• Prijevodi; Theodore Roosevelt - Novi nacionalizam

    .
    ( S engleskog preveo Ivan Popović)

    Povijesni govori:

    Novi nacionalizam
    Theodore Roosevelt

    31. kolovoz, 1910. godine
    Osawatomie, Kansas


    Danas, ovdje dolazimo kako bi odali počast jednom od najvećih događaja u dugoj borbi za prava čovjeka - dugoj borbi za uzlet čovječanstva. Naša domovina - ova velika Republika - ne znači ništa osim ako ne nosi značenje pobjede prave demokracije, pobjede popularne Vlade i dugoročno, pobjede ekonomskog sistema u kojemu svaki čovjek ima garanciju da će dobiti priliku da pokaže ono najbolje u njemu. Zbog toga se danas povijest Amerike nalazi u glavnoj ulozi u povijesti svijeta; jer svijet je postavio svoju glavu prema našoj demokraciji; i, dragi moji građani, svatko od nas, na svojim ramenima nosi ne samo teret cinjenice da treba raditi za dobro svoje domovine, već teret da čini dobro te da vidi da ovaj narod radi u korist čitavog čovječanstva.

    U povijesti naše zemlje postojale su dvije velike krize; prva, kada je bila osnovana, i onda, ponovno, kada je bila potvrđena; i, u ovoj drugoj krizi - u vremenu stresa i zabrana koje su kulminirale Građanskim ratom, njegov ishod dao je opravdanja za sve što smo učinili ranije, Vi, ljudi koji ste činili našu veliku vojsku, koji ste se borili u građanskom ratu, ne samo da ste opravdali svoju generaciju, ne samo da ste dali život vrijedan življenja za našu generaciju, već ste opravdali mudrost Washingtona i njegove cijele administracije. Kada bi ova Republika bila osnovana iskljućivo sa njihove strane bila bi podijeljena u fragmentima kada su došle zabrane, i tada bi prosudba svijeta bila takva da bi rekla kako je posao washingtona neopravdan. Vi ste okrunili posao Washingtona, tako što ste postigli visoki cilj Abrahama Lincolna.


    Sada, u drugom periodu naše povijesti ime Johna Browna biti će zauvijek tu; i Kansas je bio poput kazališta na kojemu se odigravao prvi akt drugoga velikog dramatičnog nacionalnog životnog trenutka. Kao rezultat borbe u Kansasu odlučeno je da će naša zemlja doista biti kao što joj stoji u imenu posvećena objema unijama i slobodi; da će veliki eksperiment demokratske vlasti na nacionalnoj razini uspjeti te da nećebiti poražen. Imali smo u imenu, Deklaraciju Nezavisnosti iz 1776. godine; ali mi smo svojim postupcima njoj lagali sve do 1865.; a riječi vrijede iskljućivo ako prezentiraju djela. To je istinito posvuda; ali, prijatelji moji, to se najviše mora pokazati u političkome životu. Prekršeno obečanje dovoljno je loše u privatnom životu. U polju politike, još je gore. Nijedan čovjek nije vrijedan povjerenja u javnom životu ako da zakletvu koju nakon izbora ne ispuni; i, tada, ako on to napravi, treba ga protjerati iz javnog života. Ja marim za velika djela iz prošlosti najviše zbog toga kako bih nas vodio u sadašnjost. Govorim o ljudima iz prošlosti dijelom zbog toga što oni mogu biti pocašceni zbog našeg isticanja njihovih djela, ali puno više jer oni služe kao primjer za budućnost.

    Bila je to velićanstvena borba; i, kako je to neizbježno u svim borbama i ratovima, imala je svoju tamnu stranu. Učinjeno je puno dobra, ali i puno zla; i, kako je u to doba revolucije to bilo neizbježno, često se događalo da su isti ljudi činili i dobro i loše. Za naše veliko dobro kao naroda, mi, građani Sjedinjenih Americkih Država kao cjelina, sada si možemo priuštiti da zaboravimo zlo, ili da barem ga se sjećamo bez gorčine, te da popravimo naš pogled ponosom na ono dobro što je učinjeno. Cak i u obicnim vremenima malo nas je koji ne vidimo probleme života kao kroz staklo, zatamnjeno; onda kada je staklo zamagljeno strašcu, vizija najboljeg i najhrabrijeg jest onemogućena. Gledajuci unatrag, sada svi mi možemo davati pravdu i znati što je to ispravno, tako što nam je svima dan pogled onoga što jest ispravno, to nam je pokazano i od ljudi sa Sjevera i Juga te u tom kontekstu konacna odluka donešena sa stavom Zapada. Možemo se diviti junackim vrijednostima, iskrenosti, samopožrtvovnosti koja je pokazana u ljudima koji su nosili plavu i ljudima koji su nosili sivu uniformu; naša je tuga da su se ti ljudi morali boriti jedan protiv drugoga, ali ona je omekšana znanjem da odsada će njihovi potomci stajati u borbama jedan uz drugoga, držeci se zajedno u miru kao i u ratu za uzdizanje njihove domovine. Sve to rezultiralo je najvišom tockom časti i koristi naroda kojemu svi pripadaju. Što se tice veterana velike vojske naše Republike, oni zaslužuju čast i priznanje onakvo kakvo nije dato drugim građanima Republike; jer njima Republika duguje sve; jer njima duguje svoje vlastito postojanje. To je zbog toga što ste Vi i Vaši ljudi učinili u mracnim godinama koje su iza nas, jer danas svaki od nas, hoda uzdignute glave, ponosan da pripada ne samo jednom od toliko malih državica, već jednom od najmocnijih naroda iznad kojeg Sunce sija.

    O ovoj borbi ne govorim iskljućivo sa povijesnog stajališta. Naš je interes primarno primijeniti danas lekciju naucenu iz konteksta od prije pola stoljeca. Biti će malo koristi ako platimo cistu odanost mocnim ljudima prošlosti osim ako iskreno ne prionemo i ne primijenimo ju problemima sadašnjosti sa istim kvalitetama koje se u drugim krizama onemogućavaju ljudima da se s njima tada suoče. Dijelom je melankolicno, a dijelom smiješno vidjeti način u kojemu ljudi dobre volje se sakupljaju odati pocast čovjeku, koji je u suradnji sa Johnom Brownom te pod vodstvom Abrahama Lincolna, bio suočen sa velikim problemima devetnaestoga stoljeca, ali koji ih je i riješio, dok u isto vrijeme ti isti dobri ljudi nervozno odbijaju prihvatiti one koji pokušavaju suočiti se s problemima dvadesetoga stoljeca u duhu koji je bio uspješan u uspješnom riješavanju problema u Lincolnovo doba.

    Toj generaciji ljudi, kojoj dugujemo toliko puno, čovjek kojem dugujemo naravno najviše jest Lincoln. Dio našega duga njemu jest zbog toga što je predvidio našu sadašnju borbu te vidio izlaz. Rekao je slijedece:

    "Držim kako dok god čovjek postoji, njegova je dužnost ne samo unaprijediti svoje stanje, već pomoći u unaprijedivanju cijelog čovječanstva".

    Zatim:
    "Rad prije svega, i neovisnost kapitala. Kapital je samo plod rada, i nikada ne bi mogao postojati ako mu nije prethodio rad. Rad je superiorniji od kapitala, i zaslužuje puno veće razmatranje".


    Kada bi takva primjedba bila moja, trebao bih biti proglašen još većim huškacem komunizma nego što sam sada. Ona je Lincolnova. Ja ju samo citiram; to je jedna strana; to je ona strana koju bi kapitalist trebao čuti. A sada, pustimo radnog čovjeka da cuje svoju stranu.

    "Kapital ima svoja prava, koja su vrijedna zaštite kao i svaka druga prava....Niti bi ovo trebalo voditi u rat protiv vlasnika neke imovine. Imovina je plod rada;...imovina je poželjna;ona je pozitivno dobro u svijetu".

    Onda dolazi izreka u samom Lincolnovom stilu:

    "Ne dopusti onome bez kuće da sruši kuću drugoga, ali mu dozvoli da radi i izgradi jednu za sebe, time osiguravajući primjer da njegova će biti sigurna od nasilja kada ju izgradi"
    .

    Cini mi se da, u ovim riječima, Lincoln ima stav kojega bi mi trebali uzeti; on je pokazao kvalitetan smisao proporcija u njegovim procjenama kapitala i rada, ljudskih prava i prava vlasništva. Iznad svega, u ovome govoru, kao i u mnogim drugim, dao je lekciju mudro i dobrodušno; neoborivu lekciju za sve nas danas. Međutim ova mudra i dobrodušna lekcija nije nikada oslabila njegovu ruku niti oduzela osjet njegovu srcu. Mi si ne možemo priuštiti slabost da se zaslijepimo nečim naspram aktualnih konflikata sa kojima se danas suočavamo. Problem je ovdje, moramo se boriti i pobijediti ili izgubiti.

    U svakoj mudroj borbi za boljitak čovjeka jedan od vrlo važnih stvari, često jedina važna stvar, jest da postignemo u velikim omjerima kvalitetu prilike. U borbi za veliki kraj, narodi se uzdižu iz barbarizma u civilizaciju, te kroz njih ljudi se kreću od jednog stadija poboljšanja do drugoga. Jedan od glavnih faktora u napretcima je uništenje privilegiranosti. Bit svake borbe za zdravu slobodu oduvijek je bila i uvijek mora biti, oduzeti od jednog čovjeka ili više ljudi pravo da uživaju moć, bogatstvo, pozicije ili imunitet, koji nisu bili zarađeni od služenja njegovim ljudima. Za ovo ste se borili u Građanskom ratu, i to je ono čemu težimo danas.

    U toliko faza koje su se dogodile u korist razvoja čovječanstva, ovaj konflikt između ljudi koji posjeduju više nego što su zaradili i zaslužili i ljudi koji su zaslužili više nego što posjeduju jest centralno stanje napretka. Danas, čini nam se da je borba za ljudsku slobodu koja bi trebala dobiti i zadržati pravo na to da vlada sama sa sobom i protiv specijalnih interesa, koji pomiču metode slobodne vladavine u mašineriju za obranu nečije volje. U svakom stadiju, i u svim okolnostima, bit svake borbe jest dati priliku, uništiti privilegiju, i dati životu i građanstvu svakog pojedinca najviše moguće vrijednosti za njega i za njegovu državu. To nije ništa novo. Sve što ja tražim od građanskog života jest ono za što ste se borili u Građanskom ratu. Tražim da građanski život bude vođen u duhu u kojemu je nošena pobjeda naše vojske. Nikada ne možemo dobiti savršenu pravdu, ali trud u nošenju vojske je bio dovesti na front ljude koji mogu obaviti posao. Nitko nije zamjerio promaknuce ni Grantu, niti Shermanu niti Thomasu ili Sheridanu jer su ih zaslužili. Jedina zamjerka je bila kada je netko dobio promaknuce koje nije trebao dobiti.

    Praktična jednakost prilika za sve građane, kada ju postignemo, imati će dva velika rezultata. Prvo, svaki će čovjek imati jednaku mogućnost od sebe napraviti sve ono što u njemu leži; doseci će najvišu točku vlastitih mogućnosti, bez pomoći svojih ili tuđih privilegija, to će ga odnijeti na mjesto gdje će dobiti za sebe i svoju obitelj sve ono što je zaslužio. I drugo, jednakost prilika znači da će država dobiti od svakog građanina najvišu uslugu za koju je sposoban. Nitijedan čovjek koji nosi teret privilegija od nekoga ne može dati nekoj zajednici takvu uslugu jer ona nije pošteno dodijeljena.

    Stojim iza poštenog dogovora. Međutim kada kažem da stojim iza njega ne mislim samo da stojim iza poštene igre pod trenutnim pravilima, već stojim iza nje kada imamo pravila koja se mijenjaju tako da teže većoj jednakoj prilici i nagradi za dobru uslugu. Jedno upozorenje, za koje smatram da je nužno u Kansasu. Kada kažem da želim pošten dogovor za siromašnog čovjeka, time ne mislim na pošten dogovor gdje je takav čovjek izgubio energiju da radi za sebe. Ukoliko osoba koja je imala šansu od nje ne napravi nešto, onda mora odustati. I Vi, vojnici velike vojske, želite pravdu za hrabre ljude za koje ste se borili, i kaznu za kukavice koje izbjegavaju svoj posao. Nije li tako?

    Dakle, to znači da naša Vlada, nacionalna i državna, mora biti oslobodena utjecaja ili kontrole privilegija i posebnih interesa. Isto onako kako su posebni interesi pamuka i ropstva prijetili našem političkom integritetu prije Građanskog rata, tako i mi sada veliki posebni interes posla prečesto kontrolira i korumpira ljude i metode Vlade za njihove osobne profite. Moramo izbaciti posebne interese iz politike. To je jedan od naših zadataka danas. Svaki specijalni interes podvrgnut je pravdi - potpunoj, poštenoj i cjelovitoj, i sada ako je bilo ikakvih pokušaja od mafije da zaštiti te interese što god da je bilo, i tko god da je bio bez obzira na bogatstvo, ja cu se protiv njega boriti, kao što cete to i vi učiniti ako znate koji su vaši ideali. On mora imati pravdu. Svaka privilegija podvrgnuta je pravdi, ali nikome nije data privilegija da glasuje u Kongresu ili u predstavništvu itijedne javne službe. Ustav jamci zaštitu vlasništva, istinski konzervativac jest onaj koji inzistira da vlasništvo bude sluga, a ne gospodar zajednice; to je onaj koji inzistira da kreacija čovjekovog truda bude sluga i ne vladar čovjeka koji ju je stvorio. Građani Sjedinjenih Americkih Država moraju efektivno kontrolirati mocne komercijalne sile koje su oni sami pozvali u postojanje.

    Ne može postojati efektivna kontrola nad korporacijama dok su politički aktivne. Kako bi tome došli na kraj znamo da to nećebiti jednostavan zadatak, ali ga je moguće ostvariti.

    Moramo imati potpuni i efektivni pogled u poslove korporacija, kako bi ljudi znali prije priprema, dali te korporacije poštuju zakon i dali njihovo vodstvo dobiva povjerenje javnosti. Nužno je da zakoni brane korištenje korporativnih financiranja izravno ili neizravno političkih ciljeva; još je uvijek nužno da takvi zakoni mogu postati aktivni. Korporacije koje su financirale politiku i posebno one javne službe iz kojih je dolazio novac, u biti opskrbljivale su osnovne izvore korupcije u našim političkim krugovima.

    Postalo je sasvim jasno da moramo imati nadzor iz Vlade nad kapitalizacijom, i to ne samo u javnim korporacijama, ukljućujući posebno željeznice, nego u svim korporacijama koje se bave biznisom unutar zemlje. Ne želim vidjeti narod koji je prisiljen da ide u vlasništvo željeznica ako se to može izbjeci, jedina alternativa jest iči sa konkretnim regulacijama u zakonima, koji će biti bazirani na potpunom znanju svih cinjenica, ukljućujući i osobne procjene vlasništva. Takva osobna procjena nije nužno potrebna, ili barem rijetko kada jest, ali treba nam kao osnova poštene kapitalizacije.

    Priznajemo kako franšize ne bi nikada trebale pripadati nekome osim nekog ogranicenog vremena, i nikada bez ispravne provizije za kompenzaciju javnosti. Moje osobno uvjerenje je da ista vrsta i stupanj kontrole i supervizije bi trebao biti ukljućen osim u javne korporacije i u kombinacije koje kontroliraju potrebe života, kao što je meso, ulje i ugljen kao i one koje su na slicnoj važnoj skali. Nemam sumnje da će obican čovjek koji ima kontrolu nad njima biti poput nas. Nemam sumnju da nećehtjeti raditi ispravno, ali želim imati dovoljno supervizije da mu pomognem shvatiti da on to želi učiniti na dobar način.

    Vjerujem kako casnici, i posebno direktori, korporacija trebaju biti osobno odgovorni kada korporacija prekrši zakon.

    Kombinacije u industriji su rezultat imperativnog ekonomskog zakona koji se ne može opozvati političkim legislativama. Trud u zabranjivanju svih kombinacija je propao. Put ka izlazu ležu, ne u pokušavanju prevencije takvih stvari, već u potpunoj kontroli u interesu javnog dobra. U tom cilju Federalni Biro Korporacija je agencija prioritetnog znacaja. Njezine ovlasti, time i učinkovitost isto kao i Unutarnje Komercijalne Komisije, trebale bi biti povecane. Imamo pravo ocekivati od Biroa Korporacija i od Unutarnje Komercijalne Komisije vrlo visoku razinu javne usluge. Moramo biti sigurni u ispravno ponašanje i vođenje nacionalnih banaka, i moramo isto tako imati efektivnu superviziju u jednom slucaju kao i u drugom. Hepburnški akt, i amandman tom aktu u obliku koji je u konacnici prošao Kongres na zadnjoj sjednici, predstavlja dugacak korak u napretku, i moramo krenuti još i dalje.

    Rašireno je uvjerenje između naših ljudi kako pod metodama stvaranja carinskih tarifa koje su dosada bile u upotrebi, posebni interesi su previše utjecajni. Ovo je vjerovatno istinito za veliki i mali posebni interes. Ove metode stavljaju premiju na sebicnost i prirodno sebicni veliki interesi dobivaju više nego njihova mala, jednako sebicna braca. Dužnost Kongresa jest pokazati metode prema kojima će se interesi svih ljudi biti jedino što dolazi na razmatranje. Kako bi ovo završilo mora postojati strucna carinska komisija, potpuno neovisna od mogućnosti političkog pritiska ili naravno poslovnog utjecaja. Tada komisija može pronači stvarnu razliku između troškova proizvodnje, koji je uglavnom razlika između troškova rada ovdje i u inozemstvu. Što se brže preporuke naprave, vjerujem u reviziju rasporeda. Generalna revizija carine gotovo neizbježno vodi podredenosti javnih interesa lokalnim i posebnim.


    Odsutnost efektivne države, i posebno nacionalne, zabrane nad nepoštenim dobivanjem novca stvarale bi malu klasu enormno bogatih i ekonomski osiguranih ljudi, ciji bi glavni prioritet bio zadržati i povecati svoju moc. Prvotna je potreba promijeniti stanje koje omogućava tim ljudima da akumuliraju moc koja nije za opce dobro, a koje bi oni htjeli zadržati. Ne zamjeramo nijednom čovjeku njegovo bogatstvo koje predstavlja casni način do njegova dolaženja i dijeljenja sa svojim ljudima. Opet, ljudi danas uzimaju lekcije iz vašeg vlastitog iskustva. Ne samo da niste zamjerili, već ste slavili u cilju promicanja velikih generala koji su dobili svoja promaknuca vođeci vojsku u pobjedu. Na nama je. Ne zamjeramo nikome njegovo bogatstvo u građanskom životu, ako je korisno korišteno. Trebamo dati zajednici bez da ju želimo oštetiti. Trebamo dozvoliti da joj se daje onoliko dugo dok to davanje predstavlja korist zajednice. Ovo, znam implicira na politiku puno aktivnije vladine unutarnje učinkovitosti sa društvenim i ekonomskim stanjima u ovoj zemlji nego što smo dosada to imali, ali mislim kako se moramo suočiti sa cinjenicom da je takvo povecanje kontrole danas u Vladi potrebno.

    Nitijedan čovjek ne bi smio primiti niti dolar, ako taj dolar nije pošteno zarađen. Svaki primljeni dolar predstavlja njegovu vrijednost za datu uslugu - ne vrijednost kockanja ili dionica, već datu uslugu. Ono stvarno bogatstvo, progutano bogatstvo, po cistoj mjeri njegove veličine zahtijeva kvalitete koje variraju u vrsti, ali i stupnju što posjeduje čovjek relativno malog znacaja. To znači kako vjerujem u porez na dohodak kod velikih bogatstava, i u drugi porez koji je lakše i učinkovitije sakupiti - porez na nasljedstvo od velikog bogatstva, sigurno ocuvan od brzog povecavanja u neku kolicinu.

    Gradani Sjedinjenih Americkih Država pate od povremenih periodicnih financijskih panika koje je se nalazi na stupnju uglavnom nepoznatom između drugih naroda što nas približava financijskoj stabilnosti. Nema potrebe da mi patimo od onoga od cega oni bježe. Od izuzetne je važnosti da naš financijski sistem bude potpuno istražen, i efektivno reviziran kako bi bili sigurni da naša valuta više nećepadati u kriznim vremenima kako bi upoznala naše potrebe.

    Važno je da ponovim kako vjerujem u učinkovitu vojsku i mornaricu dovoljno veliku da nam osigura poštovanje u inozemstvu jer je to najsigurnija garancija mira. Rijec posebnog upozorenja mojim građanima koji su jednako progresivni kao što se nadam da sam i ja. Želim da budu i dalje ovdje u unutarnjim poslovima; i isto tako želim da kontinuirano se sjecaju interesa Ujaka Sama u inozemstvu. Pravda i pošteno dogovaranje između naroda ostaje na principima identicnim sa onima cija kontrola pravde i poštenog dogovaranja između pojedinaca od kojih su narodi stvoreni, sa vitalnim prihvacanjem cinjenice da je svaki narod na svom putu i da mora odraditi svoj dio u medunarodnom policijskom poslu. Ukoliko upadnete u nevolju ovdje, možete nazvati policiju; ali ako Ujak Sam upadne u nevolju, on mora biti sam svoj policajac, i želim ga vidjeti dovoljno jakog da ohrabruje mirovne inicijative i aspiracije drugih ljudi povezanih sa nama. Vjerujem u prijateljstvo naroda i dobru volju u srcima svih naroda; ali narodna prijateljstva, kao ona između ljudi, moraju biti utemeljena na poštovanju kao i na medusobnom uvažavanju i na povjerenju. Trebao bih se posramiti u svome srcu svakog Amerikanca koji nije pokušao učiniti da americka vlada djeluje prijateljski prema drugim narodima u medunarodnim odnosima onako kako bi on sam djelovao prema bilo kojem pojedincu u privatnim odnosima. U svome srcu, isto tako trebao bih se posramiti kada bih nas vidio pogrešno u korištenju moći, a trebao bih se objesiti kada bi patili od neke jace moći.

    O zaštiti cu govoriti drugdje. Ocuvanje znači razvoj jednako kao što znači i zaštitu. Priznajem pravo i dužnost ove generacije da razvija i koristi prirodne resurse naše zemlje; ali ne priznajem pravo da ih iskorištava, pljacka i ne ostavi generacijama koje dolaze poslije nas. Ne tražim od naroda ništa osim da se tako ponašaju kao što svaki farmer ovdje se tako ponaša prema svojemu djetetu. Taj farmer, je čovjek koji uništava svoju zemlju i ostavlja je bezvrijednom za svoju djecu. Farmer je dobar farmer, ukoliko omogućava zemlji da podrži njega i da mu stvori dovoljno sredstava da obrazuje svoju djecu te je ostavi njima u malo boljem stanju nego što ju je sam pronašao. Isto to vjerujem i za narod.

    K, tome, vjerujem kako su prirodna dobra nešto što mora koristiti svim ljudima, a ne biti monopolizirano kao beneficija povlaštenih, time ovdje imamo novi slucaj u kojemu sam optužen da oduzimam revolucionarni stav. Danas ljudi zaboravljaju da je prije sto godina postojalo nekoliko javnih osoba dobrog karaktera koji su savjetovali narodu neka prodaju svoju zemlju u što većim kolicinama, kako bi narod mogao dobiti najviše novca iz toga, i da ju daju ljudima koji bi ih mogli kultivirati za osobne potrebe. Mi uzimamo ispravno demokratsko tlo koje kaže da bi zemlja trebala biti podijeljena u male sekcije ljudima koji zaista na njoj žive. Sada, sa "vodom-moci" sa šumama, sa izvorima suočeni smo sa cinjenicom da postoji mnogo ljudi koji će iči sa nama u ocuvanje izvora samo ako im se dozvoli da ih iskorištavaju za svoju korist. To je jedan od osnovnih razloga zašto posebni interesi moraju biti maknuti iz politike. Od svih pitanja koja mogu doci pred ovaj narod, prije akutalnih zadržavanja svoga postojanja u velikom ratu, ne postoji nitijedno koje usporeduje važnost sa velikim zadatkom ostavljanja ove zemlje našim potomcima, ostavljajuci je bolju nego što je to bila za nas, niti nema ucenja ljudi kako da sacuvaju kvalitetu te zemlje. Ocuvanje je veliki moralni problem koji ukljućuje domoljubnu dužnost osiguravanja sigurnosti i kontinuiteta nacije. Dopustite još da dodam kako zdravlje i vitalnost naših ljudi jesu barem najmanje vrijedni ocuvanja šuma, voda, zemlje i ruda i u ovom velikom poslu nacionalna vlada mora nositi najvažniji dio.

    Takoder sam drugdje govorio o velikim zadatcima koji leže pred farmerima kako bi dobili za sebe i svoje žene i djecu ne samo beneficije kvalitetnijeg farmerstva, već kako bi postigli bolje poslovne metode i životne uvjete na farmama. Teret ovih velikih zadataka će pasti, kao što bi i trebao, uglavnom na velike organizacije samih farmera. Drago mi je da hoce, jer vjerujem da se svi mogu sa time nositi. U biti, postoje snažni razlozi zaššto ministarstvo poljoprivrede u raznim državama u SAD-u, kao i ono na nacionalnoj razini te poljoprivredni fakulteti trebaju proširiti svoj rad kako bi pokrili sve faze života na farmi, umjesto da se ogranicavaju. Prečesto su se ogranicavali u prošlosti samo zbog pitanja ljetine. A sada, posebna recenica za farmere. Želim ih vidjeti da rade od svojih farmi ono najbolje što one mogu biti; i treba zapamtiti da napredak krece iznutra isto kao izvana; podsjećam ga da zapamti kako njegova žena treba imati svoj udio misli i pozornosti baš kao i sam farmer. Ništa nije više istinito od ostataka svake vrste uz koje slijedi reakcija; cinjenica je to koja dolazi od reformatora. Nalazimo se oci u oci sa novim konceptima odnosa sa ljudskim dobrima, uglavnom zato što odredeni branitelji prava vlasništva i prava čovjeka su malo pretjerali. Covjek koji pogrešno drži do toga da je svako ljudsko pravo sekundarno njegovom profitu mora sada dati obranu putu prava ljudskog dobra, koje s pravom drži kako svaki čovjek ima svoje vlasništvo naspram generalnom pravu da zajednica mora regulirati njegovu upotrebu bez obzira na stupanj koje javno dobro traži.

    Ipak mislim kako možemo otici i malo dalje. Pravo za regulacijom korištenja bogatstva u javnom interesu je univerzalno priznato. Priznajmo takoder pravo da reguliramo uvjete i pravila rada, koji je glavni element bogatstva, izravno u interesu javnog dobra. Osnovna stvar koja se mora učiniti jest dati svakom čovjeku šansu da dosegne mjesto u kojemu će moći ostvariti najveće moguće doprinose javnom dobru. Dakle, razumijete što ovdje govorim. Dajte mu šansu, ne gurajte ga ako to ne želi. Pomognite svakome tko zapne; ako padne, nemojte ga nositi; ali ako je vrijedan čovjek učinite sve da on uvidi ono najbolje u sebi. Nitko ne može biti dobar građanin osim ako nema sasvim dovoljnu placu kako bi pokrio osnovne troškove života, i ako su mu radni dani dovoljno kratki da nakon njih može imati dovoljno vremena i energije da podijeli svoj teret sa zajednicom, te da pomogne u nošenju zajedničkoga tereta. Nastavljamo cijeniti ljude prema stanjima života koje ih okružuje. Trebamo jasne radničke kompenzacijske akte, u državnom i nacionalnom zakonu kako bi regulirali djecji rad i rad žena, te posebice potrebno nam je u našim školama ne samo educirati ucenje iz knjiga već i davati praktičnu edukaciju za svakodnevni život i posao. Moramo ojacati bolje sanitarne uvjete za naše radnike i pružiti kvalitetnije sigurnosne uvjete za naše radnike u industriji i prodaji, u državama i na federalnoj razini. Takoder, prijatelji, u interesu radnog čovjeka moramo se postaviti poput bombe naspram mafije jednako kao naspram korporativne pohlepe; naspram sebicne arogancije zaposlenika. Kada bih mogao zatražiti samo jednu stvar, dragi moji sugradani, moj zahtjev bio bi da kada god udu u reforme, neka se sjete dvije strane, te da uvijek ocekuju pravdu sa jedne strane baš onako kao i sa druge. Nemam razumijevanja, za javne službenike koji uvijek vide korupciju kapitalista, ali koji ne može samog sebe uvjeriti, posebice prije izbora da kaže jednu rijec o zlocinima mafije. Jednako tako imam najmanje razumijevanja za čovjeka bio on netko u prolazu, ili urednik velikog lista ili pak bogati i utjecajan građanin, koji jasno može vidjeti nasilje mafije, ali cije su oci pred time zatvorene pa je slijep na pitanja ogromne koruptivnosti u biznisu. Takoder, sjetite se što sam rekao za ekcese u reformama. Ako čovjek od reakcije, koji ne misli na ništa osim na pravo vlasništva, bi mogao imati svoj način poveo bi revoluciju; i jedan od mojih velikih strahova jest u vezi napretka da naši ljudi nećeimati ispravno vodstvo, možda hoce ljude s izvrsnim namjerama, ali njihove oci će biti predivlje da bi im se doista moglo vjerovati. Ovdje u Kansasu postoji jedan list koji me uobicajeno proglašava alatom wall Streeta, a u isto vrijeme praktički pobija vlastitu prethodnu izjavu proglašavajuci me socijalistom.

    Nacionalna učinkovitost ima mnogo faktora. Ona je rezultat ocuvanja primijenjenih principa. Na kraju odluciti će našu pobjedu ili poraz kao naroda. Ona isto tako mora ne samo prirodnim resursima i ljudima biti zabrinuta već i institucijama. Država mora biti stvorena efektivno za posao koji zabrinjava samo ljude SAD-a; i narod koji brine za sve ljude. Tu ne treba ostati nikakvo neutralno podrucje koje će služiti nekome za utocište kod prekršenja zakona, a posebno ne onih koji su jako bogati, a krše zakon, koji mogu unajmiti nekoga tko izvrsno poznaje zakon i koji će ih savjetovati kako da sebe opravdaju. Tragedija je kada državni zakoni ne uspiju u svojim dužnostima, tada je samo nacionalna aktivnost cisto negativna aktivnost u opravdavanju zabrana državi nad premisama.

    Ja ne tražim centralizaciju; ali tražim da radimo u duhu dalekosežnog nacionalizma kada radimo za ono što brine naše ljude kao cjelinu. Mi smo svi Amerikanci. Naši zajednički interesi su široki kao kontinent na kojemu se nalazimo. Govorim Vama danas u Kansasu isto onako kako bih govorio u New Yorku ili Georgiji o najvitalnijim problemima koji nas sve jednako pogadaju. Nacionalna vlada pripada cijelom americkom narodu, a tamo gdje je interes svih Amerikanaca, on može biti cuvan efektivno samo nacionalnom vladom. Boljitak koji tražimo mora biti postignut, vjerujem, uglavnom putem nacionalne vlade.

    Amerikanci su u pravu kada traže "novi nacionalizam" jer bez njega se ne možemo nositi sa novim problemima. Novi nacionalizam stavlja nacionalne potrebe prije osobnih. Nije dobro čuti kako lokalne legislative pokušavaju od nacionalnih prijetnji napraviti lokalne. Isto nije dobro vidjeti nemogućnost zajedništva u nekim vladama, jer ona ne donosi jedinstvo niti boljitak nacionalnog dobra. Ovaj novi nacionalizam odnosi se na izvršnu vlast kao na stup javnog dobra. Traži opravdanja koja su u interesima primarno u ljudskom dobru prije nego vlasništvu, jednako kao što i traži da reprezentativna tijela predstavljaju sve ljude prije nego samo jednu klasu ljudi.

    Vjerujem u oblikovanje Vlade koja će zaštititi vlasništvo jednako kao i ljude. Normalno, dugoročno, rezultati su jednaki; ali kada god se moramo suočiti sa alternativom, ja sam za ljude, a onda tek za vlasništvo, baš kao što ste i vi bili u Građanskom ratu. Daleko sam od podcjenjivanja važnosti dividendi; ali one nisu ljudski karakter. I ponovno, nemam nikakvih simpatija prema reformistima koji govore da ne mare za dividende. Naravno, ekonomsko blagostanje je potrebno, čovjek mora povuci svoj teret i zbrinuti svoju obitelj. Dobro mi je poznato da reformisti ne moraju donijeti ekonomiju do kolapsa, ili reformirati sebe do njega. Međutim moramo biti spremni suočiti se sa privremenom katastrofom, bez obzira hoce li ili nećeju donijeti oni koji će ratovati protiv nas. Oni koji se pridržavaju reformi napraviti će dobro i sjetiti će se da kolaps u svojem najgorem obliku jest neizbježan ako naš nacionalni život donosi samo i ništa bolje od progutanih bogatstava za par osoba i pobjedu u obje politike i biznisu sebičnog materijalizma.

    Kada bi naše političke institucije bile savršene, tada bi apsolutno prevenirale političku dominaciju novca u bilo kojem dijelu naših poslova. Mi moramo napraviti naše političke predstavnike brže odgovornima za ljude kojima služe. Puno više izravnih akcija od ljudi u njihovim poslovima pod kvalitetnom zaštitom jest kljućno. Prioritetni korak je u ovome smjeru, ako je povezan sa praksama kroz akte efektivne kompetitoru. Vrlo je važno da sav primljeni ili utrošeni novac za svrhe političkih kampanja bude javno ocijenjen ne samo nakon izbora, nego i prije izbora. Političke akcije moraju biti napravljene jednostavnije, lakše i slobodnije od konfuzije za svakoga građanina. Vjerujem da micanje nekompetentnih javnih "sluga" može biti napravljeno jednostavnije i sigurnije ovisno o svakome slucaju.

    Jedna od osnovnih potreba u predstavničkoj vladi kao što je to naša jest to da učinimo sigurnim da će ljudi koji su izabrani od naroda služiti tome narodu, a ne posebnim interesima. Vjerujem da svaki časnik, izabran ili postavljen, mora imati zabranu izvođenja bilo kakvog posla, kao i da prima bilo kakvu kompenzaciju, izravno ili neizravno, od raznih korporacija; takva provizija ne može koristiti državi.

    Objekt vlade je dobrobit njezinih građana. Materijalni napredak i prosperitet naroda poželjni su toliko dugo dok vođe moralu i materijalnom dobru svih građana. U proporciji gdje prosječni muškarac i žena jesu iskreni, sposobni za zdrav razum i visoke ideale, aktivnost u javnim poslovima - ali prije svega, aktivnost u njihovom domu, i da su otac i majka zdravome djetetu koje podižu - i ništa više, tada možemo racunati na našu civilizaciju i njezin uspjeh. Moramo imati - iako vjerujem da već imamo permanentnu moralnu osviještenost, bez koje nikakva mudrost legislativa ili administracija nećeznačiti ništa; i, sa druge strane, moramo pokušati osigurati društvenu i ekonomsku pravednost bez koje nitijedna vlada unatoc moralu ne bi mogla postojati. Dopustiter da ponovno ilustriram primjerom velike vojske. Niste mogli pobijediti jednostavno kao potpuno neorganizirana stavka. Trebali ste generale; trebali ste pažljivu administraciju najrazvijenijeg tipa; i dobru vođecu liniju. Dobro se sjećate da je uspjeh bio potreban u mnogo razlicitih linija kako bi nakraju donio konacan uspjeh. Morali ste imati dobru administraciju u Washingtonu. Ne biste mogli pobijediti bez dobre administracije i vodstva; ali bilo bi sve beznacajno ako bi prosječan vojnik bio bez pravih ideala u sebi. Morao ih je imati u sebi, ili ne biste to mogli izvuci iz njega. U posljednjim analizama, najpotrebnije jest bilo imati pravi tip organizacije i pravi tip generala, a još potrebnije da je prosječan vojnik imao borbeni karakter, ispravan karakter.

    Znači, sve je u našem civilnom životu. Bez obzira koliko smo iskreni i pošteni u privatnom životu, ako nemamo pravu administraciju i zakone, ne možemo iči naprijed kao narod. To je imperativ; mora se u tome dodati, a ne zamijeniti, sve one kvalitete koje nas čine dobrim građanima. U posljednjim analizama, najvažniji element u svacijoj karijeri bio je zbroj svih kvaliteta koje čine karakter. Ako ih nema, onda ga nećenijedan zakon stvoriti, nitijedna administracija ga nećemoći ostvariti. Moramo imati ispravne karaktere - karaktere koji nas čine ljudima, prije svega, dobre ljude u svojem domu, dobre oceve, dobre muževe - to čovjeka čini dobrim susjedom. Morate imati to, i isto tako morate imati takve zakone i takvu administraciju koja će tim kvalitetama dati najbolju šansu za razvoj. Prvi problem naše nacije jest dobiti pravi primjer građanstva, a da bi to dobili moramo imati napredak i naši javni službenici moraju gledati unaprijed.
    This article was originally published in blog: Prijevodi; Theodore Roosevelt - Novi nacionalizam started by Ivan Popović