, VEZA V. RUNJE, RODOM IZKARAKAŠICE, SINJ, , RADIO PREMA EMIGRACIJI ]
    155. BILAFER PETAR • [ PRIPADNIK JA, POMOĆNIK NAČELNIKA ZA KOMANDNO- ŠTAPSKE POSLOVE OB VPO BOKA KOTORSKA U CRNOJ GORI, OA ]
    156. BILALOVIĆ MEHO • [ SURADNIK SDB-TREBINJE, USMJEREN PREMA MUSLIMANSKIM NACIONALISTIMA, ]
    157. BILANOVIĆ • [ ]
    158. BILIĆ MIRA • [ KOS ]
    159. BILIĆ IVO • [ ZASTAVNIK JA U MIROVINI, BIVŠI OPERATIVNI TEHNIČAR KOG VPO SPLIT. SIS SPLIT, ]
    160. BILIĆ ALIJA • [ ŠEF ODJELA ZA UNUTRAŠNJE NEPRIJATELJE (VJEROJATNO U SDB MOSTAR) ]
    161. BINDER HERMINA BEBA, SEKA, FILIP • [ ŽIVI U ŠVICARSKOJ, RADILA PREMA HRVATSKOJ EMIGRACIJI, VRLO ZNAČAJAN SURADNIK ]
    162. BIŽIĆ BRANKO • [ KOS ]
    163. BJEDOV VUJO • [ ČASNIK JA, ANGAŽIRAN ZA SURADNIKA KOS-A 1947, SURADNJU S KOS-OM PREKINUO 1970., UMIROVLJEN 1973. ]
    164. BJEGOVIĆ MILAN • [ ]
    165. BJELICA RADENKO RADE STRIC • [ KOS ]
    166. BLANUŠA NENAD • [ KOS ]
    167. BLAŠKOVIĆ JOSIP BOŽO • [ NAČELNIK ONP 143.D BR., SATNIK, SAMOVOLJA, DOKINUO RAD STOŽERA BR., , KOS ]
    168. BLAŠKOVIĆ ROMANO • [ 1954- 1966 OPERATIVAC KOS-A, PO UMIROVLJENJU OSTAO NA VEZI ]
    169. BLAŽEVIĆ MARKO • [ UMIROVLJENI OFICIR JA, PRIPREMAN ZA TERORISTIČKE AKCIJE, ]
    170. BLAŽEVIĆ • [ VLASNIK RESTORANA PANORAMA U KAZAGINCU, OPĆINA TOMISLAVGRAD, USMJEREN PREMA EMIGRANTU JAKŠI ĆIRKU ]
    171. BLAŽEVSKI STOJMIR • [ ZASTAVNIK I. KL. KOS-A U GRANIČNOM BATALJONU U VIROVITICI ]
    172. BOBAN MILE • [ SURADNIK SDB BiH, BORAVI U SAD-a, NA VEZI GA DRŽAO STIPE GRIZELJ, ]
    173. BOBANAC NENAD • [ BRODARSKI INSTITUT, ORGAN SLUŽBE BEZBEDNOSTI U PRIČUVI ]
    174. BOBIĆ FRANE JURE • [ KOS ]
    175. BOGDANIĆ BORIS • [ ]
    176. BOGDANOVIĆ MILAN • [ MAJOR JA, SLUŽBA BEZBJEDNOSTI KOMANDE 5. VO ZAGREB, DOŠAO IZ KARLOVCA, PRIPREMAO POBUNU SRBA U RH, ]
    177. BOGDANOVIĆ JOVAN • [ ]
    178. BOGDANOVIĆ DOBRISLAV • [ ]
    179. BOGDANOVIĆ DUŠAN • [ ]
    180. BOGDANOVIĆ LUKA • [ ]
    181. BOGDANOVIĆ UROŠ • [ ]
    182. BOGIČEVIĆ • [ MAJOR KOG 5. VPS, ]
    183. BOGUNIĆ VAHID • [ ]
    184. BOGUNOVIĆ LUKA • [ PRIPADNIK JA U MIROVINI SPLIT. SURADNIK SDB SOMBOR, SURADNIK OB VOJSKE SRJ, ]
    185. BOGUNOVIĆ MILAN • [ ]
    186. BOJIĆ VAHID • [ ]
    187. BOJIĆ JOVO • [ ]
    188. BOJIĆ SRĐAN • [ KOG-VPO, OTIŠAO U BOKU GDJE SE DEMOBILIZIRAO, ŽIVI U SPLITU, ]
    189. BOJKOVIĆ PRAVDOLJUB • [ PUKOVNIK JA, KOMANDANT MUZIČKE SREDNJE VOJNE ŠKOLE SPLIT PREKOMANDA U BIJELU, CRNA GORA, ]
    190. BOKIĆ NEDO KAMENKO • [ SURADNIK SDB-TRBINJE PO UNUTARNJEM NEPRIJATELJU, ]
    191. BOKŠIĆ SREĆKO BRANIMIR • [ ]
    192. BOKŠIĆ NIKOLA ISTINA • [ NAČELNIK KOV HRM, O MOBILIZACIJI IZVJEŠĆUJE TELEFONOM, , SURADNIK ]
    193. BOLFEK DAMIR • [ KAPETAN JA, SLUŽBA BEZBJEDNOSTI U KOPRIVNICI. NAPUSTIO JA I PREŠAO U ZNG. ZAPOVJEDNIK ČETE VEZE U BJELOVARU, OA ]
    194. BONAČIĆ GORAN MISTRAL • [ ]
    195. BONEVSKI RISTO • [ ]
    196. BORAS ALEKSANDAR • [ SVEĆENIK RKC U NEUMU, NAJZNAČAJNIJI SURADNIK SDB BiH PREMA RKC.NEKO VRIJEME BORAVIO U KANADI I POKRIVAO EMIGRACIJU. ]
    197. BORIĆ MILAN • [ STARIJI VODNIK JA, RADIO U SLUŽBI BEZBJEDNOSTI U KARLOVCU. OBILAZIO SVETI ROK, PERUŠIĆ, RAMLJANE, ]
    198. BORKOVIĆ BRANKO Zv. «Mladi Jastreb» • [ NATPORUČNIK, SUKOBI U SLUŽBI, PREMJEŠTEN NA DRUGO MJESTO, ]
    199. BORONGOVIĆ TOMISLAV • [ ]
    200. BOROŠIĆ MARIJAN • [ PRIPADNIK HV IZ PETRINJE, OD NJEGA SE ODVOZILO MESO ČETNICIMA NA ŠAMARICU. OA ]
    201. BOSAK RUDOLF • [ BIVŠI JA, JUGOSLAVEN, BIVŠI OPERATIVAC U SLUŽBI BEZBEDNOSTI, BLIZAK ČIĆIN ŠIMI, ZNG, ]
    202. BOSAKO TOMO • [ VIDI SPISAK DJELATNIH VOJNIH OSOBA( ČASNICI I DOČASNICI) U POSTROJBI ZRAKOPLOVNE BAZE PULA( OA) ]
    203. BOSANAC DUŠAN • [ ROĐEN 1926., NAVODNO JAKO POUZDAN SURADNIK KOS-A ]
    204. BOŠIĆ MATE HASO • [ ]
    205. BOŠKIN SREĆKO BRANIMIR • [ ]
    206. BOŠKOVIĆ MATO • [ DEMOBILIZIRAN KAPETAN FREGATE JRM, VLASNIK PRIVATNE FIRME, DIREKTOR LUKE, PLOČE, UHIĆEN OD SIS HV RADI SURADNJE S KOS-om OA. ]
    207. BOŠNJAK LJUBO • [ NA PRIVREMENOM RADU U NJEMAČKOJ, IMA STAN U ZAGREBU ]
    208. BOŠNJAK BOŠKO • [ POTPUKOVNIK JA, 5. KORPUS RV I PVO ZAGREB, NAČELNIK VEZE .NA AERODROMU BIHAĆ U 4. MJ. 92. GOD. OTIŠAO IZ ZAGREBA?. SURADNIK OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE JA , OA ]
    209. BOŠNJAK MLADEN • [ KOORDINATOR HSP ZA HERCEGOVINU. LJUBUŠKI, DAO PODATKE O SMRTIBLAŽA KRALJEVIĆA, ]
    210. BOŠNJAK SLAVKO • [ NJEMAČKA, VEZA ZA DOSTAVU PODATAKA , SURADNIK VUKOJEVIĆA, ROD GOJKU BOŠNJAKU ]
    211. BOŠNJAK MARIJAN • [ SURADNIK VUKOJEVIĆA, VEZA ZA DOSTAVU PODATAKA IZ NJEMAČKE, ROD GOJKU BOŠNJAKU ]
    212. BOŠNJAK RADI V OJ • [ ROĐEN 1943., PRIPADNIK IZVIĐAČKE ORGANIZACIJE VOS-A NA PODRUČJU ĐAKOVA ]
    213. BOTICA MATE • [ ]
    214. BOŽE FRANE • [ OPERATIVAC U KONZULATU SFRJ U NJEMAČKOJ - MUNCHEN, VEZA V. RUNJE, DJELATNIK SID, SSIP, ]
    215. BOŽIĆ VELJKO • [ PRIPADNIK JA , DO KRAJA BIO ODAN JA, NAČELNIK OBAVJEŠTAJNOG CENTRA U GSHV RIJEKA, POVREMENO DOLAZIO U VPU LOŠINJ, NEOVLAŠTENO RUKOVODI PREBACIVANJEM TO BiH IZ SLOVENIJE U HRVATSKU, SKLON ABiH, OOUSKOK NAVODNO POVEZAN SA MUSLIMANSKOM OBAVJEŠTAJNOM SLUŽBOM, ]
    216. BOŽIĆ MIJO HOR • [ ]
    217. BOŽINEC MIRKO • [ UMIROVLJENI POLICAJAC IZ TROGIRA, SURADNIK KOS-A, NA VEZI PPUK. UZELCA ]
    218. BOŽINOV VASIL • [ PRIPADNIK KOS-A, UMIROVLJEN ŽIVI U KOPRIVNICI ]
    219. BOŽINOVIĆ MILAN • [ BIVŠI OBAVJEŠTAJAC JA, PRIP. HV, POBJEGAO, ]
    220. BRABENDEC MIROSLAV • [ ]
    221. BRAČUJKOV STEVICA • [ SURADNIK OB JA.VEZA SMILJANIĆILIJA ]
    222. BRAČULJ GORAN • [ BIO VOZAČU DALMACIJI SINJ, IZ VOJNOG SKLADIŠTA PREVOZIO VEĆE KOLIČINE HRANE , NESTAO IZ SINJA, SADA U VOJARNI S. RODIĆ KNIN, ]
    223. BRAČUN ALEKSANDAR MEDVEDNICA • [ GENERAL JA U MIROVINI, TREBAO BITI SURADNIK U AKCIJI LIKVIDACIJE AGOTIĆA, SURADNIK KOS-A, , NA VEZI GA JE NAJDUŽE DRŽAO IMRA AGOTIĆ, VRLO UČINKOVIT, KORISTIO VRLO VELIKI BROJ IZVORA IZ GRAĐANSTVA ]
    224. BRAČUN VELJKO JUNIOR • [ SURADNIK KOS-A, OTAC ALEKSANDAR AVL U JA, DIREKTOR HRASTA U SLOVENIJI, ROĐEN 1953., PRVI PUT SPOMINJE SE U IZVJEŠĆU KOJE JE ČASNICIMA KOS-A PREDAO ALEKSANDAR BRAČUN ]
    225. BRADVICA JERKO • [ OPERATIVNI DJELATNIK CDB MOSTAR, NA VEZI DRŽAO NALETIĆ PREDRAGA, , NAČELNIK SDS CENTRA MOSTAR 1967-1974, TEŽIŠTE NA SURADNIČKOJ MREŽI U INOZEMSTVU, 1975. G. ODLAZI U SARAJEVO ]
    226. BRAFKOVIĆ VJEKOSLAV BOZA • [ ]
    227. BRALO TOMO • [ BIO U NEPOSREDNOM KONTAKTU S EM NEPOZNATOG IDENTITETA KOJI JE SMATRAN ZA NAJZNAČAJNIJEG SURADNIKA SDS BIH U AUSTRALIJI, ,OPERATIVAC SDB SARAJEVO, SPOMINJE SE U SLUČAJU POKUŠAJA LIKVIDACIJE BOŠNJAKA GOJKA ]
    228. BRANKOVIĆ ČEDOMIR MILAN • [ ]
    229. BRANKOVIĆ ČEDOMIR SLOBODAN • [ ]
    230. BRANOVIĆ STJEPAN BANE BAN • [ PRIPADNIK JA, SURADNIK KOS-A. PREŠAO U ZNG VARAŽDIN, PUKOVNIK HV, ]
    231. BRBORA IVO • [ DOPUKOVNIK HV, UPRAVLJAO OBRANOM GRADA METKOVIĆA, NIJE DOVOLJNO PODUZEO ZA OBRANU (POSLJEDICA GUBITAK SLANOG), ČLAN SKPJ,BIVŠI OBAVJEŠTAJAC, VEZA MARINOV, ]
    232. BREKALO TADIJA • [ PRIPADNIK JA, , SLUŽBA BEZBJEDNOSTI U SARAJEVU, BLIZAK SA PETROVIĆ CVITANOM, SURADNIKOM KOS-A, NALAZI SE NA RATIŠTU (HV?) POTREBNO JE PRIVESTI GA VOJNOM ISTRAŽNOM SUCU U SPLITU. ]
    233. BREKO LADISLAV • [ ]
    234. BRENER DEJAN • [ POTPORUČNIK JA, KOMANDIR VODA TENKISTA U KASARNI BENKOVAC,PREŠAO U ZNG, NA URGENCIJU GENERALA MLADIĆA OTIŠAO U VOJVODINU, ]
    235. BRIZIĆ PERO ZLATKO • [ SURADNIK OB JNA U BEČU PREMA HRV. EMIGRACIJI, RODOM S BRAČA I ZAPOSLEN U BEČU.POGINUO 1994. ]
    236. BRK ZDRAVKO • [ SURADNIK KOS-A, RADIO KAO OPERATIVAC SDS CENTRA MOSTAR ]
    237. BRKANOVIĆ MILIVOJ VUK • [ IZ OSIJEKA, SURADNIK KOS-A ]
    238. BRKIĆ MATE • [ IZ GORNJE VITINE, POREZNIK, SURADNIK VUKOJEVIĆR. ]
    239. BRKIĆ VELJKO • [ POLICAJAC U MIROVINI, POSTOJI SUMNJA DA JE OPERATIVNA VEZA ZA OB JNA ZA PODRUČJE SINJA, ]
    240. BRNIĆ ILIJA • [ VIDI SPISAK DJELATNIH GRAĐANSKIH OSOBA U POSTROJBAMA ZB PULA( OA) ]
    241. BROZOVIĆ VLADIMIR • [ OPERATIVAC KOS-A U 32. KORPUSU VARAŽDIN ]
    242. BUBNJAR IVAN • [ ]
    243. BUČAJ SALIHU • [ ]
    244. BUCALO ZDRAVKO • [ ]
    245. BUDANOVIĆ NADA J-1 • [ ODAVALA INFORMACIJE OBAVJ. SLUŽ BI JA, RADILA U CENTRU DRŽAVNE SIGURNOSTI SISAK, OPTUŽENA, , SURADNIK JURANA MIROSLAVA SDS - SZUP, RAZMJENJENA 10.12.1991. ]
    246. BUDANOVIĆ BOROJ-7 • [ SURADNIK JURANA MIROSLAVA, SIN NADE BUDANOVIĆ, STAN U SISKU ]
    247. BUDIĆ BRANKO BRKO • [ BIVŠI NAČELNIK CENTRA SZUP-A OSIJEK, PROMAKNUT U NAČELNIKA CENTRA SZUP-A ZAGREB, BLIZAK S VUKASOM, SURADNIK KOS-A, OA . NA VEZI MILOŠEVIĆ VLADI I PENZEŠ ANDRIJI-OPERATIVCIMA SLUŽBE BEZBJEDNOSTI JA IZRAZITO CIJENJEN INFORMATOR ]
    248. BUDIMČEVIĆ PAVLE • [ ]
    249. BUDIMSKI STJEPAN • [ BIVŠI JA, KOS, BOJNIK HV, ]
    250. BUJANIĆ SENITA • [ RADILA KAO DAKTILOGRAF U KOS-U U VARAŽDINU ]
    251. BUKTENICA DRAGAN • [ MOGUĆE DA JE U HV ]
    252. BUKVA BORO Z-2 • [ SURADNIK JURANA MIROSLAVA SDS - SZUP, ROĐEN 1960. ]
    253. BULJANOVIĆ MILJENKO ACA • [ ]
    254. BULJEVIĆ MILOŠ • [ IZ ZAGREBA , SURADNIK SDB SOMBOR, ]
    255. BULJEVIĆ MILOŠ • [ IZ ZAGREBA , SURADNIK SDB SOMBOR, ]
    256. BULOVIĆ RADE • [ ]
    257. BUNTIĆ MATE STIJENA I ŠLEPER • [ USMJEREN PREMA EMIGRANTU MUSI VLADIMIRU, ]
    258. BURIĆ MITAR • [ S JERKOM BRADVICOM I VRDOLJAK VIKTOROM SE SASTAO U ČIKAGU 1978. GODINE. TADA BIO NA FUNKCIJI ZAMJENIKA RUKOVODITELJA SDB CRNE GORE. ]
    259. BURIĆ MILAN • [ KAPETAN I KLASE JA, SLUŽBA BEZBJEDNOSTI 228. BRIGADE JA U POSTOJNI, ]
    260. BURNJAKOVIĆ PREDRAG • [ ]
    261. BURSAĆ SLAVICA • [ PRIPADNIK JA, SEKRETARICA I EVIDENTIČAR SURADNIČKE KARTOTEKE OB BOKA KOTORSKA CRNA GORA, , LJUBAVNICA Kbb. BEARE, NJEN SUPRUG JE NENAD BURSAĆ, BIO NAČELNIK KADROVSKOG ODJELA 9.K KNIN, ]
    262. BURSAĆ MILAN • [ ]
    263. BUŠKAIN MILAN • [ OTMICA ZELIĆA, SPLIT-IMOTSKI, ČLAN HDP-a, SURADNIK BRITANSKE TAJNE SLUŽBE, ]
    264. BUZA TOMOR • [ ]
    265. BUZALJKO KEMAL • [ GENERAL MAJOR JA, OSNIVAČKOS-A SA STANETOM DOLANCOM. MUSLIMAN,IZJAŠNJAVA SE SRBINOM, POSJEDUJE STAN U ZAGREBU . , SASTAJE SE SA POPIN SAVOM, ]
    266. ČABRAJA ANA • [ ]
    267. ČAĐO ZLATKO SOSA • [ ]
    268. ČAJA ZLATKO • [ STARIJI VODNIK JA, KOMANDIR SAMOSTALNOG VODA VP. IZ NOVSKE . NA ZEMUNIKU U ZADRU. OKRUTAN PREMA HRVATSKIM CIVILIMA. UHIĆEN. RATNI ZLOČINAC, ]
    269. ČALIĆ MIRSAD • [ ]
    270. ČALIĆ ŽELJKO • [ DO RATA RADIO KAO OPERATIVNI DJELATNIK KOS-A ŠTO KARLOVAC ]
    271. ČALUŠIĆ MARKO • [ KAPETAN FREGATE JRM, PRIPADNIK SLUŽBE BEZBJEDNOSTI U SPLITU I PULI. NAKON VIŠEMJESEČNOG IZBIVANJA VRAĆA SE U PULU I POSTAJE PRIP. HV PULA, NASILNO USELJENJE U STAN SRBINA, .KOG 5. VPS, ]
    272. ČAMDZIĆ BRANKA • [ BILA PRIPADNIK HV, 57 samb, ]
    273. CANJUGA IVAN • [ REFERENT BEZBJEDNOSTI, ]
    274. ĆARANAC ili ČARANAC SLOBO ili SLOBODAN • [ OPERATIVAC, PREUZEO SURADNIKA MIŠU KOJI JE ŽIVIO U ČIKAGU ILI ČARANACILI SA SUPRUGOM, KOJA JE TAKOĐER IMALA STATUS SURADNIKA I POVREMENO SLOBODAN SLUŽILA KAO TEKLIĆNA TLU SAD ]
    275. CAREK MIJO • [ VIDI SPISAK DJELATNIH GRAĐANSKIH OSOBA U POSTROJBAMA ZB PULA(OA) ]
    276. ĆASIĆ DRAGOMIR • [ BIO U ČETNICIMA PRILIKOM NAPADA NA DARUVAR, OBAVJEŠTAJAC ŠTO DARUVAR ]
    277. ČELEKETIĆ MILAN MILOŠ • [ POTPUKOVNIK JA U BJELOVARU, PRELAZI NA RATIŠTE U OKUČANE, POSTAJE PUKOVNIK, ZAPOVJEDNIK 16. MTBR. JA, PA ZAPOVJEDNIK 18 . ZAPADNOSLAV. KORPUSA. OA . ]
    278. ČELIKOVIĆ TIHOMIR • [ ]
    279. ČELJA TAHIR • [ SURADNIK SID SSIP-a MINHEN, DOPISNIK VJESNIKA, USMJEREN PREMA ALBANIJI, VEZA RUNJE, ]
    280. ČERANIĆ ILIJA • [ PRIPADNIK UB SSNO,NAČELNIK OB JNA, ]
    281. CEROVAC NEBOJŠA • [ ]
    282. CEROVAC JOSIP • [ VIDI SPISAK DJELATNIH VOJNIH OSOBA( ČASNICI I DOČASNICI) U POSTROJBI ZRAKOPLOVNE BAZE PULA( OAJANJICAR) ]
    283. CEROVEČKI JOSIP • [ MAJOR JA, KOMANDA 5.VO ZAGREB, SLUŽBA BEZBJEDNOSTI, ]
    284. CEROVINA RATOMIR • [ PRIPADNIK 13. KORPUSA JA U RIJECI. NAPUŠTA RIJEKU S JA, I VRAČA SE NAKON UMIROVLJENJA, , KOG ]
    285. CESARIĆ VJEKOSLAV VJEKO • [ SURADNIK JURANA MIROSLAVA ]
    286. ČIČIN KARLOV JELENA • [ ]
    287. ČIKADA JOSIP UČKA • [ SPORTSKI REFERENT U HOTELU BELVEDERE U MEDULINU ]
    288. CIKUSA LJUBO • [ ]
    289. ČIKVAR ŽELJKO • [ ]
    290. CIPRA GORAN MIKRO • [ PORUČNIK BOJNOG BRODA JRM, SLUŽBA BEZBJEDNOSTI, 4. BRIGADA PATROLNIH BRODOVA SPLIT. DEMOBILIZIRAN. SURADNIK MIKRO ?, ]
    291. ČIRIĆ NEGOSLAV • [ OFICIR SLUŽBE BEZBEDNOSTI, POHAĐAO ŠKOLU BEZBEDNOSTI U PANCEVU. OA ]
    292. ČOJBAŠIĆ RADOMIR • [ CRNKO, SLOVENIJA ]
    293. ČOLAK STANKO • [ OP. DJELAT. CDB MOSTAR, DRŽAO NA VEZI VIKTORA VRDOLJAKA, , BIO ŠEF LINIJE ZA EMIGRACIJUCSDB MOSTAR, PO ZASLUGAMA OTIŠAO U SSUP SDB BEOGRAD,NAČELNIK UPRAVE ZA EMIGRACIJU , NASLIJEDIO GA BRAT DRAGO, ODOBRIO LIKVIDACIJU GOJKA BOŠNJAKA ]
    294. ČOLAK DRAGO • [ BRAT STANKA ČOLAKA ŠEFA LINIJE ZA EMIGRACIJU U SDB SSUP, NASLIJEDIO BRATOVO MJESTO U SDS-U MOSTAR, UMIROVLJEN JE, NALAZI SE U MOSTARU, ČESTO PUTUJE PREMA DALMACIJI, NAVODNO U VEZI S SZUP SPLIT. (INFORMACIJA IZ 3 MJ. 1993. G.) ]
    295. ČOLAKOVIĆ SALKO • [ BORAVI U BIH, USMJEREN PREMA MUSLIMANSKIM NACIONALISTIMA, ]
    296. ČORDAŠ MATO • [ ]
    297. ČOROVIĆ SENKO OGNJEN • [ BORAVI U BIH, KORIŠTEN OD SDB-TREBINJE, ]
    298. ČOROVIĆ SENKO • [ BORAVI U BIH, SVEĆENIK SPC, USMJEREN PREMA SRPSKIM NACIONALISTIMA, ]
    299. ČORTAN ĐORDE • [ ]
    300. ĆOSIĆ HARIS • [ OFICIR BEZBEDNOSTI BIO U JRM PLOČE, JRM CRNA GORA, ]
    301. ĆOSIĆ • [ RADIO NA HELIODROMU U MOSTARU, IZ SELA DOBROVIĆ KRAJ LISTIĆE, ]
    302. ČOVIĆ MIROSLAV MORA V A • [ KAPETAN JA, KOMANDIR ČETE I OBAVJEŠTAJAC U 43. SAMOSTALNOM GRANIČNO

  10. #10

    Srpsko - Hevatska Špijunaska Koalicija

    Source: Nacional


    Hrvatski špijuni pomažu Miloševiću protiv Mesića

    Špijunsko podzemlje u Hrvatskoj spremno je i na suradnju s Miloševićem samo da bi diskreditiralo Mesića

    "Balkanski krvnik", dok je još slobodno šetao
    Prema Nacionalovim izvorima u beogradskim političkim krugovima, u završnoj riječi svoje obrane pred Međunarodnim kaznenim sudom Slobodan Milošević pokušat će svjedočenje Stipe Mesića diskvalificirati tvrdnjom da je aktualni hrvatski predsjednik u nekadašnjoj SFRJ funkcionirao kao prikriveni provokator Udbe i KOS-a. Argumente za takvu tezu nevidljivi stožer Miloševićevih odvjetnika prikuplja, među ostalim, u savezništvu s nekolicinom bivših načelnika i operativaca Službe državne sigurnosti SR Hrvatske koji su u međuvremenu obnovili stare veze s nekadašnjim srbijanskim kolegama.

    Ante Barišić, Milovan Škorić i Božo Kovačević servisiraju Miloševićevu haašku obranu: pokušat će diskvalificirati Mesića tvrdnjom da je bio prikriveni udbaš Ante Barišić uoči posljednjih predsjedničkih izbora već je pokušao Mesića diskvalificirati tvrdnjom da je bio suradnik Udbe: no kad su objavljeni dokumenti na koje se pozivao pokazalo su upravo suprotno – da je Mesić bio na udaru Udbe Kako tvrde isti beogradski izvori, za sada je sa sigurnošću ustanovljen identitet trojice bivših djelatnika hrvatskog SDS-a koji u suradnji sa srbijanskom špijunskom mafijom izravno ili neizravno servisiraju Miloševićevu haašku obranu: Milovan Škorić, Božo Kovačević i Ante Barišić. U krugovima bliskim haaškom tužiteljstvu, s razlogom se sumnja da je u tu obavještajnu mafiju uključen, među ostalim, Srećko Ožegović kojeg je hrvatska javnost 1992. upoznala kao pripadnika “Labradora”, špijunske mreže tadašnje JNA u hrvatskim državnim institucijama.

    Hrvatsko-srpsko savezništvo rashodovanih “udbaša”, kako kolokvijalno nazivaju špijune nekadašnje Državne sigurnosti, nije zasnovano samo na starim, kolegijalnim poznanstvima, nego zajedničkim projektima koji se danas, u pravilu, vrte oko Međunarodnog kaznenog suda. Neki od njih, naime, pokušali su postati suradnici haaških istražitelja. Premda u tome nisu uspjeli, danas obilaze potencijalne haaške optuženike i, manipulirajući njihovim strepnjama, lažu kako su u Haagu izgradili tako moćne pozicije da ih mogu spasiti od najstrožih optužnih kvalifikacija ili čak samih optužnica. Kao protuuslugu traže informacije kojima bi mogli kompromitirati osobe iz vojnih i političkih krugova. Ipak, ključna točka u kojoj je srpsko-hrvatska špijunska mafija ujedinila snage jest Radovan Karadžić, bivši, neuhvatljivi lider Republike Srpske, optužen za najteže zločine nad muslimanskim i hrvatskim civilima u Bosni i Hercegovini. Kako je za otkrivanje njegova skloništa ponuđena nagrada od pet milijuna dolara, bivši žbirovi jugoslavenske tajne policije stvorili su alijansu u hajci na basnoslovnu nagradu koja je dovoljno velika čak i ako je između sebe podijele. U međuvremenu, pak, jedan drugog podupiru i u drugim “kombinacijama”. Tako srpsko obavještajno podzemlje pomaže sljedbenicima mrtvog Franje Tuđmana, a njihovi kolege u Hrvatskoj servisiraju još živog Slobodana Miloševića.

    Teza o Stjepanu Mesiću kao doušniku nekadašnjih jugoslavenskih službi ima dugu i zanimljivu kronologiju. Priča o Mesiću kao Udbinu konfidentu prvi je put plasirana u Slobodnoj Dalmaciji u siječnju 2000., za račun HDZ-ove desnice koja je tijekom predizborne kampanje za predsjednika Republike Hrvatske bila životno zainteresirana da spriječi Mesićevu pobjedu nad Draženom Budišom. Dok je Mesić gorljivo zagovarao bezuvjetnu hrvatsko-haašku suradnju, Budiša je ostavljao dojam političara kojeg je mnogo lakše uvjeriti kako su domaći ratni zločinci zaslužni za pobjedonosni Domovinski rat.

    Tekst u splitskom dnevniku, dan prije izborne šutnje, objavljen je pod krupnim naslovom “Je li Stipe Mesić surađivao s Udbom?”. Upitna retorička forma difamacije naslanjala se na dva originalna dokumenta Službe državne sigurnosti što ih je novinskoj redakciji dostavio Ante Barišić, među kolegama poznatiji po ironičnom nadimku Diplomat. Njima je trebalo dokazati da je izborni favorit, javno poznat kao disident i politički robijaš iz Stare Gradiške, u potaji šurovao s najrepresivnijom institucijom komunističkog režima. Jedan dokument bio je označen kao informacija broj 814 u kojoj su sažeta dva Mesićeva informativna razgovora s operativcima tajne policije, od 7. svibnja i 11. lipnja 1985. Drugi – informacija 1407 odnosila se na Mesićev informativni razgovor od 26. rujna 1989.

    Da manipulacija bude perfidnija, sadržaj dviju “informacija” nipošto nije odgovarao naslovu članka. Dokumenti ničim nisu pokazivali da je Mesić imao status suradnika SDS-a. Naprotiv, u dokumentima se moglo pročitati da je Mesić osamdesetih godina bio svrstan u kategoriju “klasnog neprijatelja – linija nacionalizam” i da je povod za informativne razgovore bio njegov zahtjev za izdavanjem putovnice koja mu je oduzeta prije više godina. Pozvan je, dakle, u prostorije SDS-a 1985. i 1989. na saslušanje kojim je po tko zna koji put trebalo testirati njegovu političku podobnost za stjecanje prava na slobodni izlazak iz zemlje. Činjenica da je Franjo Tuđman od istog SDS-a dobio putovnicu dvije godine prije Mesića, zornije od bilo čega ilustrira predodžbu tadašnjih jugoslavenskih institucija o subverzivnosti pojedinih osoba iz kategorije “hrvatski nacionalisti”.

    U svakom slučaju, cilj medijsko-obavještajne operacije u Slobodnoj Dalmaciji bio je toliko providan da je Ante Barišić izazvao kontraefekt, javnost je zaključila da je riječ o klasičnoj udbaškoj svinjariji i Mesić je, podsjetimo, sa 57 posto glasova slistio svog protukandidata Budišu. U mjesecima koji su slijedili priča je, malo-pomalo, pala u zaborav, a Barišić se sa svojim špijunskim društvom bacio na kreiranje novih spletki. U nedostatku boljih argumenata za obranu svoje povijesne uloge na Balkanu, izmišljotinu je revitalizirao Milošević početkom listopada ove godine u trenutku Mesićeva istupa pred Međunarodnim kaznenim sudom. Hrvatski predsjednik nastupio je pred sudskim vijećem Haaškog tribunala kao svjedok protiv Miloševića, optuženog za genocid. Među ostalim, Miloševića je oslikao kao inicijatora posljednjih balkanskih ratova i inspiratora masovnog istrebljenja civilnog stanovništva na prostorima bivše Jugoslavije. Komentirajući Mesićeve navode optuženik je, među ostalim, dobacio svjedoku da je za bivše Jugoslavije radio za Udbu i KOS. U tom trenutku tvrdnje nije obrazlagao. Prema strategiji pripremljenoj u suradnji sa svojim braniteljskim stožerom, šire elaboriranje ostavio je za završnicu svog sudskog procesa koja je koncipirana i kao politička agitacija u korist srbijanske desnice i kao neka vrsta političke osvete svima onima koji su ga uspjeli poraziti. Doduše, pred Haaškim tribunalom savršeno je svejedno tko je bio suradnik bilo koje tajne službe bivše Jugoslavije; Haaški tribunal zainteresiran je za sadržaj nečijeg iskaza i istinitost svjedočenja, pa priče o Mesićevoj tobožnjoj udbaško-kosovskoj prošlosti Miloševiću ništa ne pomažu u rušenju optužnice koja sadrži poduži popis ratnih zločina. Ali možda mogu pripomoći rušenju Mesićeva predsjedničkog rejtinga u Hrvatskoj, što bi najtoplije pozdravili isti oni HDZ-ovi radikali koji su u siječnju 2000. učinili sve što su mogli da ga eliminiraju iz zborne utrke. Utoliko Miloševićeva strategija opet vodi prema Anti Barišiću i njegovu kružoku rashodovanih udbaša.

    Dosje hrvatske Službe državne sigurnosti u kojem su pobrojani politički grijesi Stjepana Mesića protiv komunističke Jugoslavije godinama je sastavljao spomenuti Srećko Ožegović. Njegova suradnja s obavještajno-sigurnosnom službom JNA u doba stvaranja prvih hrvatskih nacionalnih stranaka uključivala je krađu dokumenata iz hrvatskog SDS-a koji su generalima JNA, u tadašnjim pripremama vojnog udara, mogli poslužiti ili za analizu ponašanja ili za ucjenu hrvatskih političkih prvaka. Kao pripadnik izdajničke skupine “Labrador”, Ožegović je Mesićev dosje predao izvjesnom Čedi Kneževiću, operativcu Drugog detašmana vojno-sigurnosne službe Ratnog zrakoplovstva u Maksimirskoj cesti u Zagrebu. Potom je proslijeđen u Beograd, Kneževićevu šefu Slobodanu Rakočeviću pa, konačno, Aleksandru Vasiljeviću, načelniku Uprave bezbednosti JNA. Dijelovi Mesićeva dosjea distribuirani su, također, unutar grupe za specijalni rat, koja je, pod nazivom “Opera orijentis”, djelovala pod pokroviteljstvom istog špijunskog odjela beogradske centrale Ratnog vazduhoplovstva. “Operu orijentis” osmislila su dvojica bivših djelatnika Centralnog komiteta SKH, Slavko Malobabić i Radenko Radojčić, fanatično uvjereni da će spletkama, dezinformacijama i podvalama spasiti i komunizam i Jugoslaviju. Tu su nastali i prvi planovi o korištenju pokradene građe hrvatskog SDS-a za krojenje falsifikata koji bi hrvatske političke lidere kompromitirali u očima vlastitih nacionalnih sljedbenika. Primjerice, članovi “Opere orijentis” u Beogradu su pronašli čovjeka koji je jako sličio Franji Tuđmanu, planirajući da ga angažiraju kao aktera pornofilma koji bi poslije predstavili kao dokumentarnu, autentičnu snimku bivšeg SDS-a. Zatim, proizveli su letak u slavu Mile Dedakovića Jastreba, zapovjednika obrane Vukovara, što je 1991. distribuiran po Slavonskom brodu, tobože kao djelo Tuđmanovih političkih protivnika. Letak u produkciji “Opere orijentis” dodatno je razljutio tadašnjeg hrvatskog predsjednika koji je Dedakovića uhitio, proglasio izdajnikom i krivcem za slom vukovarske obrane.

    Na isti način postojala je ideja da se dijelovi ukradenog Mesićeva dosjea kombiniraju s krivotvorenim fragmentima kako bi se njegova disidentska biografija, u klasičnoj zamjeni teza, predstavila hrvatskoj javnosti kao paravan Udbina doušnika i provokatora. U tome se računalo na asistenciju Milovana Škorića koji je sve do danas ostao glavna komunikacijska spona između srpske i hrvatske strane starog špijunskog podzemlja. Tako se dio dokumenata bivšeg hrvatskog SDS-a vratio u Hrvatsku, da bi ih Ante Barišić i Božo Kovačević u pravom trenutku razdijelili po novinskim redakcijama.

    Prvi javno poznati uradak iz njihove radionice, plasiran u Vjesniku 1996., neslavno je propao. Kao neka vrsta eksperimenta za kasnije slične manipulacije s SDS-ovom građom, Kovačević i Barišić iskoristili su nekoliko stranica autentičnog dosjea Ivana Zvonimira Čička, tadašnjeg predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora, da ga ukrase s lažnim činjenicama. Nakon nekoliko sastanaka i dogovora u prostorijama rukometnog kluba kojim predsjedava Zoran Gobac, dugogodišnji Kovačevićev prijatelj, nastao je falsificirani dokument koji je tadašnji Vjesnik prezentirao čitateljima kao dokaz da je Čičak, već kao gimnazijalac, drukao za Udbu. Falsifikat se otkrio na elementarnoj faktografskoj pogrešci: u tobožnji dokument SDS-a krivotvoritelji su upisali sadašnje ime navodnog Udbina suradnika – Ivan Zvonimir Čičak – a on je kao tinejdžer imao drukčije ime.

    Poučeni, očito, iskustvom o vlastitim promašajima u krojenju dokumentacije, četiri godine poslije u Slobodnoj Dalmaciji nije se pojavio dokument s naknadnim Barišićevim i Kovačevićevim intervencijama. Tvrdeći u formi pitanja da je Mesić radio za Udbu, tiskan je faksimil čiji se sadržaj uopće nije mogao pročitati. Tek nakon napisa u Jutarnjem listu da se isti dokument nudio i mnogim drugim redakcijama, Josip Jović, tada glavni urednik splitskog dnevnika, bio je prisiljen da svoj dokazni materijal tiska u punom opsegu. Pošto se napokon vidjelo da stranice Mesićeva dosjea, upravo suprotno naslovu, ne dokazuju njegov suradnički odnos s bivšom jugoslavenskom tajnom službom, postalo je jasno da je riječ o dobro poznatom rukopisu vrlo aktivne udbaške zajednice.

    Milovan Škorić trenutačno živi u Austriji, kao vlasnik jedne privatne tvrtke za montažu radijatora. Božo Kovačević donedavno je bio revizor HRT-a i Hrvatskog olimpijskog odbora. A Ante Barišić je danas zaposlen kao predavač na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Povezuje ih zajednička prošlost: do raspada Jugoslavije sva trojica u hrvatskoj Službi državne sigurnosti radili su u odjelima specijaliziranim za progon tzv. državnih neprijatelja komunističkog režima. No povezuje ih i kolektivno preživljavanje nakon sloma Jugoslavije. Nakon što je SDS SR Hrvatske postao hrvatski SZUP, Škorić se stavio na raspolaganje Josipu Manoliću, HDZ-ovu osnivaču UNS-a, Božo Kovačević sprijateljio se s Antonom Vrdoljakom, HDZ-ovim direktorom HRT-a, a Ante Barišić služio je Iviću Pašaliću, prvo predsjedniku HDZ-ova Izvršnog odbora poslije političkom savjetniku bivšeg predsjednika Tuđmana. U tom svojstvu nije samo falsificirao dokumente o Čičku i Mesiću, nego je nedavno pripomogao da se tzv. Petračevi transkripti pojave u Nedjeljnom telegrafu, glasilu srbijanske tajne službe.

  11. #11

    Bačić: HTV je plasirao KOS-ovu podvalu

    Source: Vjesnik.hr

    »Ono što je pročitano kao Glavaševićev tekst jest pismo nastalo u KOS-ovoj propagandnoj operaciji 'Opera' radi toga da se demoraliziraju branitelji Vukovara«, izjavio je sveučilišni profesor Miroslav Tuđman

    Objavljeno: 21. 11. 2011

    ZAGREB - Dopredsjednik Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990.-1991. Stjepan Bačić u ponedjeljak je na konferenciji za novinare uime udruga proizašlih iz Domovinskog rata oštro osudio prilog u Dnevniku HRT-a o padu Vukovara te zatražio suspenziju odgovornih.

    »Oštro protestiramo protiv takve uređivačke politike HRT-a, jer se naša televizija ponaša kao da je dio Kontraobavještajne službe JNA (KOS)«, rekao je Bačić. Podsjetio je da je u spomenutom prilogu objavljena kombinacija razgovora novinara Siniše Glavaševića i zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića Jastreba s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, po kojem je, kako je rekao, ispalo da se nije htjelo obraniti Vukovar.

    Bačić je naglasio da je još 1994. na sudu dokazana ta podvala KOS-a, a što je, kazao je, na sudu priznao i operativac KOS-a Radenko Radojčić.

    Na novinarsko pitanje je li se dovoljno učinilo u obrani Vukovara, predsjednik Udruge specijalne policije Josip Klemm rekao je da je 13. listopada 1991. bio sudionik akcije u kojoj se išlo pomoći Vukovaru, a u samo nekoliko minuta poginulo na desetke hrvatskih branitelja i više od stotinu ih je ranjeno.

    Sveučilišni profesor Miroslav Tuđman u ponedjeljak je, komentirajući prilog u Dnevniku HTV-a o padu Vukovara, ocijenio da je riječ »o manipulaciji kojom bi se trebalo pozabaviti etičko povjerenstvo te televizijske kuće«.

    »Ono što je pročitano kao Glavaševićev tekst jest pismo nastalo u KOS-ovoj propagandnoj operaciji 'Opera' radi toga da se demoraliziraju branitelji Vukovara«, izjavio je Tuđman.

    U prilogu Dnevnika HRT-a u nedjelju navečer objavljeno je da se ni nakon 20 godina još ne zna je li se Vukovar mogao obraniti te izvješće novinara Siniše Glavaševića u kojem za izdaju Vukovara proziva predsjednika Republike Hrvatske Franju Tuđmana, Vladu Republike Hrvatske i zastupnike u Hrvatskom saboru. [Hina]

  12. #12

    Afera ''opera'' (Serbian)

    B92 Info Emisije Katarza

    subota 10.05.2003 | 11:25


    U ''Operi'', još jednoj ujdurmi neozbiljnih i neodgovornih ali opasnih čelnika tajnih službi, život je pod do sada nerazjašnjenim okolnostima izgubio najmanje jedan čovek. U središte pažnje ''Operu'' ove godine vraća Haški tribunal i proces koji se tamo vodi protiv Slobodana Miloševića. On je u prvoj polovini '92. godine inicirao ''Operu'' kako bi se rešio dela JNA koji mu je smetao u daljim ratnim planovima. Uzroci i posledice ''Opere'' sežu do današnjih dana a još nema jasnih odgovora...

    Gosti: Branko Stanić, Slobodan Rakočević
    Domaćin: Jasna Janković




    B92: Dobar dan, vreme je za Katarzu. U ''Operi'', još jednoj ujdurmi neozbiljnih i neodgovornih ali opasnih čelnika tajnih službi, život je pod do sada nerazjašnjenim okolnostima izgubio najmanje jedan čovek. Postoji da je indicija zbog ''Opere'' ubijena i novinarka Dada Vujasinović jer su joj najopasnije pretnje stizale od – pilota. U središte pažnje ''Operu'' ove godine vraća Haški tribunal i proces koji se tamo vodi protiv Slobodana Miloševića.

    Kada je u prvoj polovini 92. godine Slobodan Milošević inicirao ''Operu'' kako bi se rešio dela JNA koji mu je smetao u daljim ratnim planovima, nije ni slutio da će jedanaest godina kasnije protiv njega svedočiti nekadašnji prvi čovek KOS-a Aleksandar Vasiljević, načelnik Odeljenja bezbednosti ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane do marta 92. Slobodan Rakočević, oficir za koga se navodi da je odgovoran za mrežu ''Operinih'' saradnika "Labrador", takođe je pominjan u procesu protiv Slobodana Miloševića, i to u iskazima svedoka optužbe Mustafe Čandića, nekadašnjeg oficira Kontraobaveštajne službe JNA. Ocenjujući Čandićevo svedočenje zagrebački "Vijesnik" primećuje da je tokom njegovog iskaza Milošević, sve bleđi u licu, beležio nešto u svoju beležnicu.

    U nameri da u Katarzi otvorimo pitanje ''Opere'', čiji uzroci i posledice sežu do današnjih dana a da još nema jasnih odgovora, obratili smo se Slobodanu Rakočeviću i beogradskom advokatu Branku Staniću koji je zastupao Radenka Radojčića a o kojem je na suđenju Miloševiću takođe govorio Mustafa Čandić. Ali Čandić je već jednom svedočio na suđenju Radojčiću koje je započelo u septembru 94. godine u Zagrebu nakon što je, pod još uvek nerazjašnjenim okolnostima, uhapšen u Hrvatskoj.

    Stanić: Opera je nastala pod prikrivenim imenom umesto voda za ideološko-političku i političko-propagandnu delatnost, a tu funkciju vod vrši ali u vreme ratnog stanja. Pošto nije bilo proglašeno ratno stanje, hrvatska propaganda je apsolutno bila u preimućstvu, onda su neki ljudi došli na ideju da se pod firmom ''Opera'' organizuje to što bi nadomestilo nedostatak voda za takvu propagandu. I ona je funkcionisala u zgradi Komande ratnog vazduhoplovstva u Zemunu, negde do marta '92. godine. Tada, već u februaru, gospodin Kostić kao predsednik krnjeg predsedništva nagoveštava da je na pomolu jedna ogromna špijunska afera, a u funkciji te afere ubacuju ove ljude kao špijune generala Antona Tusa, koji je bio na dužnosti komandanta ratnog vazduhoplovstva na mestu na kome je posle njega bio Zvonko Jurijević. Dolazi do smene načelnika uprave bezbednosti. Umesto generala Vasiljevića najpre dolazi na dužnost odeljenja bezbednosti u komandu ratnog vazduhoplovstva Nedeljko Bošković, vaskrsava iz penzionisanih, uzima tu funkciju, i on, pored ostalog, vodi korespodenciju sa predsedništvom BiH. Evo, vojna pošta br. 8115, to je ratno vazduhoplovstvo, načelnik, pukovnik Nedeljko Bošković komunicira sa predsedništvom BiH, daje spisak ljudi koje traži i njima kaže koje će ljude da im vrati.

    Među tim ljudima bio je i Sulejman Tihić, sada član Predsedništva BiH. On je prepoznao ubicu gospodina Đinđića kao čoveka koji ga je sprovodio. Međutim, u tom spisku od 11.5.92. godine nije bilo civila – pazite to je civil, Selimagić Alija, a to je lice koje je početkom marta dalo izjavu u intervjuu pred jednom od naših televizijskih kuća sa "priznanjem" da je ubio 144 lica, da je silovao 17 žena, među njima je silovao 12-ogodišnju devojčicu pred licem njene majke a zatim zaklao i ćerku i majku. Taj čovek je teško postradao, teško je povređivan i iako je ova ponuda za razmenu od 11. maja, njega nema u tom spisku. Izvesno je, za to postoje pouzdani podaci, da je on umro 15, znači četiri dana kasnije.

    To su bili privatni zatvori u kojima su ljudi boravili od 4 do 44 dana u podrumima zemunske Komande ratnog vazduhoplovstva. Pobliže znam nesreću Radojka Radojčića, zbog toga što sam Radojčića ja branio. Svi su oni oslobođeni od te gluposti. On je držan na sedam stepeni iznad nule samo u jednoj košulji pred pijanim pukovnikom koji ga je zalivao rakijom, oduzeli su mu 30 ili 40 hiljada maraka i druge dragocenosti koje je imao od porodice. Pomenuo bih i Milana Grkovića koji je provodio vreme u logoru u Batajnici, ovo je zatvor a tamo je bio privatni logor, pomenuo bih Ivana Sabolovića, Ljubicu, mislim da se preziva Tintor. Da bi uspeh za njih bio veći, dvojici pukovnika koji su bili penzioneri usledilo je vraćanje u komandu ratnog vazduhoplovstva vojnog tužilaštva. Da bi lakše to preko njih ostvarili, reaktivirali su Ratka Kelečevića za predsednika vojnog suda u Beogradu, napisana je jedna grozna glupa optužnica, kažu da ju je pisao baš taj Ratko Kelečević, međutim, ona je pala u vodu, ljudi su oslobođeni, proveli su u pritvoru po sedam, osam, devet meseci. Među njima je bio jedan krasan čovek, Slobodan Rakočević, hvala bogu živ je, pretrpeo je i on jednu hiruršku intervenciju zbog malignog tumora, ali živ je i oran pa možda bi on hteo nešto da vam kaže, on najviše zna o tome.

    B92: I pre nego što čujemo Slobodana Rakočevića, recimo samo da je Radenko Radojčić terećen u Zagrebu da je bio na čelu KOS-ove grupe "Labrador" koja je minirala jevrejsko groblje na Mirogoju 91. godine. Zanimljivo je, međutim, da se i u Beogradu Radojčiću upravo sudilo zbog miniranja jevrejske opštine u Zagrebu '93. godine.

    Rakočević: ''Opera'' je formirana u komandi ratnog vazduhoplovstva, ja imam i ovde naredbu o formiranju, po naredbi komandanta vazduhoplovstva general-pukovnika Zvonka Jurijevića, i formiran je jedan savjet ''Opere'' na čijem je čelu bio zamjenik komandanta general Živan Mirčetić, a u tom savjetu su bili pomoćnik komandanta za moral, sada pokojni – on je prva žrtva ''Opere'' – general Vojislav Radović, dvojica stručnjaka, naših bivših saradnika, RadenkRadojčić o i Slavko Novović, koji su pobjegli od progona iz Hrvatske, da bi zaštitili naše ljude, sastav i njihove porodice i dobili pravu informaciju jer su bili izloženi republičkim informativnim medijima. Onda smo informisali sastav dnevno, suprotstavljali se tim republičkim propagandama itd., i iz tih razloga smo to činili u Srbiji jer su nam zagorčali život i, da ne kažem neku ružnu riječ, oni su nas počeli progoniti. U novembru je na insistiranje "Politike" bio jedan intervju sa tadašnjim komandantom generalom Jurijevićem. Svuda gdje se pominje Jugoslavija, zajedništvo i tako, to je isječeno i nije objavljeno na prostoru Srbije. Makedonci su to objavili u cjelini, Crnogorci djelimično, Bosanci u cjelini, čak su više objavili Hrvati i Slovenci od Srba. Imate onu užasnu priču onoga fotoreportera, o 42 djece koje je ubijeno u Vukovaru, mi smo prvi istinu rekli i prisilili ga da već nakon nekoliko dana to demantuje. Mi smo se bili uključili zajedno sa Jutelom pa smo te kasete sa dnevnim informacijama stalno slali avionima u sve naše jedinice i po svim regionima. To je bilo u cilju informativno-propagandne djelatnosti. Mi smo za raketne jedinice u rejonu Zagreba i okoline Zagreba, Slovenije itd., koje su zenge i zengisti drugi htjeli da napadnu, mi smo im otvoreno rekli da ukoliko napadnu da se radi o dvokomponentnom gorivu koje djeluje kao nervni bojni otrov. Sledeći je bio letak u slučaju da se to desi, onda uradite to, popnite se na najvišu tačku, kupite ovo, kupite ono, i pokupovana su u Zagrebu sva zaštitna sredstva, i naše jedinice, šest garnizona, špalirom su ispraćene pod pritiskom na vlast i na vojsku, tako da nam nije dlaka s glave falila. To je bilo u toj funkciji.

    B92: Slobodan Rakočević u razgovoru za Katarzu Radija B92 objašnjava zašto je ''Opera'' formirana baš pri ratnom vazduhoplovstvu.

    Rakočević: Zašto baš u vazduhoplovstvu? Zato što niko nije imao ni snage, ni sredstava, ni takvih mogućnosti kao vazduhoplovstvo. Drugo, niko nije bio spreman da kaže neke istine. Treće, to je naša obaveza bila zato što je u vazduhoplovstvu bilo, kada su nas otjerali 5. marta, 52% pilota nesrba, a to znači svi sa prostora Slovenije, Hrvatske. Došli su ovdje jer je predsjedništvo obećalo da će ko ide do kraja imati mjesto u budućoj vojsci. Kada sam došao ovdje, saopšteno nam je 'vi ste strani državljani, sutra više ne dolazite na posao'. Tek tada sam vidio kakve su stvari bile u kopnenoj vojsci, da je kod nas nezamislivo bilo da se radi ono što su oni radili. Na primjer, Arkan je pokušao da uđe u Batajnicu, ovi su ga premlatili, a kada je, recimo, ulazio u korpus novosadski, tamo je policajac tražio propusnicu, ovaj ga je udario pištoljem u čelo i rekao 'ovo ti je moja propusnica'. U šestom mjesecu 91. godine promijenjen je komandant ratnog vazduhoplovstva. General pukovnik Anton Tus tada se priključio vojsci svoje republike, posle je napustio Tuđmana i rekao mu 'ja sam dva puta ustao protiv poglavnika, '41. i '91. godine'. Naravno, on je proglašen ustašom, i bile su dvije opcije ko će ga zamjeniti. Jedna opcija, krajnje prosrpska, nacionalistička, da dođe Božidar Stevanović, tada komandant Prvog vazduhoplovnog korpusa na Banjici, iza koje je stajao lobi generala počev od Pekića i nekih drugih koji su držali mitinge po Petrovoj gori i svuda, a druga opcija je bila jedna jugoslovenska, da dođe Hrvat Zvonko Jurević, na čijoj je posle sahrani cijeli Slavonski Brod bio, da bi dvije godine kasnije bila izlijepljena svaka bandera tekstom o njemu kao o izdajniku. I pobijedila je opcija projugoslovenska i Stevanović je već podnio bio, u znak protesta što mu Hrvat dolazi na čelo vazduhoplovstva, zahtjev da ide u penziju, a onda mu je neko savjetovao da ostane – i on je ostao. Onda smo mnogim pučevima, koji su se završili 5. marta '92. godine, čelni ljudi u vazduhoplovstvu i Jurević komandant, Mirčetić načelnik štaba i zamjenik komandanta Vojislav Radović, i Slobodan Rakočević, tj. ja, otjerani. Da bi se to sve opravdalo, na sajmu tehnike, gdje bi to drugo, Branko Kostić rekao je o najvećoj špijunskoj aferi da je služba to radila i da će u roku od deset dana sve biti obnarodovano.

    Odmah se pristupa hapšenjima pojedinih saradnika struktura bezbjednosti i naših saradnika i to uglavnom onih nesretnika sa prostora Hrvatske i Bosne koji su došli ovdje i koji nisu imali ništa. Paraslužba, privatna, ona je prikupljala sva saznanja o našoj djelatnosti, djelatnosti ''Opere''. Nedeljko Bošković preko novina je plasirao da je Slobodan Rakočević bio žestoki protivnik opcije Branko Kostić i Slobodan Milošević i odluka predsjedništva – što je bilo tačno. Četvrtog i 5. marta u beogradskoj štampi, tu su prvoborci ''Novosti'', objavljuje se o ''Operi'' kao kukavičijem gnjezdu, kao punktu hrvatske obavještajne službe. Objavljuje se da sam ja neposredno krivac za ubistvo Željka Paradžine, pilota koji je u januaru ubijen u jednom kafiću u Zemunu. Kada se to desilo, ja sam bio u Bihaću i svom pomoćniku sam rekao 'poveži se sa ovima iz MUP-a, sa Radetom Markovićem, pošto je on bio u gradu šef za kriminal, to je naša nadležnost, izdajte saopštenje'. Mi smo izdali jedno saopštenje koje ja evo imam, da ga je ubio neki Bakić, kriminalac koji se upravo vratio tih dana sa ratišta iz Vukovara, i da tu nema ničeg sumnjivog. Međutim, to je iskorišćeno dok je Tuđman bio u Ohridu, već ga je čekala moja ceduljica na stolu da sam rekao da treba ubiti ovog Paradžinu. Zašto? Zato što je on bombardovao u Novim Čakovcima jedno postrojenje gdje su bili njemački instruktori i tu je poginulo par stotina ljudi. I pošto nije bilo dokaza, ništa od velike afere, onda su počeli zatvarati.

    Formira se privatni zatvor u Zemunu, to su podrumske prostorije kroz koje prolazi negdje oko petnaestak ljudi i to saradnika službe, tzv. ''labradorci'', a tih petnaestak ljudi provodi tu od 5 do 40 dana, većina preko 30, s tim što su podvrgnuti iznuđivanju dokaza i tu je pokrenut postupak. Ja imam sve izjave tih ljudi, to su izjave date u toku istrage koja je pokrenuta kasnije, '93, protiv Nedeljka Boškovića i nekih drugih, sve sa ciljem da se potvrdi izjava Branka Kostića o najvećoj špijunskoj aferi, ono što piše štampa, o punktu špijunske obaveštajne službe Hrvatske. Pošto ljudi to nisu mogli potvrditi, bukvalno je tražena izjava, dakle da se kaže da je Rakočević špijun. Mene su ostavili na miru, nisu me dirali sve od smjene, od 5. marta '92. godine do 21. maja iste godine, kada sam uhapšen. Ta tri mjeseca su koristili za mnoge radnje sa ciljem da otkriju moje aktivnosti, premda je unaprijed bilo jasno da je to tajno slušanje, snimanje, praćenje.

    B92: Mrežu "Labrador" činili su, između ostalih, Radenko Radojčić, sa pseudonimom Ljudevit, i Slavko Malobabić, Kondor.

    Rakočević: Oni su pobjegli iz Hrvatske, dobili druga imena, ušli u sastav ''Opere'' jer su im porodice otišle u Hrvatsku i sad štampa objavljuje njihova puna imena, prezimena i pseudonime i počinju stravična stradanja ljudi tamo. Radenka zatvaraju zbog toga što je pretresom u kasi nađen dokument organa bezbjednosti. Ja pod prisilom odlazim da svjedočim, ja sam mu dao ta dokumenta i ako je neko kriv, onda sam ja taj, s napomenom da je ta dokumenta on izradio. Ja sam svjedočio dva dana i posle, kad ništa nisu mogli prema njima da pokrenu, na insistiranje tadašnjeg tužioca oružanih snaga, doktora Miladina Papića, koji sada brani Milutinovića, oni ga puštaju. Radenko se nađe tu, slijede presretanja, pucanja, maltretiranja od strane MUP-a, ovaj pobjegne u Banjaluku, u Bosnu, pozivaju u komandu vazduhoplovstva Papića da izvrši pritisak, da pokrene privatnu krivičnu prijavu protiv mene. Više od 12 sati su ga ubjeđivali Stevanović, Bošković, Bajić da prihvati protiv mene krivičnu prijavu. Oni su mu rekli otvoreno – Miladine Papiću, ako ne pokreneš postupak protiv Slobodana Rakočevića, otjeraćemo te u penziju. Nedeljko Bošković mu kaže – Papiću, tebe ću da hapsim u prisustvu kamera RTS-a. Sutradan, Miladin Papić održi sastanak sa svojim tužilaštvom, kolegijum, i svi su jednoglasno bili za to da tu nema ništa, uključujući i tužioca ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Đuru Dragića. On je rekao da se potpuno slaže, ali da ja moram ići u postupak jer mi je naređeno. Ovaj mu daje tzv. instrukciju, a to je obaveza u hijerarhiji vojničkoj, da se pored toga pokrene postupak protiv mene, Radojčića i kasnije Vasiljevića, Tomanova, Sabolovića, Radakovića. I prvog kada je išao na posao, Papić pročita u novinama da je penzionisan.

    B92: Advokat Radenka Radojčića Branko Stanić upozorava da za ''Operu'' neko mora da odgovara.

    Stanić: Smrt tog čoveka i način na koji se postupalo iziskuje da se taj slučaj detaljno ispita, čak ni krivično gonjenje nije zastarelo. Mislim da je čak i vođen neki postupak, u to ja nisam detaljno upućen, ali su tim postupkom obuhvaćeni gospodin Branko Kostić, komandant ratnog vazduhoplovstva Božidar Stevanović koji je zamenio, smenio generala Zvonka Jurijevića, tu je Nedeljko Bošković, predsednik Vrhovnog vojnog suda Milovan Belić, te Ratko Kelečović, tu su i oni tužioci koji su u ratnom vazduhoplovstvu, kada je nanovo formirano, njih deset do petnaest protiv kojih je vođen postupak – za koja krivična dela je vođen, kako je vođen zaista ne bih mogao da znam ali to je jedan od crnih prišteva koji moraju da se odstrane iz inače pretežno zdravog tkiva Vojske Jugoslavije. Ljudi su za te činove i za neke druge privilegije, uključujući i tu veoma veliku nesreću, taj svoj nacionalpatriotizam, činili velika zla, najviše su ga počinili ovom svom sopstvenom ali bogami i tuđem narodu.

    Rakočević: To oružje je posle, ja imam sve dokaze, davano MUP-u Srbije, Crne Gore, i otuda onaj Slobodan Jeremić, to je kum Stevana Todorovića koji je kidnapovan sa Zlatibora. Zvezdan Jovanović – to je to društvo s kojim smo imali posla. I vi od njih uzimate zarobljenike, dovodite ih ovdje i razmjenjujete za pilote. A postoji, podsjećam vas, komisija u to vrijeme, komisija pri Generalštabu – sve što radite mimo toga nešto je čudno. A logori postoje po međunarodnom pravu i oni ne mogu biti u vazduhoplovstvu, nego su na teritorijalnoj osnovi. Ovo je u narodnoj armiji zvanični organ vojske objavio, prikazuje se to kao pokazna vježba pred punom salom – izvode tog čovjeka na binu i on se tjera da kaže koliko je ubio, koliko je silovao i tako dalje. Scenario vidite iz toga ko je to pravio i činjenica je da poslije on umro. Koliko ja znam, obdukcija nije vršena. Taj Selimagić je iz Velikih Koliba kod Brčkog, da ne pričamo o tome kako je to stravična stvar, zamislite kako taj narod zaluđujete pa se čudite što mu treba dugo liječenje...

    Vidjeli ste da njega nema, spisak je formiran 11. a Selimagić je umro, podlegao 15. To znači da već s predumišljajem nije stavljen na spisak. Tamo je bio Slobodan Jeremić, pilot, pukovnik. Veliko naoružanje, paravojska, a ja sam optužen između ostalog što su našli oružje u prostorijama komande vazduhoplovstva. To je ono oružje što je Čandić izjavio, kada su ona tri kamiona došla iz Bihaća, Čandić je u Hagu izjavio da je došao kod mene: 'druže pukovniče, došlo oružje od Srba', 'kakvi Srbi', pa kaže 'oružje koje su dobili Srbi iz Slovenije'. Ja sam naredio da se istovari sve tu i rekao sam kako to da podele oružje četnicima i paravojnim formacijama – ako treba da se tučemo, neka se tuče tamo JNA. Pošto sam naredio da se to istovari tu, ja sam protiv srpskog naroda, srpstva i zato sam tužen, o tome se radi. Kamo sreće da je to oružje bilo pripremljeno za 9. mart, vezano za puč protiv Miloševića. To je priča bila za Miloševića, mi nismo imali snage ni raspoloženja, sem vazduhoplovaca, da bismo nešto tako uradili.

    Ja nemam nade nikakve, samo mi je stalo do toga da se kaže istina jer postavljam pitanje – ovi ljudi, progonioci i progonjeni, šta je ko imao pred početak ovog zla. Devedeset sedme godine Nedeljko Bošković je kod Brajevića otišao i nazvao je Vasiljevića, Tomanova, Radakovića, Radojčića i mene špijunima, izdajnicima, ratnim profiterima. Mi smo ga pokušali tužiti, žaliti se, pokušali smo da tamo objavimo naše reagovanje a Brajević je istog dana objavio reagovanje Nedeljka Boškovića. Ta tužba je stala i u cjelini postupak koji se vodi deset godina. Raspisana je bila i centralna potjernica za Nedeljkom Boškovićem, koji se nije odazivao ali je bio pod zaštitom Jovice Stanišića, Bojovića itd. i Crnogoraca, a prije svega Maraša, koji je došao do pomoćnika ministra, on je bio savjetnik. Služba je imala posla s kriminalcima ali nikada nije imala kriminalce u svom sastavu, to su razlike. I vi uzmete jednog takvog čovjeka za savjetnika. Ja vrlo pozitivno gledam, znam ja koliko su bili za Miloševića, za Mila Đukanovića... i zato neki koji drže tog Nedeljka Boškovića i kojekakve štite kao Petković, on je bio zamjenik načelnika Nedeljka Boškovića kad je ovo pokrenuto, da bi Nedeljko Bošković otišao posle 8. maja i nastavio kao načelnik uprave, a ovo što je sprovođeno u privatnom zatvoru, torture i zla, time je rukovodio Petković. Ne može on da se ograđuje što je ubijen onaj čovjek, pa je otišao tamo i nikom ništa – ali se to cijeni.

    B92: Toliko za sada o ''Operi'' u Katarzi. Kao što ste imali priliku da čujete, za ovaj obaveštajni skandal moraju da se pitaju mnogi. Tragamo i za Radenkom Radojčićem koji se više, kako saznajemo, ne nalazi na staroj zagrebačkoj adresi. Naš izvor navodi da je Radojčić hteo da se zamonaši, ali je SPC tražila da pruži dokaz da je to zbog ljubavi prema Bogu.



    http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=3153
    GENERAL VASILJEVIC
    Cudnu biografiju ima Aca Vasiljevic. Nije lako zabeležiti sve što je u tome važno, niti pak izbeci ono što je bizarno. Svoju pricu general nije pravio sam. Našao se u društvu koje mu je krojilo sudbinu, uceci ga da on tako radi sa drugima. Postao je poznat u poslu gde je cuvanje tajne pitanje opstanka. On zaista mnogo zna, ali je uvek spreman da govori i više od toga.

    Vasiljevic je covek vojne bezbednosti. Oduvek je bio važan deo njenog velikog organizma. Imao je prava da pravi spiskove neprijatelja i da odreduje nacin borbe protiv njih. Kad je konacno stigao do vrha - neprijatelji su još uvek bili ljudi koji misle drugacije od modela koje je uspostavila Služba. Jer, samo je ona vecna. Režimi se menjaju, Služba ostaje.

    Devedesetih godina, kad se videlo da ce se SFRJ raspasti, Vasiljevic se trudi da spase rasklacenu Brozovu zaostavštinu. Ne veruje da bilo ko drugi to ume, može ili želi. On revnosno prati i prisluškuje sve pripadnike Armije, posebno one koji su spremni "da izdaju zakletvu Titu", i odu u svoje separatisticke tabore. Na vreme je uocio da Hrvati uvoze oružje iz Madarske za svoju pobunu. (Operacija "Štit").

    Rat u Hrvatskoj je tada vec bio neizbežan. Vasiljevic se nalazi svuda gde se dešavaju važne stvari. Bio je i u Vukovaru, ali iza scene. Ulogu žustrog patriote tamo je odigrao major Veselin Šljivancanin, grdeci na sav glas sicušnog službenika Crvenog krsta. I to ga je stavilo na poternicu, a bio je samo oficir bezbednosti Gardijske brigade, pod kontrolom Vasiljevica.

    Nekada se sumnjalo da on zna šta se dogodilo sa jednim od sedam džakova deviza, koje je ista brigada osvojila u vukovarskoj službi društvenog knjigovodstva. Šest vreca para je predato Narodnoj banci Jugoslavije, sedma nikada nije nadena.

    General Vasiljevic je imao svoje prijatelje i u Sarajevu. Tamo je davno upoznao kuvara u domu JNA, Aliju Delimustafica. Ne zna se ko je na koga imao veci uticaj: Aca na Aliju ili obrnuto. Svejedno, Vasiljevic je još na spisku važnih generala kojima je navodno Delimustafic poklonio auto.

    Kad je na celo Generalštaba VJ došao Života Panic, Vasiljevic je smenjen. Na celo službe dolazi Nedeljko Boškovic preteci da ce uhapsiti Vasiljevica. I zaista, posle feljtona u NIN-u, koji je po kazivanju generala Ace napisao pokojni Sveta Spasojevic, Vasiljevica odvode u vojni zatvor. Zato što je navodno odavao vojne i državne tajne. Zato što je bio junak bizarnih afera "Opera" i "Labrador" U zatvoru gubi cin, a zatim mu ga vracaju. Bavi se i politikom, i odlazi u Novu demokratiju, za savetnika predsednika stranke. Pred rat 1999. godine Miloševic ga reaktivira, ali se odmah i kaje. Misli da Aca nije prekinuo svoje veze sa Duletom. Ipak, posle kosovske kalvarije, Vasiljevic dobija cin više.

    Petog oktobra 2000. godine, opire se vecini generala i energicno je protiv intervencije vojske protiv naroda.

    On zna mnogo o Miloševicu, kao i Miloševic o njemu. Poznaje, pre svega, mehanizme komandovanja i Slobinu autoritarnost. Zna kako su se odvijale najgore stvari u istoriji JNA i Vojske Jugoslavije.

    Kao covek koji je cuvao sistem, postao je možda najznacajniji svedok protiv vode koji je bio simbol tog sistema. Sada je na samoj granici, da ga svedocenje kao insajdera potpuno odvoji od suštine njegovog života i karijere. Ili da ga poravna sa šefom i postavi pred sudiju Meja kao okrivljenog. Svejedno, Vasiljevic ce sve svoje najuzbudljivije price završiti u Hagu. Možda kao covek koji deli sudbinu vode, ili kao svedok kome ce naci novo ime i utocište.

    Roden je u Kragujevcu pre 66 godina. Karijeru proveo u Službi. Bio i komandant Sarajevskog korpusa. Dva puta penzionisan 1992. i 2001. Završio sve vojne škole. Drugi put penzionisan sa cinom general-potpukovnika.

  13. #13

    Discussion forums

    Razgovor - Forum.hr

    Razgovor - Sisak Forum

    Razgovor - Dragovoljac

 

 

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove
  •